petak, 2. siječnja 2009.

SRCE

Raskošni srcoliki emotikoni, radost i bol, topla ugoda ljubavi. To je srce.

Tek u nekim kasnijim godinama spoznajemo da se pod tim imenom krije najvažniji ljudski organ. Težine 200 grama, snažan mišić, upravljan živcima, pod kontrolom mozga.
Ipak, radi potpuno samostalno, bez utjecaja naše volje; danju, noću, cijeli život, oko sto tisuća otkucaja dnevno.
U funkcionalnom smislu podijeljeno na desnu i lijevu stranu, podjednako važne.
Desna strana je logistička, obogaćuje krv energijom; lijeva je nutritivna, prehranjuje organizam.
Posjeduje izvrsnu vremensku i uvjetnu prilagodljivost u brzini rada, visini tlaka rada i volumenu izbačene krvi.

Lijeva strana je osobito snažna, može izbaciti krv 10 m u daljinu. Jednim istiskanjem izbaci 80 ml krvi, u jednoj minuti 5 litara.
Troši 20% energije («krvi») organizma, racionalno, do razine perpetuum mobile-a. Premda se «kupa» u krvi, istu ne koristiti za svoju prehranu, nego to čini preko posebnih krvnih žila, koronarnih arterija.
Savršenstvo reda!

A svijet krvnih žila?

Svijet krvnih žila je ništa manje osobit.
Istisnuta krv iz lijeve strane srca pretvara se u energiju krvne žile, koja svojim daljnjim stiskanjem potiskuje val krvi prema naprijed, sve do zadnje stanice, po fizikalnom zakonu o očuvanju energije.
A ta istisnuta krv ispunjava stotine metara krvnih žila- arterija koje stalnim granjanjem na kraju čine mrežu kapilara, ukupne dužine, zamislite si dobro, od 96 tisuća kilometara, dvije dužine ekvatora!

Krv iz desne strane srca, koja je u nj' dolazi iz vena, odlazi u pluća gdje se obogaćuje kisikom kojega udišemo, te tako obogaćena krv odlazi u lijevu stranu srca.
I priča počinje iz početka.
To je svijet zdravog srca i krvnih žila.

Tako impresivan i kontinuirano opterećen sustav podložan je čestim iskakanjima/ bolestima, dovodeći do toga da svaka druga osoba umire baš od bolesti srca i krvnih žila.
Unatoč neponovljivom optimizmu dr. Sydenhama: čuvajte svoje srce i krvne žile i živjet ćete 300 godina.

Srce je posebno.
Nitko bolje ne sluša, ne radi i ne trpi, od njega.
Niti tko bolje razumije, prašta i voli, od njega.
To što je cvijet pčeli, vodi stijena, zemlji nebo, to je ono...
zajednički dom duše i tijela.