nedjelja, 15. ožujka 2009.

U RADU JE SPAS

Kolektivna paranoja recesije koja se zadnjih zakotrljala iz Amerike neodoljiva me podsjeća na pandemiju španjolske gripe s početka dvadesetog stoljeća. Gripa je tada «pomela» 40 milijuna ljudi. Možemo li današnju recesiju uspoređivati protutnjalom gripom? Prema onome što čitamo posljedice mogu biti i teže. Već sada, na početku, milijuni ljudi ostaju bez posla, velike korporacije su na koljenima, osnivaju se krizni stožeri, između ostalih i oni za zbrinjavanje gladnih. Samo da se još jednom pozicioniram, priča se ne događa u afričkom Nigeru ili Čadu, nego u Americi i Europi.
Da li smo svjesni izazova? Svjesnost postoji i to je ono što ohrabruje, ali se svojih iluzija teško odričemo. A naša temeljna iluzija je dobro živjeti, a ne raditi. Nema zrelosti organiziranog društva (a već smo punoljetni!), socijalne osjetljivosti i solidarnosti. Jednako razorna kao i materijalna, je moralna kriza- recesija savjesti, koja figurira kao nijema kulisa zla kroz koje prolazimo.
Neumorni u našem japajakanju, podsjećamo na pustinjske nojeve s duboko ukopanim glavama u pijesak svojih iluzija. I čekat ćemo da oluja prođe, protresti svoje kićeno perje i nastaviti svoj lagani, ponosni hod, uvjereni da se ništa nije dogodilo. Recept je tu!? Na razočarenje razmažene elite, receptura je ovoga puta pogrešna.
Što je s lokalnom zajednicom? Narodni predstavnici, dojam je, čine maksimalne napore u promicanju nade za boljitak sredine u kojoj živimo. Sadržaj i nasljeđe koje imaju, te najavljeno kresanje proračuna ne idu im u prilog. Naime, prema popisu stanovništva imamo 5% ukupnog stanovništva sa završenim fakultetom (radno aktivnog vjerojatno manje od 3%), 6,4 % stanovništva dobiva socijalnu pomoć, stopa nezaposlenosti se dnevno mijenja, vjerojatno je veća od 20%.
Dok se zabavljam navedenim brojkama, slušam vapijući glas s radija o potrebi proizvodnje neograničenih količina duhana berleja, uz izvanredno poticajnu cijenu, zajamčenu dobit i isplatu do kraja godine. Znam da potencijale, znanje i iskustvo u tome poslu imamo. Pada mi napamet jedna dječački naivna i hipotetička ideja; zašto u nadolazećim mjesecima ne provedemo kampanju intenzivne proizvodnje duhanskog lista (nadam se da neću sablazniti borce protiv pušenja, jer ubiti se može i kruhom, a ne samo duhanom!) pod motom «Slatina grad pune zaposlenosti»?! I pri tome zaposlimo većinu nezaposlenih, potkožimo studente i đake, vratimo žene i mame svojima iz Njemačke, iz «iz šparoga», i originalno odgovorimo na svjetsku i domaću recesiju.
Nijemac F. Nietzsche govoreći o radu u Radosnoj znanosti kaže da «…postoje ljudi koji bi radije propali nego radili, zatim oni izbirljivi koje je teško zadovoljiti, iako je sam rad dobitak svih dobitaka pa i onaj najteži. Inače, su odlučno lijeni, sve ako je uz tu lijenost povezano osiromašenje, sramota, opasnost po zdravlje i život. Mi smo to saželi u jednostavnu: U radu je spas.

Nema komentara: