srijeda, 20. svibnja 2009.

ROCKY

Nekoliko dana pred izbore na druženju- «prelu» novoosnovanog kulturnog društva Napredak sreo sam i slatinskog gradonačelnika Ivana Roštaša. Najprije iznenađen što ga vidim, dodatno me zbunio nečim tako neočekivanim, za njega novim, zrelim: «pa ja sam narodni čovjek i moje je mjesto uz narod». U društvu prijatelja i više stotina građana osjećao se ugodno, zračio je mirnoćom i samopouzdanjem. Uživao je u pjesmi i plesu slavonskih i bosanskih kulturnih društva i vjerojatno ponesen mladenačkom razigranošću, prepoznao još jednom bilo naroda. Tri dana poslije, pomeo je konkurenciju i izabran za novog gradonačelnika. Tko je novi slatinski gradonačelnik?
Kao neovisni intelektualac pokazat ću malo drskosti i uzet si slobodu socijalno-psihološki profilirat novoga gradonačelnika. Pišući više od pola godine za tjednik koji čitate, uvijek sam pisao isključivo o čovjeku, on je moj najveći izazov. Svaki čovjek je nova priča i poruka, a povijesni, neposredni izbor prvog čovjeka grada, priznajem osobito nadahnjuje.
Slatina je zadnjih godina u gospodarskom kolapsu i psihološko-socijalnoj depresiji neslućenih razmjera. Svi gospodarski simboli i ponosi su izgleda nepovratno uništeni, znatno više nego u gradovima u susjedstvu. Nemoć, bijes i očaj ljudi lebde u zraku. I onda on, Ivan Roštaš, s odlično personaliziranim Rocky, dobiva plebiscitarnu podršku i rekordnu neposrednu narodnu legitimaciju. Prvi u povijesti Slatine. Nije kriv, jasan je narodni pravorijek.
A život ga nije mazio, doslovce od rođenja. O tome on ne govori. Završio je fakultet, dobio posao, formirao obitelj, počeo se kućiti, uživati u sportu. Sve je to kratko trajalo. Opstojnost Slatine ozbiljno je ugrožena i puno ne razmišlja. Ostavlja posao i staje u obranu grada. S trideset godina prvi je zapovjednik obrane grada. Mlad, visok, naočit, bio je najsnažnija poruka svojim sugrađanima: ostajemo na svojim ognjištima. U svojem kasnijem životu, radu, pa i političkoj karijeri, tu činjenicu ne koristi. To je bila jednostavno njegova obveza koju je korektno odradio. Na sreću nije stradao, nije dobio PTSP, ostao je normalan i s novom energijom nastavio dalje. Najprije, kao ravnatelj u školi, zadnjih godina kao profesionalni političar.
Da me netko prije sedam dana pitao, u tri riječi što misliš o svome gradonačelniku, ne bi dvojio: pošten, hrabar, neshvaćen. Danas bi se korigirao: pošten, hrabar, poštovan. Vjerojatno samo on zna za sve ožiljke što mu ljudi napraviše tijekom odrastanja, formiranja, stručne, poslovne i političke karijere. Nije demagog, pristojan je i samozatajan, i kao takav, uvijek je bio potencijalni plijen predatora iz okruženja.
Jedan drugi Rocky, Marciano, njegov podsvjesni idol, rušio je svoje sportske protivnike kao od šale. Od našeg Rockya građani očekuju puno zahtjevniju misiju: rušenje nezaposlenosti i društvenog mentalnog sivila, jasno distanciranje od političko-gospodarskog «spama» u lovu u mutnom, te vraćanja dostojanstva gradu.
Rocky, ti to znaš. Neka ti je sretno!

Nema komentara: