srijeda, 3. lipnja 2009.

UMJETNA OPLODNJA

Hrvatska grabi velikim populacijskim pokretima naprijed. Upravo danas je, među prvima u svijetu, otvoren suvremeni centar za proizvodnju djece. Plod je to vrhunskih svjetskih znanstvenih dostignuća i domaće odvažnosti i mudrosti. U ovome centru, «velikoj umjetnoj maternici», pristizat će netom oplođene ženske jajne stanice, i na obogaćenim podlogama ovoga centra za devet mjeseci «izrasti» će nova generacija hrvatskih mališana. U sklopu centra su i dva prestižna selekciona zavoda: jedan za probir i pohranjivanje muških spolnih stanica- spermija i drugi za vađenje i pohranu ženskih jajnih stanica- jajašaca. Njihova tajnost je apsolutno zagarantirana. Otvaranjem centra «odzvonilo» je surogat majkama, a majčinstvo i roditeljstvo dobiva ozbiljnu alternativu. Država preuzima ozbiljnu odgovornost za rađanje, rast, razvoj, odgajanje i školovanje djece. On što se od njih očekuje je, da budu širokogrudni donatori novih spolnih stanica i time daju svoj doprinos u održavanju vrste.
Pročitali ste upravo vijest iz 2059 godine?! Možda. Možda je to samo lagana provokacija, ne znam?! Lansirao sam ju upravo sada, jer mnogi svojim neznanjem i naivnošću, vođeni razumljivom, ali opasnom krilaticom «hoću svoje dijete», pooštravaju stavove pred donošenje zakona koja regulira pitanje umjetne oplodnje. Radi se o «vrućem krumpiru», potrebi jasnog razumijevanja materije i glasnoći i jasnoći multidisciplinarne struke i znanosti.
Danas se tu mogu razlučiti tri bitna pitanja: mogućnosti biotehnologije, pitanja etike i prava i na koncu pitanje odgovornosti za djecu koju želimo.
Biotehnologija (genetika, biologija, medicina) razvija se svemirskom brzinom i ograničenja se tu ne vide. 1961 god. otkriven je gen, prije nekoliko godina klonirana prva životinja, prošle godine otkriven je «božji rukopis», kompletna genska struktura čovjeka. Manipulaciji jajnim stanicama, pa i genskom inženjeringu s njima, tako su širom otvorena vrata. Znanstveni i stručni izazovi i miris novca znaju biti tako jaki, da svaka moralna zasada postaje nevidljiva.
Etičko-pravna problematika je još složenija. Razvojem biomedicine poznat je svaki detalj u razvoju spolnih stanica, njihovom spajanju (oplodnji), razvoju, brzom razlikovanju budućih tkiva i organa, poslije porođajnom odrastanju i sazrijevanju djeteta. Spajanje spolnih stanica (sparivanje/ sjedinjavanje muških i ženskih gena) je ključni događaj u stvaranju novoga života. Svaku drugu tezu teško je danas braniti. A upravo to, sparivanje gena, kamen je smutnje. Što je to: zametak, oplođeno jajašce ili početak novoga života? Ako je to novi život, treba ga zaštiti i omogućiti ga.
Odgovornost i poštivanje očekivanog života traži osobitu pozornost. Djeca su radoznala. Zanima ih podrijetlo, roditelji, mame surogati, staratelji, braća, sestre, bake i djedovi i stotine drugih pitanja. Ta potreba postaje još jača odrastanjem. Postoji i njihova odgovornost prema vlastitom potomstvu. To im se ne može uskratiti.
Društvena odgovornost je pomoći roditeljima bez djece. Pomoć, uz mnoge druge, uključuje svakako i umjetnu oplodnju. Ali, pri tome ne zaboraviti, sve se to čini u ime novoga života, čije dostojanstvo mora ostati netaknuto. Ono je važnije od našeg ega.

Nema komentara: