četvrtak, 9. srpnja 2009.

DIOKLECIJANOV KUPUS

Iza nas je sedam dana koji su trebali šokirati Hrvatsku. No, osim sporadičnih toplinskih kolabiranja, drugih, osobito kolektivnih poremećaja stanja svijesti nacije nisam zamijetio.
Dakle, otišao je Dr. Ivo Sanader, pala je hrvatska Vlada. Dogodila nam se legitimna operacija za demokratski svijet, jedino moguće rješenje kada se Vlada osjeća nesposobnom doseći očekivane ciljeve ili je opterećena zloćudnim skandalima.
Dojam je, da više od ostavke, naciju i dalje progoni razlog. Ivo, zašto odlaziš?! Bivši premijer, za koga se sada neki sjetiše i zanimanja (teatrolog!), bio je više nego jasan, odlazim iz osobnih razloga. Vozio sam u petoj brzini, savjetovano mi je, smanji u drugu, figurativno se izrazio. Pri tome se sjetio i svoga zemljaka Dioklecijana koji je odstupio, ni manje ni više, s prijestolja Rimskog carstva. Zanimljivo je da je i Šeks pojašnjavajući situaciju barba Luki Bebiću također spominjao kupus Dioklecijanov.
Sanader je pri taksativnom obrazlaganju ostavke, valjda radi prevencije špekulacijama, izrijekom je naglasio: zdrav sam. Za ljude s profesionalnim senzibilitetom za navedenu temu, izrečena impresija može biti samo «politička», medicinska nikako. Zdravlje je, kao i bolest vrlo relativan pojam i podložno je neprekidnoj i trajnoj evoluciji i promjenama. Svjedočimo tomu svakodnevno.
Tako, apsolutno načelno, s inspekcijskim podacima s TV-a, a prema Haert score-u (evaluacija rizičnih faktora!) Europske kardiološke organizacije, može se u navedenom slučaju, rizik ozbiljnog oboljenja samo od krvno-žilnih bolesti procijeniti na najmanje 50% u sljedećih 10 godina. Od rizičnih faktora spomenuo bih dob, spol, pušenje, trbušnu pretilost i kronični stres. Zadnja tri rizika su i ozbiljne dijagnoze. Navedeno stanje, kompetentan i odgovoran zdravstveni djelatnik može ocijeniti ozbiljnim i nikada svome pacijentu ne bi rekao da je zdrav. Štoviše, preporučio bi mu hvatanje u koštac s rizičnim čimbenicima kroz pojačanu fizičku aktivnost aerobnog tipa, te prehranu s kalorijsko-nutritivnim deficitom.
Relativiziranje pojma zdravlja je neodgovorna poruka. Promicanje pozitivnih zdravstvenih vrijednosti je imperativ životnog stila javnih osoba, osobito zvijezda kakav su si status političari izgradili i nametnuli.
Povijesni lik spominjanog Dioklecijana (4 st.) osobito je zanimljiv. Kod nas je poznat po palači koju si je gradio za umirovljeničke dane, te kao strastveni progonitelj kršćana. Bio je reformator, promicatelj tržišta, uz to vodio žestoke bitke s političkim protivnicima. U svemu izgorio, razočaran, odbačen, odstupio je prijevremeno. Rimski augusti u nemogućnosti da se dogovore oko prijestolja, pokušali su ga vratiti na tron, a on im je odgovorio antologijskom rečenicom: "Da vam je moguće vidjeti u Saloni (Solinu) kupus, što sam ga svojom rukom zasadio, sigurno vam ne bi došlo na um, da to od mene tražite“.
Zanimljivo da se hrvatska politička elita i analitičari nisu sjetili pravog smisla Dioklecijanovog kupusa, premda su ih glavni akteri događaja na to upućivali. Tako su misterij odlaska jednog političara prepustili ulici i babama vračarama.

Nema komentara: