petak, 21. kolovoza 2009.

LJETNI PERFORMANS

Izvjezni Tomo Ćaleta je 1972. počinio samoubojstvo skočivši sa zgrade u Splitu držeći u rukama natpis «Ja sam umjetnik». Samoubojstvo je proglašeno performansom konceptualnog umjetnika. Zadnjih decenija umjetnici su smišljali stotine načina kako da privuku pozornost publike: pili su vlastitu krv i mokraću, jeli vlastita govna, goli jahali magarce, čerupali kokoši u kultnim umjetničkim mjestima, jeli na trgovima janjetinu brišući se pri tom hrvatskom trobojnicom.
Performansi su izvedbe, ljetni igrokazi, uvijek provokativni, s idejom da publici pošalju šaljivu poruku ili da ukažu na društvenu nepravilnost. Danas su široko prihvaćeni, uzeti iz ruku sirotih umjetnika, te postali popularno sredstvo održavanja medijske prisutnosti u sušnim ljetnim mjesecima, bogate i bahate gospode. Shodno statusu, ovih posljednjih, postali su kićeniji, otmjeniji i skuplji.
Tri performanasa ovoga ljeta vode utrku za vodeću medijsku poziciju: Tupavošću do zvijezda Gotovčevih, Mome narodu (I i II dio) «hrvatskog dvojca bez kormilara» i Dikanov seksualni perfomans br 4.
Simona i Ante više od pola godine vrlo uspješno se okušavaju u različitim konceptualnim izričajima: plesu, pjesmi, pisanju pitkih biografija, urnebesnim svađama, prevarama, pušenjima, mirenjima, ludovanjima, prezentaciji preplanulih guza, žvaljenjem po plažama, napadajima neizrecive roditeljske ljubavi. Roba im dobra ide, narod ih prihvaća, s obzirom na dugotrajnost, performans im izgleda postaje trajno životno opredjeljenje.
U Mome narodu I, načitan, obrazovan i visoko pozicioniran performer, odlučuje se posvetiti svojim starim ljubavima, klasicima. Nadahnut imperatorom Dioklecijanom, uvježbava nastup na glamuroznoj palubi broda, daleko od očiju znatiželjne javnosti. Ideja je, svečano uplovljavanje u luku, zajedno sa pratećim brodovljem, te ustoličenje, sa scenskog u pravog cara, uz klicanje oduševljenog mnoštva.
U drugom dijelu, dugovječniji i iskusniji umjetnik je također osmislio odličan igrokaz. Svoju maštovitost je slio u uniformirani narod, s prekrasnim crvenim maramama oko vrata, plavim kapicama s velikim crvenim zvjezdačama na čelu (opet obilje morskih motiva!). On se pojavljuje u funkciji Dragog Vođe i Učitelja. Narod je zadovoljan, sit i napit, plješće do iznemoglosti. Uz obilje međusobnog uvažavanja i topline, glamurozno silazi s pozornice.
Dikan je kralj hrvatske bogatunske konceptualne umjetnosti. Kako i priliči, teme ne mijenja, mijenja samo glumice i granice. Kako zbariti 50 godina mlađeg komada(?), najnoviji je igrokaz. Iskusni seksualni perfomer za jedne ili perverzni jebivjetar za druge!? Ovoga puta (s Lambašicom u džepu!) cilj mu je za dlaku izmakao. Ali, s obzirom na njegovu ambicioznost, potencijal i uglađene kavalirske manire, dosezanje cilja samo je pitanje vremena.
S iznimkom Čalete, koji je u svome umjetničkom žaru ipak malo pretjerao, ljetne umjetničke izvedbe, kako sirotinjske tako i bogatunske, su svakako obogaćivanje društvenog života i treba ih gledati sa simpatijama. Koriste ponajviše svojim autorima, ali ponešto nauči i narod. Njemu su uostalom i namijenjene.

Nema komentara: