petak, 4. rujna 2009.

TKO LAJE NA KRIŽEVE?

Kroničar je izračunao, u tri tjedna prošloga mjeseca u različitim tiskovinama objavljeno je preko stotinu, uglavnom negativno intoniranih članaka i komentara o Crkvi (misli se na katoličku!). Uvodnik, kao i u većini drugih strateških kampanja u državi, potpisao je g.Stjepan Mesić, nezadovoljan komentarom novinara Glasa Koncila Ivana Miklenića, koji u svojem pisanju navodno nije pokazao dovoljno topline i uvažavanja za lik i djelo aktualnog nam predsjednika. Navedena antikrižarska kampanja bila je puna zapleta, raspleta, niskih udaraca, kameleonskih obrata, sve u maniri svoje već prepoznatljive lakoće površnosti hrvatskih medija. Vrh Crkve držao se po strani i nije se oglašavao.Posjetimo, tema je bila laička država, križevi sredstvo, a cilj Kaptol (vrh katoličke Crkve). U europskoj uljudbi, pod laičkom državom se podrazumijeva da Crkva ili njeni pripadnici (biskupi, svećenici) ne mogu obnašati političku službu kao stalešku privilegiju. Laicizam je započeo francuskom revolucijom u 18. stoljeću, u Hrvatskoj je zaživio hrvatskim narodnim preporodom, 1848 god. Od tada je bilo, istina sporadično, crkvenih službenika u politici, ali su svoju legitimaciju stekli na uobičajeni građanski način. Dakle, navedena tema je apsolvirana prije više od 150 godina.Križevi su nešto složenija tema. Za vjernike kršćane križ je simbol žrtve, smrti i uskrsnuća Isusova, što je bit njihove vjere. Za većinu drugih građana znak nade, vjere u bolje sutra, ili pak draga uspomena ili modni detalj. Ne postoji ni zakon, ni diktat, kako državni tako i crkveni, koji križ nameće u javne prostore. Ovdje se jednostavno radi se o pravu i slobodi pojedinca da svoju vjeru, svjetonazor ili svetinje mogu slobodno i javno izražavati. I toleranciji drugih, da ih takvima prihvate. Ili je tolerancija uvijek jednostrana kategorija? Ako se uklanjaju križevi s radnih stolova i zidova, kako će se micati oni ispod vrata, s narukvica ili piercinga nosa?Vjernike je više od svega zasmetalo to, što su antikrižarsku kampanju vodili pojedinci formirani na ateističkoj matrici, po kojoj su svi koji su povezani s križem nazadnjaci, sumnjivci, ustašoidi i antidržavni elementi. A navedeno, budi ružna sjećanja na vremena, za koja smo mislili da su zauvijek iza nas.Protivnici križa su svoju oštricu usmjerili na Kaptol. Pri tome su zaboravili sitnicu. Kaptol nisu kardinali i biskupi, Kaptol su svi vjernici, njih stotine tisuća koji prakticiraju svoju vjeru. Tako je već više od tisuću godina. Koristeći pri napadu teška oruđa (npr.izraz talibanizacija !), svjesno ili nesvjesno talibanima su, danas najgnusnijim izrazom za zlo, počastili i dobar dio svojih sugrađana. Kampanja protiv križeva je nepotrebno trošenje vremena, novca i emocija, i bježanje od ključnih stvari od kojih ovisi opstanak ovog društva. Za vjerovati da su to shvatili i njeni akteri. Ili je lajanje na križeve, zapravo lajanje na puni ljetni mjesec, koji mirno ploveći, nije se udostojao barem malo namignuti za pozdrav.

Nema komentara: