četvrtak, 15. listopada 2009.

JEZIČNI SOKACI

Jezik je živ organizam. Mijenja se, prilagođava i globalizira. Osim svoje nacionalne i kulturne odrednice, određuje i naše međuodnose, pa i osobnosti, i to često na rubu zdravog humora, ironije i sarkazma. Ali, i to je sastavni dio života.

Nedavno sam jako povrijedio našu uvaženu i dragu sugrađanku. U nebitnom i prijateljskom razgovoru invalide nisam nazvao osobama s invalidnošću. Njena reakcija je bila refleksna i čvrsta: Jako ste me povrijedili, nisam invalid, ja sam prije svega osoba. Aj’de, pa to mi je jasno, gutnem u sebi, i uljudno se ispričam dami. Dobijem usput i poučak o osobama s posebnim potrebama. Jasna mi je borba za osobnost i poosobljenje invalida, teže razumijem «posebne potrebe». Jer, one nisu mrske ni zdravima.

Drugi sokak, druga priča. Ratni invalidi i oni koji tome teže, nisu tako terminološki tankoćutni. S osobnošću nemaju problema. Ne smeta ih izraz invalid, i u nazivima svojih udruga s ponosom ga ističu. Ne poznaju «posebne potrebe», ali dobro razumiju invalidske postotke. I sve štima. Teški invalidi ili pojedine njihove skupine imaju pravo na tuđu pomoć koji se gordo zove osobni asistent. Zaobiđen je ljepši, pošteniji i pristaliji domaći izraz- sluga.  Ili su se sluga i služenje vremenom tako ozloglasili, da su osuđeni na definitivno odumiranje?

Slijedi li preobrazba bolesnika («bolestan si», također ima i svoju negativnu stranu!) u osobe sa bolešću, vrijeme će brzo pokazati. Neki vjetrovi u daljini se već čuju. Muke su i s umjetnom oplodnjom (naravno ovdje ne samo terminološke!). Do nedavno izraz oplodnja bio je rezerviran za svijet veterine i stručne medicine. Kroz umjetnu oplodnju na široka vrata ušao je u svakodnevnu upotrebu. Začeće ili zanošenje su u uzmaku, bez obzira što u sebi uz fizičku, sadrže i duboku duhovnu sastavnicu.

Od Nove godine, ako Bog da, i doktori će postati koncesionari i ući terminološki u elitni krug hrvatske bogate gospode. Predmet njihove koncesije su realno njihovi pacijenti, koji će time «pasti» na razinu rudače, pomorskog dobra, plina ili vode. Ipak, dobra je stvar što će koncesijom, pacijenti dobiti kakav-takav status prirodnog bogatstva.

Gripa ne jenjava. Osim ljudske, pa kokošje, na redu je svinjska. Pa endemija, epidemija, pandemija. Pa farmaceutska industrija i njihovo zadovoljno trljanje ruku što vode uvijek teku na njihov mlin. Pa studije (članci), po kojima se u povijesti, više umiralo od komplikacija cjepiva,  nego od same gripe. Ali svinjska gripa, onako usput je garnirana i domaćim «svinjarijama», izraženih u liku i djelu propadanja nekada velikog imunološkog instituta.

Jezična evolucija ide dalje, za razliku od svojih čvrsto ušančenih tvoraca koji se drže provjerene, smijeh je najbolji lijek.

Nema komentara: