četvrtak, 22. listopada 2009.

NABUBRENA HRVATSKA

         Od kad je svijeta i vijeka mladost misli da svijet počinje s njima, a stariji da s njima sve završava. 

         Tako je mlada hrvatska država pije petnaestak godina, promijenila svoj administrativni ustroj, «obogativši» se, između ostaloga, sa sada već blizu 600 jedinica lokalne samouprave. Njihovim formiranjem, stvorena su sigurna i dobro plaćena radna mjesta za stranačke zaslužnike,  poslušnike, kumove i obitelj. Time je započeo je novi proces društveno političke feudalizacije. Piramidu državne uprave ispreplele su nebrojene i različite interesne skupine, ne samo političke, ali riječ potonje po prirodi stvari, uglavnom je zadnja. Administrativni ustroj slijepo se prenio na sve sfere društvenog života (prosvjetu, zdravstvo…) što je dalo poleta novom bujanju birokracije.

Tako se vjerojatno dobronamjerna ideja ravnomjernog razvoja, brzo razvrgla u svoju suprotnost i postala svrhom sama sebi. Pri tome se zaboravilo da smo populacijski minorna država, manja od mnogih europskih gradova i takav teret ne možemo nositi.

         I tako, do jučer zabranjena tema, više to nije. Premijerka Kosor javno i nedvosmisleno govori o administrativnom preustroju, kao mjeri za jeftiniju državu. Za dobro uhljebljene na državnim jaslama i sama ideja je preuranjena.       Suze očajnice stotine i tisuće obespravljenih gubitkom radnih mjesta, koga  zanimaju? A iskreno, i bilo čija solidarnost samo im je lažna utjeha.

         Hrvatska je danas nabubrena država. Nabubrila su je ne samo izmišljena radna mjesta, nego i višak neradnika, prodavača magle te bezidejnih  i neodgovornih političara.

         Rješenje navedenih problema, ma kakvim epitetima bolnosti bilo kićeno, zapravo je put u stvaranje normalne države, kakvu njeni građani valjda zaslužuju. Svaki otpor navedenoj ideji je borba za očuvanje vlastitog feuda i moći, neutemeljenog na znanju, kvaliteti i sposobnosti.

Zgodno je spomenuti primjer Poljske. Ta država s 40 milijuna stanovnika u svome vlasništvu ima dvije bolnice. Sustav zamislite funkcionira. Usputp, Hrvatska ima preko 40 razno raznih državnih bolnica i deset puta manje stanovnika.

         Nedavna TV emisija o globalnoj informatičkoj korporaciji Google čiji je posao «besplatno» prodavanje ideja i inovacija, pokazuje da se može i drugačije poslovati. Svaka ideja dolazi iz baze, osnovni je moto uspješnog razvoja navedene kompanije. Naš godišnji dohodak u odnosu na Googlov je, opet usput čista mrvica.  

         Za rješavanje pitanja nabubrene Hrvatske potreban je uz razum (u ovom slučaju doista upitan), barem mrvica mogućeg morala i odgovornosti. Nećemo si valjda dozvoliti da se, uz škverane i željezare, po Markovom trgu valjaju i štrajkaju bankrotirani gradonačelnici? Ili je vlastiti feud, važniji od države?

        

2 komentara:

Mislav kaže...

e ovo nije mislav, to sam ja ana, samo je mislav ulogiran pa je ispalo kao da je on hehe:) nek se zna:)

Mislav kaže...

uz ovaj vrlo upitan razum, ne samo dragih nam političara nego i nas običnih pučana, doista je ključno, zapravo retoričko pitanje, zaslužujemo li mi državu ili nam je dovoljan i ovaj feud.