utorak, 1. prosinca 2009.

SUMANUTIM VREMENIMA

Na moj članak Flaster na ustima, urednik slatinskog tjednika V.G. dobio je priliku naširoko odgovoriti na stranicama Slatinskog portala. S obzirom da se radilo o pamfletu, tražio sam od portala svoj kratki osvrt na navedno u formi ovoga pisma, što mi je uskraćeno. Flaster na ustima br.2.
Objavljujem ga zato na stranicama svoga bloga da bude svjedočansto sumanutom vremenu straha i nepovjerenja.

Petar Nedić




Dragi moj Vinco,

Umjesto zamornog mučenja pisanjem pamfleta, kojim si mi zahvalio na jednogodišnjoj suradnji, ja ću ipak trezvenije.
Kada si me uznemireno nazvao ulaskom «uljeza» u tvoje monopolistički medijski prostor, dao si mi zapravo šlagvort za priču koju nosim u sebi.
Prvo, da intelektualno stvaralaštvo i vlasništvo ima svoju vrijednost, za njegovog autora čak neprocjenjivu, i da ne može služiti kao kićeni zaperak ničijim šeširima. Zato ga ljubomorno čuvam. Volim svoje, zar to nije pošteno?
Drugo, htio sam te uvesti u osnove medijskog ekonomskog razmišljanja. Školu koju ti sada započinješ, ja pohađam više od deset godina. Samo su nam uloge različite, ti si struktura, ja sam uljez. Tebi, strukturnom novinaru i uredniku, ogroman je trošak i napor dati dvije kune za tipski obrazac ugovora kojim bi našu suradnju stavili u zakonske okvire. Ja, svojevrsni društveni uljez, imam pak sreću da sam izgradio zavidnu moć preživljavanja u svim mogućim i nemogućim uvjetima. To me čini sretnim.
Cenzura? Ja nisam cenzuriran, to je točno. To nigdje nisam ni rekao. Ja sam maknut, ako ti već zaflasteren smeta, jer sam se drznuo dirnuti, što više reći "ne" strukturi.
Zbunjen si kada ti kažem da si ugodan čovjek. To doista mislim. Osobno, iskren si čovjek, imaš dušu i emocije. To cijenim i to je bogatstvo. Zato sam si i dozvolio ovako slobodniji stil pisanja. Ali, potrebe profesije su načele tvoju plemenitu osobnost.
Oprosti na koncu, s malo zakašnjelom reakcijom. Bio sam na studijskom putovanju i nije mi se dalo o ničem drugom razmišljati.


S poštovanjem


Petar Nedić


P.s.
Sjetih se još nečega. Nisi me kudio za članak o izboru gradonačelnika (čak sam tada bio i na naslovnici Petka!), nego zbog članka: Tko laje na križeve? Vinco moj, vrijeme čini svoje.

1 komentar:

Vinco kaže...

Dio dopisa kojeg sam ti poslao objavljujem i na tvom blogu. Opet zbog javnosti. E, koliko nam ona treba, ha? :-)

…I na kraju, odgovor o prozivanju za temu o gradonacelniku. Razgovarali smo telefonom i ukazao sam ti da je kolumna pristrana. Rekao sam ti da bih vise volio da si prikazao sve kandidate kroz istu prizmu. Na naslovnici je objavljena jer sam ja tada, iako glavni urednik, imao 'glavu nad sobom' u liku glavne urednice Slatinskoga informativnoga centra. Jesam li se s njom po tome pitanju slozio ili sam ulozio prigovor kao i za neke druge tekstove i naslovnice, nije tema o kojoj trenutno trebam raspravljati. Petre moj, da, 'vrijeme cini svoje'. Katkad mislim da me pregazilo i da pokusavam uskrsnuti. Volio bih kad bih u tome i uspio. I zbog toga cijenim ljude poput tebe :-)

S dubokim naklonom, tvoj supatnik u tekstovima :-)