srijeda, 24. ožujka 2010.

Zdravko Tomac: reality show obraćenja !?

         Dugogodišnji visokopozicionirani komunistički dužnosnik SR Hrvatske Zdravko Tomac, zadnjih godina intrigira hrvatsku javnost svojim misterioznim, dvostrukim obraćenjem. Od komuniste i ateiste u antikomunistu i vjernika. Čini to kroz javne nastupe i tribine, što je vrlo atipično za jedan takav duboko intiman čin.
Obraćenje nije trenutak, nego je to proces stalnog duhovnog jačanja, obogaćivanja i stvaranja kvalitetnijeg odnosa s Bogom i ljudima. Uostalom, spoznajni i vrijednosni sudovi i nevjernika podložni su stalnim mijenama. Stoga, obraćenje nije ekskluziva, nego dnevni život svakog vjernika.
         Obraćenje Tomca sporno je s dvije osnove. Njegovo javno događanje (knjige, mediji, tribine…) te njegove karakteristike (vrijeme događanja, istovremenost ideološkog i vjerskog obraćenja itd). S druge strane, njegovo obraćenje je logičnije od brojnih prekonoćnih konvertita  koji su se pojavili devedesetih, s uglavnom dubioznim motivima.
         Koga danas zanima obraćenje ili duhovni performansi ocvalog komunjare? Iskreno, nikoga ili malo koga. Ali, kada se najavi, da će isti na Cvjetnicu aktivno sudjelovati u evangelizaciji Slatinčana, nevjerica je prisutna na svakome mjestu. «Dok on u crkvi bude pričao, ja ću vrištati», kaže mi jedan vjernik.
         Uz svu Tomčevu dobronamjernost, pa i onih koju mu omogućavaju, pa i potiču na takvo djelovanje, zaboravlja se na moralni konflikt navedenog čina. A to je, korištenje sustava na kome si služio i gradio svoj politički, ideološki i  moralni habitus, kao sredstvo negacije istoga. Time valjda i sebe samoga.
Tomac je svoje obraćenje i odnos s Bogom mogao graditi u tišini svojega obiteljskoga doma, što bi mu donijelo traženi duhovni mir. Misleći da svojim obraćeničkim svjedočenjem čini dobro Hrvatskoj i vjerničkoj zajednici kriva je pretpostavka. Prošlo je vrijeme velikih proroka, a profanaciju i estradizaciju svetinja iskreni vjernici doživljavanju kao poniženje. Tomac nije sv.Pavao, nego simbol turobne hrvatske prošlosti, bezidejne sadašnjosti i nikakve budućnosti.
Zato, Tomčev svečani ulazak u Slatinu, nećemo shvatiti kao djelovanje Duha svetoga,  nego kao nepotreban eksperiment ili nedajbože reality show. Ili, reality show obraćenja.
Nepotreban Crkvi, vjernicima i Tomcu.

Nema komentara: