Možda zbog cirkadijalnog ritma koji nas pere ili zbog spiralno-kružnog životnog hoda koji nas uvijek vuče gore. Ili pak, jednostavno zbog ljudske težnje što dubljeg ucijepljenja u probuđenu prirodu. Ne trudim se dati odgovor na to pitanje, i ovako nije jednoznačan.
Vrt i sve što na njega podsjeća, zanima me više kao dobrodošao medij društvene komunikacije i kao prostor fizičkog, duhovnog i psihičkog opuštanja.
Jačega prirodnog stimulansa i antidepresiva od vrta je teško naći. 'Samo da se ja prihvatim vrta i motike', sve će biti lakše, uobičajeni je psihološki autosuport. Zadojenost vrtom pojačava se godinama. Moj autistični kolega zamijetio je, kada muž počne peći rakiju, a žena praviti pekmez andro/menopauza je počela.
Vrt je bogat izvor saznanja i nadogradnje najnovijih vijesti, zločestih i dragih komšijskih podmetanja, čarki, otvorenih svađa i sukoba. Ali, i dragih ljubavnih susreta i špiclovskog voajerizma.
Njegovanje kulta bašče poznato je od pamtivijeka i izljedrilo je poznati 'baščanski ljubavni poučak'. Treba ga upamtiti i poštovati jer je logičan i poučan: ako je tuđa bašča obrađena i ograđena zaobiđi ju, ukoliko je ograđena, a neobrađena razmisli, ukoliko je neobrađena i neograđena pomozi!
Zašto onda, vrt ili bašča? Jer je odličan lijek u borbi protiv društvene, moralne i zdravstvene recesije, vrtloga glave koji vuče prema dolje.
Nema komentara:
Objavi komentar