Kako bismo osjetili puninu proljeća, doživljaj zavodničkog daminog parfema ili curenje slina od slasnih delicija? Bez njega teško. Svejedno, okrutni smo. Ružimo ga. Velik je, pa širok, baburast, grbav, šiljast, surlast, tupast…čega se sve nećemo sjetiti.
U zadnje vrijeme naglašen je njegov društveni (miris novca) i politički značaj (začepi nos i glasaj). Razbi mu nos, naša je forma fine društvene komunikacije. Nos je i najfiniji glazbeni instrument, čija rezonantna kutija proizvodi brojne tonalitete i boje hrkanja, na užas cimera, bračnog supružnika ili slučajnog partnera.
A koliki bi tek prdci blaženog olakšanja ostali neregistrirani da nema njega? Tihomiri zasigurno ne bi postojali. Najintimniji poljupci su oni nosni. I Eskime zagriju. Zahvaljujući njegovoj tamponadi upoznao sam anksioznost. Kako bi danas izgledale naočale bez nosa? Nosevi su pisali povijest... Da su žene dugog nosa uništile Rimsko carstvo poznato je, manje je poznato da je prćasti nos prelijepe Raise Gorbačov razbio željeznu zavjesu. Ugodni osjećaj kopanja po nosu označava našu vječitu težnju dječaštvu i odrastanju.
Što bi danas znali o svijetu i životu bez mirisa nosa? Ništa. Zato, slijedite svoj nos, poručio je Tesla. I ušao u povijest.
