Nogomet je definitivno zaludio svijet. Euro 2020. uvukao se u svaku poru života: muškog, ženskog, mladog, starog... Svi lamentiraju o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, koja je u međuvremenu daleko odmakla od svoje stare definicije sporednosti. Nogomet je postao svjetski brand, vezivo i nova profana religija.
Oduvijek se vjerovalo da će vjera ujediniti svijet, jer Bog je jedan i zajednički stvoritelj. Ali, vjerski službenici sporo se prilagođavanju i ne kapiraju novog čovjeka. Debelo su zagledani u povijesno zrcalo svoje samodopadnosti, poslanja, proroštva...i ne znam čega sve drugog. I komunikacija s publikom nije iskrena i srčana kao nogometaška. Ekumenizam i zajedništvo tako se prije istope, nego posiju.
Vjerovalo se u znanost i kulturu. Da imaju dovoljno snage i mudrosti ujediniti svijet. Oni su trust mozgova i darovitosti, koji svjetsku civilizaciju vuku naprijed, mislilo se. Ali, tek ta zujava družina nije shvatila ništa. Njihov ego i publika kojoj se obraćaju dva su različita svijeta. Između njih i mase nema nikakvih poveznica.
Tako je nogomet suvereno došao na pijedestal, u duhu starorimske, kruha i igara. I pretvorio se u novog svjetskog vladara, koji najbolje razumije svijet.
I neće samo tako nestati završetkom evropskog prvenstva.