Nogomet kao nova religija

Nogomet je definitivno zaludio svijet. Euro 2020. uvukao se u svaku poru života: muškog, ženskog, mladog, starog... Svi lamentiraju o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, koja je u međuvremenu daleko odmakla od svoje stare definicije sporednosti. Nogomet je postao svjetski brand, vezivo i nova profana religija.  

Prati se svaki dribling, ubačaj, korner, nove frizure i tetovaže 'novih božjih službenika'. Brzo se računa koliko milijardi  košta odmicanje ili primicanje flašice bezvrijednog pića. 

Javno se moli, priziva Boga raširenih ruku, križa i klanja na zelenom tepihu, drhti se na pravorijek svevišnjeg VAR-a. 

Simptomatska aritmija simpatične danske desetke pretvorila ga je u novo božanstvo.

Oduvijek se vjerovalo da će vjera ujediniti svijet, jer Bog je jedan i zajednički stvoritelj. Ali, vjerski službenici sporo se prilagođavanju i ne kapiraju novog čovjeka. Debelo su zagledani u povijesno zrcalo svoje samodopadnosti, poslanja, proroštva...i ne znam čega sve drugog. I komunikacija s publikom nije iskrena i srčana kao nogometaška. Ekumenizam i zajedništvo tako se prije istope, nego posiju.

Vjerovalo se u znanost i kulturu. Da imaju dovoljno snage i mudrosti ujediniti svijet. Oni su trust mozgova i darovitosti, koji svjetsku civilizaciju vuku naprijed, mislilo se. Ali, tek ta zujava družina nije shvatila ništa. Njihov ego i publika kojoj se obraćaju dva su različita svijeta. Između njih i mase nema nikakvih poveznica.

Tako je nogomet suvereno došao na pijedestal, u duhu starorimske, kruha i igara. I pretvorio se u novog svjetskog vladara, koji najbolje razumije svijet. 

I neće samo tako nestati završetkom evropskog prvenstva.

Rasti u spolnosti

Mladima nije lako, takva ih karma prati. Problemi društvenih tranzicija i kriza prelamaju se preko njihovih leđa. Žive u kaotičnim vremenima. Mnoge od njih duboko pogađa egzistencijalno vegetiranje njih i njihovih obitelji i društvena nejednakost s vršnjacima. Izgubili su životne ideale, volju za borbom, vrijednosni sustav i ušli u apatiju. Izdušeni su!

Godinama sam vodio tečaj Prirodnog planiranja obitelji. Radi se o osvještenom i posvećenom tečaju ulaska u bračni život. Uvijek sam ga počinjao s istom rečenicom. 

Spolnost koju imate je dar, a dar se poštuje i čuva. I zahvaljuje se na njemu, jer on je vrijednost. 

O spolnosti, kao temi tečaja, globalno mladi skoro pa ne znaju ništa. Znanje im je na razini vica, osobito kod muškaraca. Djevojke barem pokazuju znatiželju i dobru volju.  

Trudim se plastično im objasniti zanimljivu biologiju spermića, zašto su žilavi i zašto ih je potrebno mnoštvo? Muk! 

Jajnu stanicu, oplodnju, brzu diobu? Muklina!

Mjesečnicu, rane i kasne neplodne dane, ovulaciju, prepoznavanje plodnih dana? Gromoglasna muklina! 

Zapazio sam, u svakoj grupi po nekoliko posebnih djevojaka.

Dok govorim, ruke su im na zaobljenim trbuščićima, trepću k'o meganica i očima mi govore: samo ti verglaj, mi svoj spolni život uredno živimo. Takav mi je barem doživljaj.

Onda se skuliram, kažem si, ti si stari kreten, oni su pametni! Što im u životu trebaju tvoje bedastoće!?

I uvijek me lagano osvoje svojom mladošću.

Mladima je sigurno potrebna pomoć u izgradnji cjelovite osobnosti, u traženju vrijednosti, ponašanja i stavova. Trebaju pomoć u razmišljanju, sanjanju i znatiželji.

A što se spolnosti tiče? Nije svijet nastao na seksualnoj umnosti i mudrosti, nego na njenoj ludosti. I totalnom spolnom neznanju. Tako je bilo, i bit će.

Jetra ne voli hedoniste

Ušao mi je na pregled u pratnji žene. Radilo se o sredovječnom šumaru, šarmeru, šmekeru. U tom trenutku teško mi je bilo reći nabrijanoj gospođi pričekajte vani, jer već znam da ovakva kombinacija ne sluti na dobro. Uvodno mi je pričao o zahtjevnom poslu, šumarskim ćabama i hedonizmu. 

Gospođa iza leđa je lomila prste, kolutala očima, znojila se i na početku tiho, a onda sve glasnije progovorila:  
-Kaži. Kaži već, čovječe! 

Mislim u sebi, što da kaže(?), čovjek i ovako stalno govori i potpuno ga razumijem. I pos'o, i druženja i hedonizam!

-Pa on vam je pijanac, kronični, pije k'o deva, konačno se oslobodila...

Jetra je naša najveća žlijezda i volim ju zvati smočnicom organizma. Svi naši inputi, prođu kroz nju, a dosta toga zadrži i za sebe. Zato se povećava, zamasti i boli. Gledajući masnu jetru, uvijek se sjetim mudrosti starih kliničara: Ako jedemo slatko bit ćemo masni, ako jedemo masno, nećemo biti slatki...To je nekako sažeta mudrost o jetri. Za jesti i piti slatko, doslovno ili preneseno, prvu, pa i najveću cijenu plaća jetra.

Usput, ako se pitate, zašto su rak i metastaze najčešći u jetri (kao ove na umjetničkoj fotografiji!), odgovor je isti: Ona je smočnica, sve prolazi kroz nju, pa i maligne stanice. A, nešto zadrži i za sebe.

Jetra ima svoje enzime, poznati AST i ALT, koji rastu u krvi s oštećenjem jetrenih stanica. I otkrivaju mnoge skrivene jetrene tajne. Postoji i enzim GGT, po opisu posla čisti levat, obično ga pripisuju jetri, premda nije isključivo njeno vlasništvo. Ne samo da je pripisan jetri, nego ga je i struka prisvojila za biljeg alkoholnog kronicizma ili povremenih alko-eskapada. Od tih vremena, postao je jedan od najomraženijih biljega koje svijet pamti. Posebno populaciji organski ovisnoj o njemu. Kad malo pogledam, državni biljezi su prava smijurija, u odnosu na GGT.

Jetra ne voli hedonizam i hedoniste. Razvila je objektivne mjerljive kriterije za svoju nesreću. A, moći mjeriti nečiju sreću ili nesreću je osobiti dar i imaju ga samo odabrani. 

Mlada, nabrijana dama s početka priče, jetrenu nesreću svoga supruga (ili kamenčić iz svoje cipelice!), doživljava vrlo emotivno i osobno. Trebat će joj malo vremena shvatiti, da hedonizam kao i život imaju svoja uzročno-posljedična pravila. Za razliku od ljudskog organizma, koji ima čitavo zakonodavstvo. Kada to shvati, nitko je više neće moći pobijediti.

No, vratimo se šumaru. Na njemu je konačni izbor. Barem za prezentaciju, zaslužio je čistu peticu. Dobar je to početak.

ZOOM dismorfija (sličice prirodne ljepote!)

Završio sam ultrazvučni pregled srca, nalaz je očekivano bio dobar. Poslije pregleda mladić je imao dodatno pitanje, koje već iz iskustva, doživljavam kao pravi razlog dolaska. 

Što mislite, sada kada mi je srce dobro, mogu li kroz jedno vrijeme uzimati testosteron, muški spolni hormon? Objasnio mi je razlog: radim u fitness centru i prepostavka je moga posla imati savršeno oblikovano tijelo. Mnogi moje kolege već ga uzimaju...

To ti je muška naiva, testosteron nije pepermint bombončić, odgovorio sam. On je vrijedan i prevažan hormon, koji određuje našu muškost i ne služi za bildanje mišića. Njegovo nekontrolirano uzimanje može poremetiti čitavu hormonalnu osovinu, od mozga (hipotalamus, hipofiza) pa do testisa. I negativno utjecati na stvaranje drugih hormona. Nisam više šiljio...

Epidemija nas je prisilila da naše konferencije i edukacije održavamo na daljinu, online. Neki, vjerojatno i svoje osobne kontakte. Svakoga je pri tome ozbiljno naljutilo, kada se zbog loših veza, pojavio na usporenoj ili zamrznutoj slici, s iskečenom facom i razjapljenim ustima na ekranu. 

Ako novi društveni kanoni nalažu od svakoga, da se u javnosti pokazuje samo najbolje i najljepše, onda pokazivati se online, veliki je izazov. Tu fotošopiranja nema. Ova pojava je dobila i svoj naziv, po poznatoj online platformi, kao zoom dismorfija.

Dismorfija je inače nezadovoljstvo i/ili opsjednutost tjelesnim nedostatkom, obično umišljenim. Mnoge uške, dojke, usnice, masne naslage...postale su žrtve dismorfije. Zato, ne žuri, za početak napravi oftalmološki pregled. Pametno je, prije žrtvovanja, posavjetovati se sa psihoterapeutom, radi racionalnije sadašnjosti i neopterećene budućnosti. Više očiju bolje vidi. 

A možda od koristi budu i neki od donjih savjeta.

1. Traži od internet operatera, najbržu i najvjerodostojniju žicu, pa bila makar i ozloglašena 5G.
2. Kupuj isključivo pametna zrcala. Daju kvalitetniju sliku.
3. U javnosti koristi probrane, mrtve fotografije. Manje su štetne.

4. Gasi sliku i ton, kadgod je to moguće.

5. Ne pilji cijela nacija u tvoje mišiće.