ponedjeljak, 10. svibnja 2021.

Tjedni retrovizor


Listajući po svome blogu našao sam crtice iz rujna 2010. koje sam oslovio kao tjedni retrovizor. To su pričice koje su obilježile taj tjedan rujna. Iznenadila me brzina življenja i spoznaja da na svijetu stalna samo koprcljivost jest. Nikako krenuti!
-–-----------------------‐---------‐----------------


Carla Bruni: Žderačica muškaraca

         Objavljena je stota po redu biografija pjevačice, top modela i zavodnice, fatalne žderačice muškaraca Carle Bruni. Na meniju je uglavnom imala slavne i bogate (Jaggera, Claptona, Trumpa), ponešto razvikanih intelektualca, sve do posljednjeg kapitalca, francuskog predsjednika Sarkozya, koji joj je otvorio vrata Elisejske palače kao prvoj francuskoj dami. Da li je vragolasta Carla zadnjom udajom dosegla vrhunac? Teško je u to povjerovati. Za ambicioznu ženu izazovi nikada ne prestaju. Za Carlu, koja uvijek traži više, pravi izazovi su nesumnjivo svjetski kitovi: ruski pastuh Putin i zagorjeli (po Berlusconiju!) amerikanac Obama. 
Prava konkurencija mogla bi joj biti jedino Merkelica, ali ne vjerujem da je Nijemica spremna za takve avanture.
         Nama, običnim smrtnicima, Carlin kanibalizam za sada ne prijeti. 
U svakom zlu, ponešto i dobroga!
        
Polančec: Preljubnica

         Sirotom Polančecu nije lako. Knedla u grlu, znoj, pa i suze. Braća su ga izdala, teško to pada. Svoju patnju naciji je prispodobio starozavjetnim Josipom, koga braća za sitniš predadoše mrskim Egipćanima. Nacija vjerojatno nije u potpunosti shvatila metaforu, koja se Polančecu svidjela za dugih remetinačkih dana, dok je vrijeme kratio čitajući biblijsku Knjigu postanka.
         Da se u Remetincu zadržao samo koji dan duže došao bi do Knjige izreka, i do bolje metafore: takav je put preljubnice; najede se, obriše usta i veli, nisam sagriješila
Narod bi to lakše razumio.
        
Vaha: Koliko košta duša?

Bivši mostarski rasni golgeter Vaha Halihodžić nakratko se skrasio u Maksimiru. Sada, kao trener svjetske klase, postavio je dijagnozu Dinamu za pet minuta: Ljudi moji, ovi dečki ne znaju cilj igre, gurati loptu naprijed i zabiti gol. Kada im je Vaha navedeno objasnio i ovi shvatili, Dinamo je uz fanatičnu i besprijekornu igru postigao jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti.
Što je Vahid zapravo napravio? Dinamovim prvotimcima, dojučerašnjim klempavcima udahnuo je dušu, ništa drugo. Koliko udahnuće košta za sada se ne zna. Ali, nećemo dugo čekati. Već prodajom Samira ili neke druge novostvorene zvjezdice, lajavi šef Maminjo će se pohvaliti kako mu je brod krcatiji nego ikad. Život ide dalje.


Tipkovnica: Šteta

Dok su slavni i bogati već prodali ili prodaju duše vragu, narod muče bizarnije stvari. Što ako vam se u važnom trenutku isprazni baterija mobitela i ostanete bez bitne SMS poruke? Ili, zakaže vam računalni miš, kabel za napajanje ili, što se meni dogodilo, zakaže čitava tipkovnica. Jer, naša osjetila: oči, uši, noge, ruke, živci ne funkcioniraju više samostalno, potrebni su im baš navedeni nadomjesci. Tako nas uspješno odgaja moćna telekomunikacijska industrija i vlasnici društvenih mreža. Postajemo njihova jeftina prćija.
Jedino što bogati prodaju duše za svežnjeve zelenih novčarki, a mi svoje dajemo badava. Šteta. Ali, za utjehu, povijest je učiteljica života!

nedjelja, 2. svibnja 2021.

Dijeta pola tanjura

Shvatio sam. Tri stvari u životu ozbiljno me brinu: obitelj, računalo i dijete. 

Za obitelj, razumljivo je, kao kod svih drugih. Višak brige rađa i višak ljutnje. Danas je odgovornost podijeljena, manje brigam i manje se ljutim. I to je dobra formula.

Računalni počeci nisu jednostavni kao danas. Znate, ja sam iz vremena dva osam šestice. To znači zaleđivanje slike, padanje programa, gubljenje podataka, spora i loša veza…ludilo. A onda je računalo postalo obvezni poslovni alat i donijelo još veće brige.  Često sam tada hiperadrelinemiju, rješavao bogatom i slasnom večerom prije spavanja. I onda trebaš miran ostati do jutra!?

Ostala mi je dijeta. Kao osobna i profesionalna slabost. I pitijsko pitanje, živim li da jedem ili jedem da bih živio? Tih prokletih pet i ne znam koliko kila viška, opterećuju me cijeli život. Danas sam već manje ambiciozan i shvaćam da ću ih nositi do kraja. Ili, dok me ne istopi kakav malignom, srčana kaheksija ili staračka pothranjenost.

I profesionalno ne volim lupetanja o dijetama. Mrzim taj izraz, jer je ritualan, licemjeran i neživotan. Laži o prehrani, zapravo o obžderavanju kako kaže narod, je jedna od najvećih obmana koju je ljudski um smislio. Tu je sinteza licemjerja, patvorenosti i lakomosti dovedena do savršenstva.

Više od trideset godina slušam priče o sporom metabolizmu, debljanju poslije operacije žučke, trudnoće i hipotireoze. Naravno, i od bunarske vode... Pa izdrži! Lovačke muške priče o raskoši seksualnog života su pačja škola u odnosu na maštovite priče o ljudskom prehrambenom jadu.

Jetra je smočnica našeg organizma. Njena povećanost i zamašćenost dosta objektivno govori o našem hedonizmu. I tu priče padaju. Ako priče lažu, jetra ne laže.

Dok ovo pišem buljim u najmodernije dijete. Spisak je predugačak, impresivan. Abs, bezmasna, mesna, dijeta krvnih grupa, dijeta s vilicom, dijeta tjelesnog sata, dijeta tri sata, zonska, UN, dugina, pa za zaposlene, hollywodska, kineska, limunska, mjesečeva, ruska pilotna, south beach, trodnevna, trosatna, ubrzana, vikend, zelena, voćna….To je samo dio spiska. Pun kufer lijepih želja i još ljepše osmišljenih metafora!

A stvar je knjigovodstveno precizna: unos, potrošnja, bilanca. Koja usput mora biti negativna. To barem Hrvatima nebi trebao biti problem. I to je sva filozofija zdravog mršavljenja. Kada bih ju gurao na gornji popis, zvala bi se vjerojatno dijetom pola tanjura.

Od čeg' sit, od tog' i debeo, kaže mudrost! Tako jednostavne i male stvari, a postanu ti velika životna opsesija.