Savjest, kojeg je agregatnog stanja?

Kojeg? Krutog nije, plinovitog također. Razmišljam, najvjerojatnije je suspenzija čvrstih čestica. S brzim sedimentiranjem, taloženjem.  Naime, život uči da je savjest uglavnom na dnu organizma i da se koristi po potrebi. Zato, širom otvori oči pri tumačenju uputa za korištenje savjesti: Prije upotrebe obavezno promućkaj!

Savjest je knjiga života. Sloboda savjesti je univerzalno ljudsko pravo zajamčeno Deklaracijom UN-a. Iz slobode proizlazi pravo na priziv, što se sada često koristi. I spori.  Nisam naivan vjerovati da su baš toliki ginekolozi (shvati ih kao metaforu od mnogih!) u zadnje vrijeme krenuli s mućkanjem svojih suspenzija i uzimanjem priziva.  Ipak, stvar je puno bizarnija. Komotnije je slušati šum društvenih vjetrova i koristiti svoja prava, nego raditi s grčem u želucu.

Pitam, tko u ovome društvu nije iskoristio sva svoja prava? Jedva da takvoga poznajem. Pravo je ozbiljna kategorija i mora se poštovati. Čemu sablazan?

To bi trebale znati brojne iskreno zabrinute žene.  Pa i profesionalne posvuduše. Država je zaštitnica njihovih prava, a ne ginekolozi. Nisu ginekolozi željomati, oni su dobri ljudi i dragi susjedi. Ako će nabrijane žene početi lijepiti njihova imena na bandere, što najavljuju, ukinut će im još jedno ili više ljudskih prava. Svakako pravo na privatnost. Ukidanje prava, slažeš se, ne zvuči dobro za ničije uho.

Medicina nije simfonija, a doktori nisu bečki dječaci. I ne zaslužuju, a vjerojatno im i ne treba, ničija samilost.  Još u starozavjetnoj Knjizi Sirahovoj, uz mnoge pohvale, rečeno im je da su gori od grijeha, tko griješi pred Stvoriteljem svojim, nek padne u ruke liječničke, kaže autor Ben Sir. Od tada se ništa nije promijenilo.

U cijelom kolopletu prava i obveza, dobra  i zla, histerije i razuma, prisjeti se elementarnog i prvoga pravila savjesti: 

Prije upotrebe obavezno promućkaj!

Živčana astma

Znaš li išta o astmi? Normalno da ne znaš.  Možda se ponekad prisjetiš stare bake i njene astme kojom je davila sve oko sebe? Pa, i samu sebe!  Sada nebitno.

Ja imam više (ne)sreće. Imam s njom česte susrete, osobito sa srčanom i plućnom. Gradimo odnose razumijevanja i uvažavanja. Doživljavam ju kao dnevnu lektiru...

Treća astma, ona živčana, o kojoj ti danas govorim, ušla je u moj život totalno nepozvana, kao siva zona kardiologije. Učili su me o njoj moji pacijenti i priznam, puno toga naučili. Znam, da je složeni društveni, duhovni i tjelesni vrtuljak, bez konca i kraja.  Bolest je gušenja, jednako kao plućna i kardijalna.  Ništa o njoj ne piše, nema je u literaturi i na portalima.  Ona je treptaj u zraku koji nikada ne vidiš, na sreću ne vide ga ni drugi. Astmo neviđena! 

Živčano gušenje je teško plastično objasniti, što me ponekad čini nesretnim. Astma je ipak misterij. Shvati ju najbolje kao poljubac sreće i nesreće, zdravlja i bolesti, rata i mira! Hm? Pa onda... Pa, ako ti je poljubac malo preintiman, onda kao zagrljaj  straha, depresije, nesretnih ljubavi, životnih turbulencija, raznih brodoloma, lista čekanja, neotplaćenih kredita,  poskupljenja ulja i toalet papira... Duga je to lista, dragi prijatelju, jako duga, za koncizne literalne crtice tvojeg autora. Jednom,  jednog dana, sve ću ti napisati, sve ćeš naučiti. Najvažnije, sada si ušao u priču živčane astme.  Sada si svoj na svome i to ti je dovoljno.

Znaš, svi sretni ljudi su slični. Svi nesretni, nesretni su na svoj način. Kada posložim sve te nesreće, pomislim, da bi mi bez njih vlastiti život ostao prazan i bezidejan. Oprosti na sebičnosti i što me nadahnjuje tvoja bol. Ali, svi smo mi nečije nadahnuće.

Zahvala učiteljima. Na spoznaji živčane astme.

Svoga tijela gospodar

Neznanje je majka svih gluposti. Tako je ovih dana, javnim skupovima diljem Hrvatske ispraćen Mrga, nerođeni fetus, kojem se uskraćuje pravo na život i borbu s bolešću. Pogledom na histeričnu masu stekao se dojam da šaljemo prvog Hrvata na Mars, a ne nevinog dječačića u smrt.

Zato, uvijek dobro dođe kratka rekapitulacija iz genetike. 

Ljudsku vrstu karakterizira 46 kromosoma (skupina gena!). Jedan od tih kromosoma, označen kao Y, karakterizira muškarca. To je najmanji kromosom, nastao gubitkom jednog kraka ženskog X kromosoma.

Dakle, sparivanje muških i ženskih kromosoma označava početak novog života. To je znanost. U rastu novog intrauterinog, a poslije i ekstrauterinog života, majka ima prvo i nezamjenjivo mjesto, ne samo kao hraniteljica, nego i zbog emotivne topline i žrtve koju podnosi.

Ali, dar i blagoslov rađanja koji ima, ne znači da je fetusov gospodar i nerođena beba nije dio njenog tijela. Jednako kao u očevog. Ona je samo čežnja života za samim sobom. I ima pravo na život.

"Vaša djeca nisu vaša djeca, ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas. I premda su s vama ne pripadaju vama...". H. Džubran

Genetičarka Jenniffer Graves objavila je kako Y kromosom polako nestaje. Naime, prije tristo milijuna godina imao je tisuću i četrsto gena, danas ih ima tek četrdeset pet. Nitko ne zna što će se dogoditi s ljudskom vrstom kada navedeni kromosom potpuno ispari. 

Ljudi se, barem za sada,  ne mogu razmnožavati partogenezom, aseksualno, tj. iz neoplođene jajne stanice. Postoji nekoliko gena koji moraju doći od muškarca, stavila se znanstvenica u obranu izumirućih.

Dobra je vijest po njoj, što mužjaci nekih životinja, poput voluharica iz istočne Europe ili štakora iz Japana nemaju kromosom Y, a vrsta se održava.  Procjenjuje, da će Y kromosom postojati i biti bitan za opstanak ljudske vrste još više od pet milijuna godina.  Za evoluciju to nije puno i najstrpljiviji možda dočekaju. 

Svijet bez suvišnih muškaraca? Moguće, ovisi o sposobnosti genetske prilagodbe i koječemu drugome.

Za pet milijuna godina, prema Gravesovoj, stvari će biti puno jasnije.

A do tada, morat ćemo se trpjeti. Trpljenje bez isključivosti i sa zrncem razuma uvijek je lakše.

Sto nijansi hladnih nogu

Asocijacija je uvijek brutalna: hladne noge, loša cirkulacija. Na sreću u krivu si, skoro pa sto posto. Daleko veći potrošač energije su mišići listova nogu, nego koža, pa ćeš kod slabosti cirkulacije daleko prije osjetiti bolove u listovima nogu, nego hladnu kožu. 

I godine nisu baš nebitna stvar u životu. Ukoliko si ispod četrdesete i nepušač, šansa za zakrečenje krvožilja nogu,  ravna ti je dobitku na lotu. Zato nazdravi svojoj mladosti!

Postoji jednostavni matematički izraz kao mjera zakrečenja. Zove se hodna pruga. Duža pruga, bolja cirkulacija.  Kada hodna pruga spadne na sto, dvjesto metara, tvoje stanje ne izgleda sjajno. Svakako si na granici kirurgije, bilo kurativne ili amputativne.  Ipak, otkrit ću ti jednu slatku tajnu. Hodanjem stvaraš nove krvne žile i produljuješ hodnu prugu. Samo bedak to nebi iskoristio. 

Dakle nije sve i uvijek u cirkulaciji. Postoji prirođeno stanje hladnih nogu. Isto, kao i stanje recimo klempavih ušiju ili lošeg imuniteta. Jednostavno događa se, nismo isti.

Sijaset bolesti su bolesti hladnih nogu, jer sadržajno imaju oštećenja sitnih krvnih žila, kapilara kože. Tu su razne vaskulopatije, imunološke i šećerna bolest. Ili, pak bolesti usporenog metabolizma, primjerice, oslabljena funkcija štitnjače ili stanje pristojnih godina.

Naše bake nisu neznalice što ponekad mislimo. Puno životne mudrosti je prošlo kroz njihove vene. 'Obuj se kćeri, da ne prehladiš mjehur' ili 'čizma glavu čuva, a šubara kvari', riječi su naših baka mudrica. Zdene noge i prehlada zdjelice su prijateljice, zato dijete moje, napari noge i sve će ti biti dobro, obično uz dijagnozu daju i dobar savjet.

Meraklije paralelnog svijeta hladnih nogu, za moju priču kažu da je luk i voda. To sam si i mislio!? Najgore hladne noge su one u krevetu, guraju oni svoj poučak.

Kada jednog dana naučiš hodati svijetom mašte, vidjet ćeš znakove krajputaše, u sto nijansi šarenila. Shvatit ćeš i njihov smisao. Nepogrešivo te vode k zacrtanom cilju. 

To rade i hladne noge.

Mladom kolegi

Danas, kada postaješ član hrvatskog liječničkog zbora razumijem ozarenost na tvome licu. Čestitam! Raširi osmijeh još jače, otvori srce i krikni.  Zaslužio si. Za prvih osamnaest godina školovanja.

Ulaziš u jedan novi svijet, svijet rada. O njemu ne znaš ništa ili skoro ništa. Iščuđavaš se svojim prvim platnim listama, kroničnoj neispavanosti i traženju mjesta i smisla u svojoj novoformiranoj obitelji. To je inicijacija. Neće dugo trajati, jer pred tobom je nastavak školovanja, usavršavanja i složeni međukolegijani odnosi. Nejasno ti je, zašto te najbolji kolega s faksa počeo ignorirati. Ne znaš, ne brini?

Brzo ćeš saznati. Nisi ušao samo u svijet rada, nego i u jedan neuređeni, kaotični sustav, koji živcira sve na svijetu. To je hrvatski zdravstveni sustav. A ti, dragi kolega, papirnato jedan si od nositelja toga sustava, premda te nitko ne zarezuje ni za suvu šljivu.

Ne znaš ništa o svojoj tržišnoj vrijednosti? Nju nikada nećeš ni saznati. Nisi Messi! Za svoju vrijednost se moraš boriti i izboriti. Takva su pravila igre. Nije lagano. Zaboravi platne razrede i koeficijente, to su limunade za nomade.  Reći ću ti koliko te vrednuje vlastita država... opusti se na trenutak, molim te. Cijena tvog specijalističkog pregleda je od šest do šesnaest eura, ovisno o njegovoj složenosti. Cijenu dijeliš s timskom sestrom i pola do jednim birokratom.  O da, ali ti još nisi specijalizirao, ti u sustavu ne postojiš i cijena tvoga pregleda je nula kuna, za sada. Radiš pod tuđim imenom, za drugoga. Sorry. 

Deset godina od ozarenog lica, uočit ćeš da su se mnogi tvoji srednjoškolski degeneci pristojno skućili. Kroz lagana i unosna namještenja, kao ovlašteni potpisnici koječega, šverceri, nadobudni OPG-ovci ili na krilima svemoćne politike. Ali, ima nade, to je vrijeme, kada će sustav početi i tebe priznavati. Ponovno će te ozariti činjenica, ovoga puta da postojiš. Da si živ. 

Savjetujem ti, gradi svoju neovisnost, od prvog dana i od bilo koga. Ne pitaj za cijenu, možda se jednog dana ipak naplatiš. Drži se svoja tri liječnička lica: humanog, socijalnog i tržišnog.  Kao humanista radi badava, socijalnim licem živi društvenu osjetljivost, tržišnim uzdržavaj sebe i obitelj. Pošteno?! Dakle, nikada ne zaboravi humani rad, on te pročišćava, ojačava i vraća korijenima.

Ipak, liječništvo je osobita profesija. Nikada zbog svog zvanja nećeš požaliti. Mogu drugi imati sve, ali nikada neće biti kao ti. Zato, hodaj ravno i smij se, u brk svima. Kada se zasitiš smijanja, pokupi prnje i nestani, bilo gdje. Svi te trebaju. 

Ipak, radije se smij cijeli život!