četvrtak, 31. listopada 2019.

Svi sveti

Moram priznati, o tajnama raja i pakla razmišljam rijetko. Radije živim.
Kad dječak raj sam zamišljao kao veselo dvorište smješteno iza prvog oblačića,  puno razigrane dječice i stabala slasnog voća.
Danas sam evoluirao pa mi je doživljaj raja i pakla nešto drugačiji. Smatram to kao posmrtno stanje duše, ne omeđeno fizičkim prostorom i vremenom.
Zbog te složenosti pojmova i činjenica najbliža  mi je ona stara: ne vidim i vjerujem.

Ali, vidim i znam da se ulaznice za posmrtno stanje duše kupuju na zemlji. Zato, znatiželjan, obišao sam štandove za prodaju ulaznica.

Na štandu raja red i disciplina, kako i dolikuje najboljima.
A u redovima, različitih likova: svetačkih, kemijaša, duhovnjaka, tapkaroša...
Ipak, međ' prvima su fensi oltarske gimnastičarke, neshvaćeni duhovni odlikaši i čedesni obraćenici. Za vratom im pire tajkuni i bogatuni, uvjereni da vješto mešetarenje narodnim dobrima zaslužuje rajsku kartu.
Na kraju reda, pomalo postiđeni, su vjerodostojne glave, koji su svoj život živjeli dostojanstveno i samozatajno. I nisu pogriješili štand, ali su pogriješili društvo.

Pred štandom čistilišta nešto drugačija slika. Prije svega, raznoliko mnoštvo ljudi, vjernika i nevjernika, bankrotiranih duša razočaranih nadom i očekivanjima.
Ne osjećaju se gubitnicima, ali na čistilište gledaju kao na prostor nove šanse ili na novu utakmicu.
S novim sucima i pravilima igre.
Svjesni su da su kroz život vozili u orbiti nešto podaljoj od Boga, ali takva vožnja im je bila uvjet opstanka. Vjeruju u njegovu milost jer smatraju se također djecom Božjom.
Mnogi, čekajući na kartu, prvi puta su u životu osjetili toplinu ljudske duše, gledali brata čovjeka ravno u oči i u njima vidjeli svoj odsjaj.
Čistilišna atmosfera postaje sve iskrenija i toplija; nazdravljalo se žuji, Dinamu, đurđi  i ženskim oblinama.
Neočekivano zajedništvo vraća im vjeru u dobivanje karte za čistilište.
Izazivaju iskrene simpatije.

Pred štandom pakla tišina, ljudi nema.

Moja ovozemaljska percepcija je vjerojatno subjektivna i nebitna.
Ali činjenica je, da svi kupci karata traže svoj put u društvo svih svetih, gdje im je i mjesto.
I naći će ga, jer to je put djece prema Ocu.











utorak, 15. listopada 2019.

Daj mi šapu brate vuče

Malo je onih koji nisu čuli za Franju iz Asiza u Italiji. U mladosti bonvivan i hedonist,  nadahnjivao se prirodom i preko nje spoznao Boga. Promijenio život, te započeo novi život utemeljen na istinskom siromaštvu i ljubavi prema prirodi, njenim stvorenjima i čovjeku. 
Spiritualno je promatrao sve oko sebe, ostavivši poznatu odu o bratu suncu, mjesecu i vjetru, te sestrici vodici i zemljici. Još za života stekao je brojne prijatelje i sljedbenike. Danas je globalno uvažavan i poštovan, i prisutniji je nego za života.
Živio je u 12.stoljeću, tako da je njegova biografija vjerojatno dijelom prožeta i legendom. Jedna je osobita.
U selu Gubbiju strašni, krvoločni vuk seljacima je napadao janjce. Požale se Franji. On ode u šumu, gdje pozdravi vuka prijateljski: «Dođi ovamo, brate vuče!» Vuk dođe, a on mu objasni da mu je janje zapravo sestra, ali da ga razumije, jer je gladan i mora preživjeti. Predloži nagodbu, on neće napadati ovce, a seljaci će mu davati hranu. Pri tome ukori seljake zbog njihove sebičnosti i ne uviđavnosti. Vuk, u znak prihvaćanja pruži mu šapu. Bio je to početak novog suživota, «sitog vuka i ovaca na broju».
Franjini sljedbenici, franjevci- fratri, su prije 800 godina došli u «slavenske krajeve» širiti novu, do tada nepoznatu ljubav. Svoju misiju gradili su na siromaštvu, čistoći i poslušnosti. Sagradili su prvi dom u današnjoj Srebrenici, te osnovali povijesnu franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu. Imali su odlučujuće zasluge u očuvanju vjerskog, kulturnog i narodnog identiteta Bosne, Slavonije i Dalmacije. 
Službena crkva je prepoznala Franjinu karizmu i uvrstila ga u red svetih.
Često se pitam, zašto su današnji vukovi nepripitomljivi? 
Istina je drugačija od očekivane. Oni su i te kako pripitomljivi, ali nema Franje, da pouči i njih i seljake o skladu, uzajamnosti i samoodrživosti u prirodi kao uvjetu i njihovog opstanka.
Ili, da barem razumiju odu o bratu suncu i sestrici zemljici.