četvrtak, 26. studenoga 2020.

MEDIKALIZACIJA (trnovit put ka cjepivu!)



Uključiti medicinu u sve pore osobnog i društvenog života. To je medikalizacija. Tu spada i očekivanje brze proizvodnje cjepiva. Pravila struke nisu tu u prvom planu, bitno je svjetlo narodu. Povijest cjepiva tu nudi različite priče...
-----------------------------------------------------

U jeku je sveopća potraga za zdravljem koje privremeno postaje jedna od najačih globalnih ideologija. U porastu su degenerativne, srčanožilne, pihosocijalne bolesti i pretilost. Sada i virusna pandemija.
Postoje precizni mehanizmi stvaranja novih dijagnoza i sindroma. Čuli ste za sindrome: kroničnog umora, tigra u kavezu, povlačenja mačka za muda i psihičkog izgaranja. I desetine drugih s ovako duhovitim imenima. Sve one imaju svoju dijagnostiku i lijekove.
________________________________________
O cjepivu...

Trgovina zdravljem postaje najučinkovitija trgovina, unosnija od trgovanja ovisnostima, strastima ili energijom.
Svjedočimo utrci farmaceutske industrije na sto metara, prsa uz prsa. Tko će prvi do skupocjenog pehara, cjepiva protiv covida-19?
Igra se ispod stola, krše pravila, kupuju suci. Sve je dozvoljeno!
Više od trideset godina sam dio tog svijeta. 
Nisam antivakser. Ne sumnjam u humanost farmaceutske industrije! Ali ovo sada!? 
Sve me podsjeća na ideju da od kemijske industrije preko noći napravite čuvaricu okoliša ili da političar od sutra, umjesto glupih fraza, koristi zdrav razum i logiku. Skoro, pa nevjerojatno!
____________________________________________

    Medikalizacija ljudskog života ulazi na velika vrata, te postaje jedna od glavnih poluga društvene kontrole ljudi. Medikaliziraju se prirodni događaji kao što su starost, menopauza, spolne disfunkcije, manjak koncentracije, ćelavost, debljina. I potpuno prirodni društveni događaji kao što su rađanje, umiranje, promjena profesije, zapošljavanje… traže dodatnu medicinsku potvrdu. Ako mislite da vaš liječnik pojma nema o vašem posjedovanju  legalnog oružja, u velikoj ste zabludi.


    Pamtim jedan događaj iz svojih ranih liječničkih dana. Imao sam umirućeg pacijenta. Pozvao me direktor tvrtke u kojoj je bio zaposlen i zamolio da mu napišem uputnicu za kliniku. Nisam ni stigao reći ono ali, preduhitrio me: sve znamo, mi ćemo ga odvesti, sve ćemo platiti... Ne možemo dozvoliti da nam čovjek umire u ljetnoj kuhinji, a može na klinici. 
Nije svejedno gdje će umrijeti(!), rekao mi je rečenicu koju pamtim cijeli život. I doista, umro je sutradan na klinici. 
To je zapravo bila moja prva lekcija iz medikalizacije.

    Korona će potrajati, to je barem jasno. Brojat ćemo njene valove i potopljene stradalnike.
Priča o cjepivu je apaurin za raju, narod. I prijeko mu potrebnu nadu. 
Kroz očekivano cjepivo očekujemo društvenu medikalizaciju kroz širom otvorena vrata. Vjerojatno i nove društvene podjele. To nam barem nije teško.
Da mogu, najrađe bih otišao u domovinu ljigavog ljuskavca jasno ga pitati, što ti imaš protiv čovjeka? Time bi barem ispunio neku svoju osobnu zadovoljštinu. 
Dok odgovor ne stigne, opustite se, držite sreću za rep i ne zaboravite onu Mustafinu: Ne daj Bože, što čovjek podnijet može.