Ne znam, otkud mi vjera i nevjera? Mog'o bi to zvati svjetlom i sjenom ili mudrošću i ludošću? Nebitno.
Časna sestra s prosvjeda protiv epidemioloških mjera za bolest Covid-19 (ups!) ne osporava Papi pravo na svoje mišljenje, ali se s njime ne slaže. Hrabra redovnica!? Osobno, ipak mislim, da je zalutala u histeričnu masu. Bolje da je ostala u samostanu.
I hrvatski biskupi, što zbog plitkog kalkuliranja ili dubokog neznanja, opasno miješaju babe i žabe. Najzanimljiviji im je vapaj da protivepidemijske mjere budu nježne. Zvuči to vrlo teološki! Da su pitali vjernicu iz zadnje klupe, poučila bi ih da od invazivnosti u epidemiologiji postoji vatica na fleksibilnom štapiću i iglica jačine žalca komarca. Nema tu noževa, giljotinje i rezanja džigerica.
Pojedini crkveni oci, dojam je, pate od moraliziranja svega i svačega, pa i od sindroma manjka vjere, empatije i poslovično poniznosti. Sumnjaju u moralnost i stručnost milijuna znanstvenika, među njima mnogih koji su u svojoj izvrsnosti vjerski svjetionici. A pametno je slušati i narod, pometi najprije ispred svoga praga.
Neki pak, koji sebe drže osobitim vjernicima, cijepljenje minoriziraju, jer kažu da se cijepe Isusom Kristom, i to im je dosta. Osim, što su pobrkali lončiće, žalim ih, jer ne vide svoga Isusa u bratu čovjeku na respiratoru i ECMO uređaju. Ili umirućem. U njima je živi Isus. Da ga vide, makar kao obični vjernici, bili bi puno vjerodostojniji.
Ali, nije sve tako crno, ima i jako lijepih priča. Evo jedne drage mudrice redovnice: svakim jutarnjim oblačenjem, ne znam oblačim li odijelo vjernika ili nevjernika, kaže ona. Kakvo odijelo sam taj dan nosila saznat ću u večernjoj meditaciji, poučava nas ona, sada svetica.
Vjera i nevjera srest će se jednom na kavi i popričati. Važno je da do tada ostanu čista obraza. Jer se samo s čistim obrazom može voditi dijalog.
Bilo o vjeri ili nevjeri! Ili oboma!
