Svoga tijela gospodar(!?)

Neznanje je majka svih gluposti. Tako je ovih dana, javnim skupovima diljem Hrvatske ispraćen Mrga, nerođeni fetus, kojem se uskraćuje pravo na život i borbu s bolešću. Pogledom na histeričnu masu stekao se dojam da šaljemo prvog Hrvata na Mars, a ne nevinog dječačića u smrt.

Zato, uvijek dobro dođe kratka rekapitulacija iz genetike. 

Ljudsku vrstu karakterizira 46 kromosoma (skupina gena!). Jedan od tih kromosoma, označen kao Y, karakterizira muškarca. To je najmanji kromosom, nastao gubitkom jednog kraka ženskog X kromosoma.

Dakle, sparivanje muških i ženskih kromosoma označava početak novog života. To je znanost. U rastu novog intrauterinog, a poslije i ekstrauterinog života, majka ima prvo i nezamjenjivo mjesto, ne samo kao hraniteljica, nego i zbog emotivne topline i žrtve koju podnosi.

Ali, dar i blagoslov rađanja koji ima, ne znači da je fetusov gospodar kako se to spominje i nerođena beba nije dio njenog tijela.  Jednako kao u očevog. Ona je samo čežnja života za samim sobom. I ima pravo na život.

"Vaša djeca nisu vaša djeca, ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas. I premda su s vama ne pripadaju vama...". H. Džubran

Genetičarka Jenniffer Graves objavila je kako Y kromosom polako nestaje. Naime, prije tristo milijuna godina imao je tisuću i četrsto gena, danas ih ima tek četrdeset pet. Nitko ne zna što će se dogoditi s ljudskom vrstom kada navedeni kromosom potpuno ispari. 

Ljudi se, barem za sada,  ne mogu razmnožavati partogenezom, aseksualno, tj. iz neoplođene jajne stanice. Postoji nekoliko gena koji moraju doći od muškarca, stavila se znanstvenica u obranu izumirućih.

Dobra je vijest po njoj, što mužjaci nekih životinja, poput voluharica iz istočne Europe ili štakora iz Japana nemaju kromosom Y, a vrsta se održava.  Procjenjuje, da će Y kromosom postojati i biti bitan za opstanak ljudske vrste još više od pet milijuna godina.  Za evoluciju to nije puno i najstrpljiviji možda dočekaju. 

Svijet bez suvišnih muškaraca? Moguće, ovisi o sposobnosti genetske prilagodbe i koječemu drugome.

Za pet milijuna godina, prema Gravesovoj, stvari će biti puno jasnije.

A do tada, morat ćemo se trpjeti. Trpljenje bez isključivosti i sa zrncem razuma uvijek je lakše.