Gastein je carstvo vode, brojnih slapova i jezera, snijega, skijaških staza, nebeskih vrhova, netaknute prirode i povijesti. Voda daje osjećaj boravka u grotlu života. Zaboravi definicije, ovdje voda ima okus, miris i boju, ima svoju neodoljivost i pretvara čovjeka u ono što zapravo je, primarno vodeno biće. Odlazak iz Alpa uvijek mi izazivao isti žal, kako bez te čaše vode?
Pitomi domaćini svakog gosta srdačno prvi pozdravljaju sa Grüß Gott, dok strani gosti obično nešto mrmljaju ili jednostavno klimnu glavom u znak pozdrava.
Alpe su oduvijek bili meta brojnih istraživača, biologa i prirodnjaka. Istraživali su harmoniju vode, zraka, zemlje i sunca; flore, faune, mikroklime, mikroelemenata... Jedan je prepoznatljivijih za ovaj kraj je radon, uskladišten u utrobi Alpa.
Napušteni rudnici iskorišteni su za fizikalnu terapiju, a u njih se ulazi autentičnim rudarskim vlakovima. Prekrasno je biti u rudarskom oknu, osjećati njegovu toplinu, vlažnost i ljekoviti radon, sve naravno protkano laganom klaustrofobijom.
Puno je spomen znamenja i grobalja, iz svih svjetskih ratova, ostavština različitih vojski, te radnika poginulih u Alpama, u rudnicima i tunelima. Dosta ih je sa slavenskim prizvukom. Uvijek me uvjere da mjesta na zemlji ima za sve narode, kulture i naraštaje. Barem za miran počinak.
Dvjema promenadama su šetali okrunjeni. Wilheimova, bavarskog kralja je dugačka, penje visoko u brdo, puna je odvojaka i nikada je nisam izšetao do kraja. Ona kraljice Elizabete, poznate Sisi, ide na drugu stranu uz bajkoviti potočić, do bivšeg rudarskog naselja. Kažu za nju da je bila najljepša i najnesretnija kraljica Monarhije. Sebe, svoj mir, samoću i vjetar u kosi nalazila je i u bespućima Alpa. Istovremeno, grozila se spletki, maski, usmaljenosti i Dvora.
Vrijedilo je. Ako ništa drugo, onda zbog čaše alpske vode!
