Jesen je vrijeme plodova, tako i alkoholnih. Dok sam bio mlađi i dok nisam shvaćao svu ljepotu lijepog izražavanja, slabo sam razumio žene koje su mi govorile da im muževi pate od vinske padavice. Kada sam vidio da boluju od alkoholne epilepsije i da su danima napiti kao deve, bolje smo se razumjeli.
U našem organizmu postoji jedan centralni, prevažni organ. Podsjeća na guštera i po njemu je dobio ime. Gušterača. Ima kultno mjesto u glavi svojih vlasnika. Pacijenti uvijek vole postaviti potpitanje, znači gušerača mi je uredna? Je, uredna je, kažem. Uvijek sam siguran da ću biti nagrađen širokim osmjehom.
Gušterača regulira razinu šećera u krvi, preko insulina. Po tome je glavni energetski procesor organizma. K tomu, svojim probavnim enzimima razgrađuje hranu iz želuca. Ali, svako lice ima i svoje naličje. Alkohol ima posebnu moć, može aktivirati te iste enzime u samoj gušterači i razgraditi ju. Dakle, potiče gušteraču da jede samu sebe.
Ne treba zaboraviti, autodestrukcija je čest fenomen u organizmu!
Siroti alkohol je tako optužen za najveći nered u gušterači. Istina je ipak, da osim gušerače podjednako uneređuje đžigerice, mozak, želudac, živce, prostatu, mjehur i još koješta. Zato, pribijati ga na stup srama samo zbog gušerače nije pošteno.
Moje rakijsko društvo veselo ispraća zadnji kazan. Noć je poodmakla, alkoholne pare su se zgusnule, mozgovi utrnuli. Osjetim u jednom trenutku frfljanje pored uha: Mrzim sitne sate, sitan novac i sitne ljude. Tu je kusur uvijek problematičan...
Slažem se prijatelju. Samo da još patoka isteče do kraja.
