srijeda, 23. rujna 2020.

IZNENADNA SRČANA SMRT

Čest je slučaj nagle, naprasne, neočekivane smrti. I što je još gore, takva smrt se češće događa mlađoj populaciji. U narodu za takvu smrt znaju reći da je to smrt u cipelama, misleći na činjenicu da umrli nije prethodno bolovao. Takva smrt je po pravilu dramatična za okolinu, ali je lagana za umrlog. Kažu, umro je iz punog zdravlja, a u medicini, otišao je prazne povijesti bolesti
Ipak pažljivijom analizom dobivenih podataka, često proizlazi da se umrli znao žaliti na bolove u prsnom košu, lupanje srca, umor, opću slabost... Razvidno je k tomu, da su umrli imali jedan, ali obično više rizičnih faktora za bolesti krvnih žila: povišen tlak, pušenje, visok kolesterol …, ali kako se obično događa u realnom životu, preko toga se prelazi, jer takve smrti se uvijek događaju drugome. Činjenica je, da više od 5% smrti zbog koronarne bolesti (ateroskleroze krvnih žila srčanog mišića) dolazi iznenada i bilo kakva pomoć, pa i u zdravstvenim ustanovama je zakašnjela.

Poznati su medicinski entiteti krivci za iznenadnu smrt. Kod mlađih obično se radi o hipertrofiji (zadebljanju) srčanog mišića i aneurizmi. Dok se aneurizma teško prepoznaje, hipertrofija se dijagnosticira lagano, ultrazvukom srca. Dijagnosticirana bolest može se uspješno liječiti i držati pod kontrolom. Kod starijih, uzrok je najčešće, gore navedena, klinički neprepoznata koronarna bolest, koja ne završava srčanim infarktom što je obično slučaj, nego jednom teškom aritmijom, koju karakterizira kaotičan rad srca i nagli gubitak njegove osnovne pumpne funkcije.

Ima li lijeka iznenadnoj smrti? Kada nastupi, a obično se događa za vrijeme uobičajenih životnih aktivnosti, praktično nema. Podsjetimo se, smrt takve bolesnike zatiče u krevetu, na radnom mjestu, automobilu, sportskim aktivnostima...

Ali, postoji, jedna druga priča. Ona se zove srčano-žilni slijed (kardiovaskularni kontinuum). Pojava prvog rizičnog žilnog faktora (obično povišeni krvni tlak!) je zapravo prva 
u navedenom nizu. To je početak evolucije. Njena duljina je potpuno individualna, od nekoliko mjeseci, do nekoliko decenija. Nastaju kaskadno drugi događaji iz navedenog slijeda: opterećenje lijeve klijetke, proširenje srca, koronarna bolest, srčani infarkt, tomboembolijske komplikacije, poremećaji ritma, srčano zatajivanje i smrt. Svi srčani bolesnici, pa i oni s mogućom iznenadnom smrti, imaju svoje mjesto u navedenom slijedu. To je bit priče.

Visoki tlak u Hrvatskoj optimalno je kontroliran u 20% pacijenata, šećerana bolest u manje od 15%, više od 50% bolesnika je nesvjesno visokog kolesterola, puši preko 30% populacije. Psihosocijalnih poremećaja, pretilosti povezane s nepravilnom prehranom i inaktivnosti sve je više, a ozbiljnih i vjerodostojnih preventivnih pregleda sve manje. U navedenom činjeničnom kolopletu i znanstveno utemeljenom srčanom-žilnom slijedu, leži prevencija i terapija iznenadne srčane smrti. 

Drugoga puta, nažalost, nema!

nedjelja, 20. rujna 2020.

KULT PEČENJARA (mojih pet savjeta za usamljene!)

Revolucionarno povećanje pasa zadnjih desetak godina označava ozbiljne društvene i obiteljske  promjene. Trebalo mi je vremena shvatiti. Uz mnoge korisne i manje korisne činjenice, tolika pojavnost pasa je pouzdan znak  ljudske usamljenosti.

A onda se pojavilo njegovo veličanstvo pečenjar. Pečenjar je preuzeo primat u odnosu na pse i postaje nezaobilazno sredstvo u liječenju kolektivne psihotraume, moderna psihoterapija usamljenih.

Osim pasa, pečenjara i sporta, jedva da znam sadržaje koji bi ujedinili naciju. I zato neka pečenjara, ma što mislili o njima, dobar su nadomjestak našoj posvemašnjoj samoći i otuđenosti.

Znam za različite pečenjare, ali volim više njihove funkcionalne, nego građevinske podjele. Obični pečenjari su najčešći, od lima ili stare cigle oblijepljene šamotom i s pogonom na motor za brisače rashodovane lade. Ali svejedno, iz njih izlazi ukusna prasetina, koja uz domaću brlju, zavičajac i zdeni pan napravi pristojnu atmosferu. Obiteljska druženja u njima su emotivna i bude brojna sjećanja. Poslovna nešto su uštogljenija. Uz početnu mezu i uvažavanje, dinamika se pojačava otvaranjem toplijih tema, često otrcanih i bizarnih, ali za život bitnih: zemljišni poticaji, EU fondovi, kupovine,  zakupi, prodaja i preprodaja duhana...Ako dijalog ode na stranu politike, postaje još vruće, ali tada usamljenost postaje prošlo vrijeme. A duša pristojno razgaljena.

Elitni pečenjari su oni s više kubeta, zidani starijom ciglom i s bogatijom ponudom. Tu se uz tople prasiće i reš pečenu janjetinu, znaju naći i brancini iz lokalnog dućana, skupocjena pljuga, i obično najbolje frendice radnih kolegica. Koka i šmrkanje ostavlja se za kraj priče. A priče su im sterilne i dosadne. Sve počima s najnovijim limenim ljubimcima, njihovoj startnosti, volumenima, konjskim snagama, senzorima i svim drugim picabocama, svemu onom što i njihovi ponosni vlasnici uglavnom ne razumiju.  Ali, stvara se dojam iskrenog divljenja i osjećaja uvažavanja.

................................................................

Bili obični ili elitni, često su (kvazi)alati za terapiju naše usamljenosti. Da li je to najbolja terapija, ne znam. Svatko traži najbolju recepturu. Ja ju pronalazim u traženjima.

1. Traži se. Svako od nas je unikatno i složeno biće: tjelesno, duhovno i socijalno. U tom širokom spektru možeš naći svoju nišu koja će ti dati osobiti životni sadržaj.

2. Traži se na poslu. Posao nije samo egzistencija, svaki posao je mjesto našega ostvarenja. 

3. Traži se u obitelji. Bilo koja ti uloga pripadala, ona je časna i ti si zaglavni kamen.

4. Traži se u zajednici. Hrabro, proaktivno, ponizno i ustrajno. Tvoje ideje i razmišljanja vrijede više od drugih. Usput, društvene mreže nisu zajednica. Mi smo tu samo jeftina roba u biznisu velikih.

5. Traži se u svemiru. On je naš dom. Ne trebaš zato čitati debele knjige, trebaš glavu držati malo povišeno. Vidici će ti biti bolji, a spoznaje jasnije.






nedjelja, 13. rujna 2020.

DOJKA

    


Ne postoji organ u ljudskom tijelu koji privlači veću količinu naboja, ljubavi, straha, poštovanja, erosa, i ne znam sve čega, kao što je dojka.
-----------------------------------------------
    Svoju spolnu prepoznatljivost formira u pubertetu pod utjecajem spolnih hormona i od tada započinje svoje zanimljivo putovanje i poslanje. Kod mladih djevojaka je najvažnija sastavnica njihove ljupkosti i zavodljivosti, kod mladih mama je slatka ljubavna poveznica s ostalim članovima obitelji, sa zrelijim godinama raste zabrinutost zbog njenih bolesti. Premda biološki i filogenetski ima primarno nutritivno i reproduktivno značenje, danas dobiva i estetsku, društvenu i marketinšku ulogu.
    Zdravlje dojki nije dobro. Pobol i smrtnost i dalje značajno ne padaju. Svjesnost, prevencija, rano otkrivanje, pa i terapija vjerojatno će u sljedećim godinama polučiti bolje rezultate. Do tada će karcinom dojke i dalje biti najčešći u ženskoj populaciji.
    Marketinško socijalni značaj dojki postaje skoro pa sveprisutan. Istaknuti dojku znači pokazati svoju ženstvenost, a to se cijeni. 
Presahla dojka gladne afričke žene (a Afrike je sve više!) trebala bi probuditi našu bešćutnost.
Osnivaju se klubovi ljubitelja i vlasnica velikih poprsja. Djelić zvjezdane estradne slave najbolje ide uz pokazivanje bradavica ili njeno ispadanje. Poznato je pravilo žute štampe: Bez cice nema naslovnice. 
    Čuju se istina i suprotni, trezveniji glasovi, naglašava se vrijednost umjerenosti. Opća muška percepcija je da umjerenost naglašava intelektualnost, obline senzualnost. Na sreću polivalentni su, pa vole jedno i drugo.
    I ta marketinško-perceptivna priča teče bez konca i kraja, bezvezna je kao i štošta u životu, ali ju promiču podjednako žene i muškarci, uz iskreno uglavnom obostrano zadovoljstvo.
    Vrijedno je naglasiti i naglašavat važnost dojenja u pravilnom dječjem razvoju. Majčino mlijeko nije samo punina hrane, zaštite i ljubavi. Ono je medij koji će se trajno ucijepiti u dva bića i nositi ga kroz cijeli život.
    Na koncu, poslije ove lagane šetnje kroz svijet ženske intime postavlja se tipično društveno pitanje,  koja sisa je najdraža? Bez premca, ipak državna. I za žene, a bogme i za muškarce. Primit se državne dudice postaje moć, prestiž i privilegija. S njom se sve dobiva. Samo mi nije jasno, čemu onda sliniti kako država nije dobra!?
    Misterij ženskih oblina kao neriješen, ostaje naraštajima iza nas. Neće im to teško pasti🙂


ponedjeljak, 7. rujna 2020.

Riječ

Život bez komunikacije je nezamisliv. Bilo koje forme ona bila. Pitanje zapravo nije komunikacija, nego kako komunicirati najkvalitetnije. Društvena i osobna nekomunikacija reducira društvo na vegetiranje. 

Opserviram ljude. To mi je uostalom i zanimanje. Gledam tri tipa komunikatora koji su mi na poseban način zanimljivi: propovjednika, liječnika i slijepca, i bilježim zapažanja. 

Propovjednik je izuzetna osobnost. Odlikuje ga predanost i gorljivost poslu.Trudi se iz petnih žila prenijeti ideju do koje mu je stalo, uglavnom jednostrano, koristeći svoj osjećaj nadnaravnosti. Ne opterećuje ga forma. On je propovjednik i obraća se mnoštvu, s mnoštvom riječi.  Propovjed doživljava kao rijeku ljubavi u traženju plodnog tla.  Obično ju koristi i u osobnom životu, jer propovjedanje je privelegiran alat i teško ga se odreći.

Liječnikova komunikacija se uglavnom svodi na dijalog, face to face. Nema mesijanstva, ali narcisoidnosti ima napretek. Njegov dijaloški problem proizlazi iz namjenjene pozicije slušača loših vijesti, koja ga stavlja u neželjeni inferiorni položaj. Slušanje i veliki ego nikad nisu išli skupa. Slijedi obično neprimjerena obrambena reakcija: verbalna agresija, apstinencija, ironiziranje...Za primjerenu komunikaciju bit će potrebna velika doza samokontrole. Ako u životu sretnete takvog liječnika, vjerujte, da se radi o osobi koja puno radi na sebi.

Slijepcu je komunikacija nadomjestak za nepostojeća osjetila. Zato, govorna komunikacija mu je vrlo, vrlo bitna. Izgovorena ili slušana riječ mu je visoke specifične težine. Doživljava ju kao sveto oruđe svoje egzistencije. Svaku riječ pomno važe i slaže, u kvalitetan proizvod. Onog trenutka kada izgubi komunikaciju prema sebi i okolini, izgubio je i smisao svoga postojanja.

Naveo sam tri tipična obrazca našeg ponašanja. Oni su fluidi, tako da smo svi zapravo slijepci, liječnici i propovjednici. I prilike nas naravno u tome oblikuju.

Riječ je izraz naše duše, mudrosti i inteligencije. Ona je izraz naše društvene odgovornosti i glavno je oruđe poduzetničke aktivnosti.

Bilo čija riječ, ipak je samo mrtvo slovo na papiru, ako ne postoji uho za slušanje. Doći do uha, cilj je svih. Zato s riječima hrabro i s mjerom. S njima je sve počelo, one su najbolji lijek i one nas održavaju u životu.