nedjelja, 17. listopada 2021.

Doktore, pričaj...

Žurba je. Vrijeme leti. Tko je tu još za velike priče!?

Nije li simpatična slika druženja četiri tinejdžera na kavi. Svatko sa svojim mobitelom u ruci, u svojoj priči i svome filmu. Tijekom druženja nisu progovorili niti jednu riječ, ni kavu naravno nisu prokomentirali, a nisu vidjeli ni veliko pjenasto kaveno srce za koje se potrudila ljubazna kelnerica. Naravno, zaboravili su ostaviti i sitniš za napojnicu.

Instrumentalizacija je donijela revoluciju u naše živote.

U medicini također. Čovjek i njegovi organi postali su igračke. Uživamo slikati i pohranjivati najzanimljivije sličice i s njima se hvaliti na stručnim i znanstvenim skupovima. K'o da smo ih mi pravili. Sve u tišini, bez puno komentara.

Radni dan liječnika započinje paljenjem računala, mobitel je uobičajeno na nula/dvadeset četiri. Slijedi spajanje na zdravstveni informacijski sustav, sve portale, grupe, elektronsku poštu, zabavne servise...

I onda stiže pacijent sa hrpom problema željan ih s nekim podijeliti. Zapravo treba pomoć. Doktor nenaspavan, bunovan, neabdejtan, s teškim jutarnjom mrzovoljom. Stižu pozivi na jutarnju kavu, sestra se muva okolo a ustala na lijevu, hijerarhijska piramida šalje okružnice, traže očitovanja, frend na whatsapp šalje urnebesni vic...

Joooj, pa tu je još on, pacijent. Samo mi to treba u sedam i petnaest!?😊😥.

Ne pronalazim alibije. Iskreno, i ne trebaju mi. Radim posao jedan na jedan, koji traži stalnu komunikaciju. Dogodi se, ukipljen uz ultrazvučni ekran, zapravo gledam i odmaram, a onda dobijem otvorenu poruku: ne šutite, recite nešto? Jeli što krenulo po zlu? Trgnem se, promrmljam... dobro je. Ne smijem se gasiti! (P.s. Dnevno aktivno vježbam komunikaciju. Ne da budem pametan ili drugačiji od drugih, nego da složenu priču pojednostavim i sa što manje riječi uvjerljivo i slikovito ukažem na problem. To je racionalno. To je važno!)

Instrumentalizacija je utrnula doktora, a pacijentu je donijela vjerojatno više zla, nego dobra. Pola njegovih nalaza besciljno leti u oblacima ili ih neće imati tko pročitati.

Jedna topla i suvisla rečenica riješila bi mnoge probleme. Previše toga je lako rješivo. Samo treba usta otvoriti.

nedjelja, 10. listopada 2021.

Kemoterapija i ekologija, ima li sličnosti?

Sklad s prirodom, danas je imperativ. Dati svakom zemljaninu šansu za životom, to je definicija ekologije. Slikati se primjerice s kućnim ljubimcem i objaviti, trebalo bi značiti ljubav prema životinji, ali i prema čovjeku. I visoko podizanje ljestvice društvene ekološke samosvijesti.

Blag treba biti i prema opasnim invazivnim štetočinama, recimo puževima golaćima, vranama i štakorima. I brojnim drugim vrstama.  I njihovo možebitno uništavanje, treba imati  humanu crtu; blagu smrt i bez patnje.

Kemoterapija je druga priča i nikome ne bih poželio to iskustvo. 

Ona je obično kraj ili početak jedne velike životne borbe i agonije. Znamo da se njome ubija jedna 'poludjela stanica' od zloćudnosti ili invazivnosti. Važno je, najčešće uspješno.

Ono sto se manje zna, to je, da kemoterapeutici nisu baš selektivni lijekovi. Ubijaju redom. Tako, u nastojanju da zaustavimo jednu malignu stanicu, uništimo milijune potpuno zdravih i potentnih, dovodeći do pravog kaosa u organizmu. 

Metaforički, opožarujemo šumu da bi se riješili jednog zločestog uljeza. 

Infekcije, krvarenja, opadanje kose, pa i nagla smrt, samo su neke od mogućih nuspojava kemoterapije. Psihičke, obiteljske, društvene, neću niti spominjati.

Postoji li usporednica između ekologije i kemoterapije? Naravno da ne postoji, to su dva različita svijeta. Neke poveznice se ipak uočavaju.

Volja i želja za životom je bezgranična. Borba za preživljavanjem stara je koliko i sam život. Samo, putovi, sredstva i metode su različiti; kaže nam to jasno, zelena ekologija i toksična kemijska kemoterapija...

Na našu radost i žalost. Istovremeno.

nedjelja, 3. listopada 2021.

Crtica o povjerenju...

Povjerenje? Riječ u kojoj je satkana sva mudrost ljudskog postojanja.
Vrijednost povjerenja razumijemo tek kada ga izgubimo. I proizvede bolne rane, koje se teško liječe, počesto nikada i ne zarastu.

Osim povjerenja na međuljudskoj razini, jednako je važno i povjerenje na društvenoj. Svi vjerujemo, ili bismo trebali vjerovati, brojnim društvenim institucijama. Nije uvijek tako, što rezultira društvenom apatijom i nesigurnošću. Svjedočimo tome svakodnevno.

Kao osobit oblik društvenog nepovjerenja je političko. Građani su zasićeni lažima i prevarama, malo joj vjeruju i ona je postala gotovo prezren posao, unatoč teoretski svojoj plemenitoj misiji. Debelo je ogađena, što je najsigurnija brana ulaska u to društvo čestitih i poštenih. 

Međuljudsko povjerenje ne dolazi samo od sebe i strpljivo ga treba ugrađivati u temelje svakog kvalitetnog odnosa. U njegovoj izgradnji najvažnija je odgovornost, iskrenost, razgovjetna komunikacija, podrška i slušanje. 

Na povjerenju se temelje ljubavi, funkcioniranje obitelji i odgoj djece.

Česti uzdah 'nikome ništa ne vjerujem' govori zapravo o duhovnoj praznini navedenih osobe, ništa drugo. On neće promijeniti društvo.

Nezamisliv je društveni život bez minimalnog povjerenja. Najbizarnije, sigurna vožnja autom podrazumijeva povjerenje u druge vozače i sudionike u prometu. Kako će kvalitetno funkcionirati školstvo, zdravstvo, složeni gospodarski sadržaji, bez povjerenja? Nikako. 
Istina, naši odnosi su regulirani hrpom regula i propisa, ali povjerenje je ona fina nit utkana u naše živote koju zakonodavac ne može umetnuti u bilo kakav pravni okvir. 

Kako zadobiti društveno povjerenje? Nema univerzalnog obrasca. Obično se poziva na dugovječnost tvrtke, njenu veličinu i količinu novaca, obiteljsku tradiciju, znanstvene titule i društvena priznanja…Ali, i bogata marketinška aktivnost ima samo jednu ulogu; želim vaše povjerenje odmah i sada.

Povjerenje je krhko,  poput stakla. Lako se lomi i polomi, poslije ga je teško ili nemoguće skalemiti i vratiti u prvobitno stanje. 
Ali, čovjek da bi živio i preživio, mora imati i koristiti zdrav razum, vjeru u sebe i povjerenje u druge. 
Ma koliko ga moralnih dilema pri tome mučilo.

srijeda, 29. rujna 2021.

Koristi❤poveži se

Svjetski je dan❤.

Tema ovogodišnjeg dana je digitalna tehnologija u službi srca. Primjereno vremenu u kojem živimo. Srce nije samo mehanička pumpa koja cjeloživotno pumpa. Ono je puno više od toga; ono je ljubav, empatija, razumijevanje, povezivanje. Budi dio tog svijeta.

Neću o rizičnim faktorima koji oštećuju srce. Znam da vam na jetra ide pušenje, dijabetes, debljina, hipertenzija ili kolesterol.  Budi danas inovativan, i s interneta skini svoj kardiovaskularni rizik (heart score) i vidi kojoj skupini krvožilnog rizika pripadaš. Izračunaj si indeks tjelesne mase, prati krivulje tromjesečnih vrijednosti glikemije,  odredi si stupanj hipertenzije.  Zato ti je potrebno samo nekoliko minuta. Nije potreban odlazak u ordinaciju, a dobit ćeš osobnu kartu svojeg srca i krvnih žila. I jasniji pogled u budućnost.

Digitalno možeš brzo saznati sve o vrijednostima zdravog života. Dobrobitima hodanja, bicikliranja ili trčanja; jer to nisu samo kilometarski grafikoni ili kondicijske vježbe, to je način stvaranja potpuno novih krvnih žila. Digitalno se možeš pohvaliti uzgojenim povrtnicama iz svojeg vrta i najdražim receptima zdrave prehrane. Podijeli sa svojom najboljom prijateljicom osobno iskustvo prestanka pušenja, ono je dragocjeno. Srce voli povezanost.

Imaš prijatelja s bolesnim srcem, koji je upravo prebolio srčani incident, napravio  invazivni zahvat na srcu ili ima slomljeno srce. Stotine kilometara je od vas.  Primjerena i diskretna podrška će mu uvijek dobro doći.  Osnažit će ga. Srce voli razumijevanje. 

Koristi prednosti digitalne tehnologije na stotinu drugih načina.  Napiši nešto o srcu.  Podijeli svoje iskustvo. Naruči preko interneta lijekove za srce. Ono je važno, al' silno ranjivo. Od njega umire umire svaki drugi pacijent.

Bolesno srce treba zdravo srce. Koristi poveži se s bolesnim srcem. 


ponedjeljak, 27. rujna 2021.

Zašto gušter ne voli rakiju?

Jesen je vrijeme plodova, tako i alkoholnih. Dok sam bio mlađi i dok nisam shvaćao svu ljepotu lijepog izražavanja, slabo sam razumio žene koje su mi govorile da im muževi pate od vinske padavice. Kada sam vidio da boluju od alkoholne epilepsije i da su danima napiti kao deve, bolje smo se razumjeli.

Priznajem, uživam u društvu rakijaša tijekom tradicionalnog pečenja.  Posebno kada rakijaši uđu u područje kemije i matematike. Kada se otvori žestoka rasprava o tome dokle curi loši metilni, a kada kreće dobri etilni? Na koliko gradi započinje patoka? Da li je u alkoholnom frakcioniranju bitna specifična težina ili točka vrenja? I sve to garnirano alkoholnim parama, stalnim kušanjima i nazdravljanjima, i veselom klimanju i odobravanju crvenih omamljenih faca.

U našem organizmu postoji jedan centralni, prevažni organ. Podsjeća na guštera i po njemu je dobio ime. Gušterača. Ima kultno mjesto u glavi svojih vlasnika.  Pacijenti uvijek vole postaviti potpitanje, znači gušerača mi je uredna? Je, uredna je, kažem. Uvijek sam siguran da ću biti nagrađen širokim osmjehom. 

Gušterača regulira razinu šećera u krvi, preko insulina. Po tome je glavni energetski procesor organizma. K tomu, svojim probavnim enzimima razgrađuje hranu iz želuca.  Ali, svako lice ima i svoje naličje. Alkohol ima posebnu moć, može aktivirati te iste enzime u samoj gušterači i razgraditi ju. Dakle, potiče gušteraču da jede samu sebe. 

Ne treba zaboraviti, autodestrukcija je čest fenomen u organizmu!

Siroti alkohol je tako optužen za najveći nered u gušterači. Istina je ipak, da osim gušerače podjednako uneređuje đžigerice, mozak, želudac, živce, prostatu, mjehur i još koješta. Zato, pribijati ga na stup srama samo zbog gušerače nije pošteno.

Moje rakijsko društvo veselo ispraća zadnji kazan. Noć je poodmakla, alkoholne pare su se zgusnule, mozgovi utrnuli. Osjetim u jednom trenutku frfljanje pored uha: Mrzim sitne sate, sitan novac i sitne ljude. Tu je kusur uvijek problematičan...

Slažem se prijatelju. Samo da još patoka isteče do kraja.



nedjelja, 19. rujna 2021.

O tetovaži...

Osjetljivi smo na unošenje svega i svačega u svoje tijelo. Nije tu u pitanju samo higijena, češće je posrijedi gadljivost na nepoznate supstance svojstvena svakom organizmu.

Ipak, svako pravilo ima svoj izuzetak, tako i ovo. Izuzetak je tetovaža.

Koža je naš najveći i najprokrvljeniji organ. Primarno štiti sterilni organizam od prljavog i zagađenog vanjskog svijeta. Svaki ubod ili posjekotina su otvorena vrata za napad mikroba. To znamo i svi smo to već iskusili.

Ono što manje znamo, kroz tetovaže, u maniri dobre autodestrukcije, stvaramo stotine ubodnih rana uštrcavajući u njih najrazličitije kemikalije i antigene, degradirajući svoj najveći organ u jeftino slikarsko platno. I koristimo ga za izražavanje trenutnih osjećaja, karakternih osobina i važnih događaja. Za takvo korištenje kože nikada nisam čuo ili pak pročitao.

Da, i pri tome trpimo nezamislivu bol i veliki rizik od unosa infekcija, alergija i bolesti. I opasnost, da ono čime smo danas opsjednuti kao dobrim, sutra postane do bola bljutavo i nepodnošljivo. 

S obzirom da naše slikarsko platno, ne možemo tako lako zgužvati i u koš baciti, postavlja se pitanje mentalne higijene onih koji se na tetovažu odlučuju. Neki, mislim da se radi o podmetanjima, takve osobe svrstavaju u skupinu jednostavno strukturiranih, čija je pismenost zaostala na slikovnicama iz predškolskog doba. Tetovaže su po njima čista djetinjarija.

Duga je povijest tetoviranja. Poznato je da su žene katolkinje iz Bosne branile svoj vjerski identitet pred Osmanlijama s istetoviranim križićem na šakama ili podlakticama. Običaj je poznat kao sicanje. Dugo se zadržao, takve žene možemo i danas sresti.

Treba biti iskren, od kad' je nastupilo doba prosvjećene pismenosti, sve do čeg' nam je stalo u životu pohranjujemo u sefovima, policama i ladicama. Daleko od svoje kože.

A tattoo poruke, što s njima? 
Volja im, rekli bi jedni.
Ja bih podsjetio da je zlatna škrinjica smještena u srcu i duši svakoga, i treba ju koristiti.


nedjelja, 12. rujna 2021.

Manite se kukanja i čuvajte mozak

Mogu li išta pametno reći o kukanju? Teško, stvarno teško! Jer, kukanje je jednako glupo i bešćutno,  jednako podmetanju kukavičjih jaja u tuđa gnijezda. Ups!

Ipak, moram reći stav. Moj kolega gastroenterolog uvijek je bio jasan: govno je moj kruh. Ostvarilo me, prehranilo obitelj i iškolovalo djecu. Iz poštovanja prema govancetu uvijek je imao njegovu umjetničku sliku na zidu radne sobe. I nije ga se stidio.

Ja nemam tako izražajan profesionalni supstrat, ali kukanje je također jedan od njih. Još davno, kada sam završio subspecilizaciju iz kardiologije, rekao sam si, još specijalizacija iz  kardiološke psihijatrije i onda si Petre kompletan. Nisam ju završio jer ne postoji, ali dajem prijedlog za misliti nadolazećim generacijama.  Bez obzira na papire, umišljam si da o kukanju ponešto znam.

Kukanje je  bijeg u jedan neracionalni, nepostojeći svijet i jedna od najružnijih ljudskih navika, primjerice kao čmarenje ili šmrkanje trave. Razotkriva svu bijedu našeg karaktera, prije svega nespremnost gledanja životu u oči.

Znanstveno je dokazano da kukanje proizvodi mnoge negativne cerebralne neurotransmitere koji dovode do strukturne i funkcionalne moždane disfunkcije. Dokazano je da kukanje gasi živčane stanice zadužene za rješavanje problema.  Naprotiv, osobe koje svjesno poteškoće pretvaraju u prigode, aktiviraju pozitivni proces u živčanim strukturama. Mozak se modificira prema načinu na koji ga koristimo i na koji ga 'hranimo'.  To mijenjanje mozga zove se neuroplastičnost. Najbolje to oslikava narodna mudrost 'da mi je ova pamet i one godine'.

Kukanje nije samo dio narodnog kolorita. Mnogi kukači, našli su baš u njemu smisao svojega života, a neki bogme i unosan izvor vlastite egzistencije. 

Ipak, hoćete li zdrav mozak, kao najbolji alat za rješavanje problema, onda kukanje kao dokazano škodljivo, s ponosom odbacite! 

nedjelja, 5. rujna 2021.

Koliko košta slika zaobljene kruškice?


Svi krivo mislimo, ništa. Slika svih fela prepun je internet, ali to su tuđe slike i nisu za privatni biznis, bio on i najhumaniji. Dakle, i tu vrijedi staro zlatno pravilo; gledaj, al' ne diraj. Ako se nato odlučite kršite tuđu privatnost i sukobljavate se sa zakonom.

Prije deset godina na mrežnim stranicama svoje poliklinike objavio sam kratki prigodni tekst povodom Svjetskog dana srca na temu debljina (dio teksta vidi u privitku!). Tekst sam začinio s dvije bezazlene fotografije, punašne žene i muškarca. 

Ženske i muške pretilosti su obično tipski različite, pa ih slikovito nazivamo pretilost tipa kruške kod žena i jabuke kod muškaraca.

Ovih dana posjetio me 'anđeo čuvar' u formi izvjesne Agencije za praćenje usklađenosti iz Austrije.  Bili su jasni: u prekršaju ste, obrišite 'kruškicu' i platite 757 kuna za dosadašnje neovlašteno korištenje fotografije. 

Tako, sada ste eto dobili odgovor na pitanje, koliko košta slika zaobljene ženske stražnjice?

Ljut sam naravno na sebe, ali što mi to sad' vrijedi. Slikovnog materijala u okruženju na navedenu temu je napretek. A ja, uzimam bljedunjave, ofucane, anonimne slike debeljuca, i k tomu masno plaćam.

Doktore, jako pametno!?

-----------------------------------------------------------------

OBUJAM STRUKA: rizik za bolesti srca i krvnih žila

 

ŽENE (obujam)MUŠKARCI (obujam)
do 80 cm (idealno)do 94 cm (idealno)
80-88 cm (umjeren rizik)94-102 cm (umjeren rizik)
više od 88 cm (visok rizik)više od 102 cm (visok rizik)


Pretilost tipa kruške (debela guza)
 

Pretilost tipa jabuke (velik trbuh)


Izbrisana
'ženska kruškica'


nedjelja, 29. kolovoza 2021.

Narcis



Poznate Narcisa. To je onaj prelijepi mladić koji se zaljubio u vlastitu sliku. Ushićen, dok je s  krošnje drveta u vodi gledao obrise svoje ljepote, pao je i utopio se. 
Po njemu, karakterom ili osobnošću slični, dobili su naziv narcisoidi ili narcisi/narcise.

Ovo nije priča za skromne i ponizne.  Narcisoidi takve drže bezvrijednima. Narcisoidnost je danas, u nedostatku drugih, visokorangirana vrijednost.

Srećete ih svakodnevno. To su oni sveprisutni, samodopadni likovi koji sve znaju, sve mogu, puni su glamuroznih ideja i traže stalno divljenje. Najbolji su, najpametniji, najljepši,  žele bezpogovorno poštivanje, posebna životna pravila samo za sebe. 
Iza te čokoladne glazure kriju se zapravo minorne ljudske dosade, krhkog samopouzdanja, cijepljene na empatiju, osjetljive na svaki dijalog, osobito nedajbože kritiku.

Iskren savjet, klonite ih se!

Ali, postoje i gori. To su oni s dubokim oblikom narcisoidnosti,  zapravo zloćudnim narcisoidnim poremećajem ličnosti (NPL). Psihijatri s Klinike  Mayo ga karakteriziraju kao 'mentalno stanje u kojem ljudi imaju napuhani osjećaj vlastite važnosti'.  
To su osobe koje debelo prelaze mentalni graničnik ulazeći u područje psihoterapije i  psihijatrije. 
Narcisoid sebi to nikada neće priznati, to bi bio zadnji čavao u njihov ego.

U ljudskoj povijesti narcisi su napravili mnoga zla.  Nema zajednice u kojoj takvi nisu pronašli i pokupili svoje žrtve.  
Izazvali su mnoge ratove, uništili narode i  vrijednosti, razorili obitelji i prijateljstva...

Vratimo se našem dobroćudnom, romantičnom Narcisu s početka. Siroti sanjar se pokliznuo i pao. 
Današnji narcisi su nešto drugačiji, postojaniji su i čvršći. 
Ne padaju tako lako i neće stati dok svijet ne budu imali u svojem džepu.

nedjelja, 22. kolovoza 2021.

O kapljici...

Čovjek je uvijek tražio sebe.
Četverokut: voda, vatra, zemlja i zrak je početak svih traženja. I naravno, kako u taj kvadrat ugurati Boga i čovjeka i dati odgovor na sva ključna pitanja čovjekovog postojanja.
Stoljećima se vjerovalo, da je navedeno nepromjenjiva datost i da se treba okrenuti drugim temama.
I pogriješilo se!
------------------------------------------------

O kapljici...

Pogledaj kapljicu, vode.
Život i svemir zarobljen u nježnosti i čistoći. 
--------------------------‐
Uživaj u sjaju i ljepoti. 
Sjajnijom od zlata i dragog kamena...
Dio si te ljepote.

Poštuj snagu i svemoć.
Jaču od žeđi, vatre i suhoće...
Dio si te snage.

Divi se vječnom kretanju i mijenama. 
Trajnom izvoru života zvjeradi zemaljskoj...
Pa i bratu čovjeku.

Pogledaj kapljicu.
Budi kao ona!

subota, 14. kolovoza 2021.

Zdravo Marijo

S najljepšim pozdravom 'zdravo', obraćam se samo najdražim prijateljima. Tako pozdravljam i Mariju.
Djevojka koja je obilježila ovaj svijet, više od bilo koje druge žene. Milijuni nose njeno časno ime. Trajni je izvor zagovora, vjere i nadahnuća.
Prije više od dvije tisuće godina, kao skromna službenica, rodila je Boga.  Ne bilo kakvog, neg' pravog, pravcatog Boga.
_________________________
Klanjaju joj se svi kršćani, pa i muslimani.
Poštovanje prema Mariji razvilo se i kroz nevjerojatno raznoliku pučku pobožnost, doslovce nezamislivu u globalnom svijetu.
Države, narodi, crkve, svetišta, djela svjetske kulturne baštine, posvećena su Mariji.
Lokalno, dobila je naziv "najvjernija odvjetnica Hrvatske".

Iz ljubavi prema njoj nastala je najdraža kršćanska molitva Zdravo Marijo.
Čitam knjigu, baš Zdravo Marijo, autora Pape Franje. 
To ugodno štivo, preporučam svima.
Papa u knjizi pitko analizira značenje svake riječi omiljene molitve.  Tako i "moli za nas grešnike", što je mnogima nejasniji dio Zdravo Marije.

Spreman je na pitanje o grijehu!
Ima pogrešaka koje mirišu na praonicu i drugih koji smrde na kanalizaciju, odgovara. Što misli pod kanalizacijom odmah je otkrio, ali i razotkrio nam neke nametnute obrazce o grijehu i njegovoj težini.

"Marija je majka grešnika, u koje spadam i ja, kaže Franjo. Ona nije majka korumpiranih. To i ne može biti, jer korumpirani prodaju majku, prodaju pripadnost obitelji i narodu. Traže samo vlastiti probitak... 
Opredjeljuju se za sebično, sotonsko, zaključavaju vrata iznutra. Tu Marija ne može ući...za njih jedino možemo moliti da ih prodrma neki potres i uvjeri, da svijet s njima nije počeo, niti će s njima završiti. 
Zato se zatvaraju, ne treba im ni majka, ni otac, ni obitelj, ni domovina, ni narod. Njeguju samo sebičnost, a otac sebičnosti jest đavao. 
Marija je majka nas grešnika".

Sada shvaćam, zašto je Zdravo Marijo najljepša i najomiljenija kršćanska molitva. Aktualnost joj nikada ne blijedi.

nedjelja, 8. kolovoza 2021.

Nikada ne pitaj zašto?

S tužnim ljudima nitko se ne voli družiti, rekla mi je njena mama. Više ne mogu, sada sam konačno potonula...
Sjećam se kćerke, nekoliko mjeseci prije punoljetnosti i suicida. Bila je sportašica i željela je imati potvrdu sposobnosti za najteža fizička opterećenja.
-------------‐--------------------------------‐---------


Umiranje teško razumijemo. Suicidalni odlazak skoro nikada.
Svatko  tko o tome nosi bilo kakvo iskustvo, zna da riječ 'zašto' u suicidu je suvišna. Jer njeno 'zato' neće nikada i nikome dati zadovoljavajući odgovor.

Osobno, 'zato' sam uvijek doživljavao kao najveći misterij ljudske duše, najdublju nišu naše intime, vodeni žig naše osobnosti... Možemo dijeliti poslove, imanja, ljubavi, emocije...ali 'zato' pripada samo nama. Čuvamo ga i ljubomorno nosimo uvijek sa sobom. 
Kao kovčežić s crvenim gumbićem za nuklearnu katastrofu.

Odgovor na 'zašto' tražio je i Platon prije dvije i pol tisuće godina. Ostavio je poznatu i zanimljivu alegoriju o špilji.
Od velike igre sjene i svjetla nastajale su opsjene na špiljskim zidovima, čineći život špiljskim ljudima nesnošljivim. Špiljske zatvorenike Platon je nazvao zatočenicima uma.
Nisu vjerovali govoru slobodnog čovjeka da je svijet lijep i sadržajan i da i oni zaslužuju  biti dio njega.

Mnogi danas drže da Platonova špiljska alegorija vjerno zrcali život današnjice.

Zato, u suicidu ne tražite odgovore, jer ih nećete naći. U svakom tom činu, kao postojana nit, provlači se duhovna zarobljenost i gubitak slobode kao bitne sastavnice urednog funkcioniranja.
U toj spoznaji, samoubojstvo se može shvatiti kao življenje vlastitog odabira.

nedjelja, 1. kolovoza 2021.

Nevjerojatno dežurstvo

To dežurstvo 04.kolovoza 1991. bilo je, slobodno mogu reći adrenalinsko. Bila je to noć kada je oružano napadnuta policijska postaja u Slatini. I danas trideset godina poslije, sjećanja su vrlo živa, emocije jake i osjećam potrebu podijeliti činjenicu, da je život satkan od lijepih, manje lijepih i nevjerojatnih trenutaka...
----------------------------------------------------

Došetao sam u dežurstvo, tiho na prstima, kroz prazne gradske ulice na kojima se napetost mogla rezati nožem. Zrak je treperio, strah se uvukla u svaku ljudsku stanicu. 

Sjedim u sobi za odmor, dnevnom boravku djelatnika. Moj tehničar Darko raširio je na stolu svoje zbrojovke (češki pištolj o.a.) i čisti ih. Priča povijest svake od njih, garnirajući ih uobičajenim pričama o slatinskim ustašama. I spremnosti da ih likvidira kao muhe. 
Do njega je sjedio vozač, ushićeno ga je gledao i gutao svaku riječ. Iza leđa stajala mi je medicinska sestra. Njihova priča i govor tijela razvio je u meni nevjerojatni šok i nevjericu. 
Sve sam ih dobro poznavao, bili smo različiti svijetovi. Ali sada, više nego ikad.

Nisam izdržao, izašao sam van, hodao po dvorištu, dubokim udisajima hvatao kisik, palpirao karotide, premetao sličice po glavi i Boga prizivao. Nekoliko puta, već unezvjeren, ulazio sam i izlazio u dnevni boravak Hitne službe. Nigdje ni jednog pacijenta. Stao sam naposljetku na stubište, k'o spomenik, glumeći nezainteresiranost i opuštenost. Bila je već ponoć.

U tom trenutku nebo se prolomilo. Rafalna paljba, teško naoružanje, imao sam dojam da se čitav svijet urušava. Bacio sam se sa stubišta u okolni travnjak. Ležao sam s nosom zabijenim u prašnjavu zemlju i očekivao prvi metak, granatu, šrapnel. Sve je trajala nekoliko minuta, onda odjednom tajac. Smrtni tajac. Izlazi sestra van i zove; javljaju iz policije ima ranjenih, u njihovom dvorištu. Brzo se ekipiramo.
Spremni smo na polazak u neizvjesnost pomoći policajcima. Ali, nema Darka. 
Kažem sestri, zovite Darka, bez njega ne idem, želim ga u svojoj blizini…

Onda se pojavio iz mraka, izvirio je iz obližnjih borovih krošnji i rekao, evo me…


(Iz još neobjavljenog Zbornika, Podravska Slatina u Domovinskom ratu)


nedjelja, 25. srpnja 2021.

Čemu služe površinske vene?


Vidio sam ih različitih.
Paučinastih, mrežolikih, točkastih, zmijolikih, čvorastih, zastrašujućih. S ružnim pigmentima ili bez njih. Često s ulkusima. Sve podjednako smetaju svojim domaćicama.

Počeo sam argumentirati i objašnjavati; prvo o lošim zaliscima, onda gravitaciji, dugom stajanju,  istanjenoj koži, trudnoći, genetici...Sve bez konca i kraja. Ali, kako to biva, vodu ništa nije držalo.
Još neuvjerljivije je izgledalo prazno uvjeravanje o važnosti dubokih, funkcionalnih i nevidljivih vena. Površinske su i ovako suvišni balast i ničemu ne služe, banalizirao sam.
Onda sam konačno shvatio, sav moj trud bio je zapravo lagano ubijanje samopouzdanja, meni i pacijentici.

Složena je i bez odgovora, priča o površinskim venama nogu i njihovim  proširenjima, poznatim varikozitetima...

Žene vole uredne i lijepe noge. To je ideal i kompromis tu ne postoji. I neka je tako.
U mnoštvu raznolikih i živopisnih, uvijek su me dojmili nevidljivi varikoziteti. Nevidljivi nama, običnim smrtnicima, ali dobro vidljivi njihovim vlasnicama.
Živ mi je i danas razgovor:
    
-Žao mi je, ali ja ne vidim. I ne pipam. Nije to varikozitet, to je naslaga drugog materijala, rekao sam.
Naravno da je ostala nezadovoljna odgovorom. Zato sam imao potrebu pojasniti.
-Nismo mi ni približno savršeni kakvim se zamišljamo. Nosimo na sebi puno nepotrebne prtljage.
-?
-Tu spadaju i površinske vene. 
A vaše vene, bile vidljive ili nevidljive, imaju samo jednu misiju, da vas sekiraju! 
Drugi razlog njihovog postojanja ja ne vidim.

Taj sitni uočeni element sekiracije, za ne povjerovati, relaksirao je i priveo priču o proširenim venama u razumnije vode. I postao neočekivano jak argument.
A kada razum proradi, onda sve nekako ide lakše.


nedjelja, 18. srpnja 2021.

Majka











Pogledaj ruke. 
Zapise, zglobove i hvatove. Uživaj u mekoći i svemoći. 
Nadi i osmijehu što siju. I radosti što daju.

Pogledaj oči. 
Otvori zjenice jako i saberi život u jednom trenu. Osjeti zagrljaj sreće i nesreće. 
Ipak, ne plači. Jer anđeli suze ne vole.

Pogledaj dušu. 
Širinu i dubinu. Zaplovi njenim spokojem. Zaboravi nemire i oluje kojima si ponosno prkosila. 
I ostala uspravna.

Život je igra brojki i slova. 
Ples zvijezda i meteora u svemiru i njihovo sudaranje i izgaranje. 
Na putu prema cilju. Dajući jedno drugome puninu i smisao.

Pogledaj još jednom. 
Sve.
I prenesi ih mladom čitatelju.

nedjelja, 11. srpnja 2021.

Preveliki izbor! Ubija!?


U početku je bila nada. Nada je rodila slobodu. Sloboda je rodila izbor. Izbor je rodio prava. S pravom se rodili njegovi zaštitnici. Zaštitnici prava izrodili su zdravi razum. Izrođeni zdravi razum uništio je čovjeka.

U cijeloj padalici sloboda je je jedina neupitna. Samo u zadnjem stoljeću, na oltar slobode prineseno je više desetina milijuna žrtava, uglavnom mladih života. Jednako važna je i osobna sloboda. Glupo bi svijet izgledao, bez recimo mnogih manjinskih ili ženskih sloboda. Ili, bez još intimnijih osobnih sloboda razmišljanja, snivanja, pisanja i glupiranja.

Vjerojatno je manje poznato, da jedna kupovina u šoping centru može biti okidač za anksioznost ili depresiju. Prevelika dvojnost oko izbora artikala, njegove kvalietete, cijene, modernizma...čini nas nesigurnim i frustriranim. Jednaki učinak mogu imati i internet kupovine. Pri tome nismo vjerojatno svjesni da smo mi na jednoj, a na drugoj strani je hrpa mozgova kojih je zadaća upravo učiniti nas tako nesigurnim i ranjivim. I dobro žive od naše ranjivosti.

Prevelike mogućnosti ne(izbora) oko cijepljenja prestao je biti zdravstveni, i postao je ozbiljni društveni i gospodarski problem. Zavjere, čipiranja, i sve kao nuspojave cijepljenja, već su prerasle maštu pisaca najuzbudljivijih trilera. I još jednom razotkrile svu suicidalnost i tupost ljudskog intelekta, lišenog svake suosjećajnosti i solidarnosti.

I nitko se ne osjeća odgovornim,  jer izbor je sveta krava i ne dira se. Govoriti o činjenici, da se niti jedna epidemija nije iskorijenila bez cijepljenja, ravno je kriku čudaka u pustinji.

Prevelika mogućnost izbora neće učiniti svijet boljim, a nas sretnijim. I nije elementarno ljudsko pravo. Što više, sredstvo je mijenjanja i manipuliranja svijetom i klizanje u nepoznatu avanturu. U kojoj slabiji izvlače uvijek deblji kraj.

subota, 3. srpnja 2021.

Zadnja oaza titoizma

reforma zdravstva

Čim je postala učiteljica, tragom stotina drugih, zaputila se u bijeli svijet, trbuhom za kruhom. Najprije kao stjuardesa u Germany air-u, onda nešto ciguli-miguli, dok se definitivno nije skrasila u Švici. Jednom mi se povjerila, sada kada sam potpisala bračni, čeka me još jedan jednako važan, onaj ugovor o zdravstvenom osiguranju. Moram otvoriti oči k'o šalice i kvalitetno planirati svoje zdravlje i život...

Onda je ispričala zgodu o manjem popravku zuba, zašto je morala iskeširati avansno nekoliko stotina franaka. Koje usput nije imala, te ih je navrat-nanos posuđivala. 

'Od tada imam strah od švicarskog zdravstva, toliko da mi je odvratno ići i ulicama u kojima ima puno ordinacija'.

Takvih problema mi nemamo. Sve ide nevjerojatnom lakoćom i bez plana. Ne biraš osiguranje, partnerstvo i zdravstvenu košaricu. Nemaš znojenja i anksioznosti. O pravima i dužnostima skrbi sijaset državnih službi i džabalebarskih udruga, a za brzinu i dostupnost pojedine usluge HZZO i svemoćna ViP služba. 

HZZO je siva kora sustava, državna i jedina kasica-prasica. Sve plaća, solidarno i u skladu sa svojim mogućnostima. Ne razlikuje dobre od loših dečki. Ne zna za bonuse i maluse. Ne prepoznaje partnere od mase. Sada je valjda u minusu desetak milijardi kuna, ali koga to brine, to je vijest jednominutnog trajanja. 

Zapravo, kada sve pozbrojimo i analiziramo, živimo sustav koji je postavio drug Tito i u to vrijeme je bio održiv. Danas, vrijeme ga je već odavno dobrano pregazilo. 

Na stranu, šarene zdravstvene zgrade, nova računala, potrebna i nepotrebna  dijagnostika, sve moguće digitalizacije i platforme. To ne liječi. Najvažnija karika zdravstva je ideja, znanje i pozitivno vrednovan čovjek. A, on je marginaliziran.

Puno sam se priča o zdravstvenim reformama naslušao. I uvijek, kada priča završi s onom famoznom, da se ničija prava neće dirati, ne spominjući pandan odgovornost, piši propalo. Da se razumijemo, tko bi lud bio za rezanje prava? Spreman sam na čelo kolone za njihova očuvanja. Ali zainteresiran sam i za održanje sustava, kao partnerstva struke i pacijenta. 

Da nas ne snađe švicarsko zlo i da moramo paziti kojim ćemo ulicama ići.

I taman dok ovo pišem, dođe mi dopis aktualnog ravnatelja HZZO-a, po kojem smisao partnerstva s ordinacijama nije ostvarivanje profita i zarade ordinacija, nego održavanje zdravstvenog sustava.

Dosta za danas! Mali Perica kreće u akciju spašavanja velikog sustava!

ponedjeljak, 28. lipnja 2021.

Nogomet kao nova religija


Nogomet je definitivno zaludio svijet. Euro 2020. uvukao se u svaku poru života: muškog, ženskog, mladog, starog... Svi lamentiraju o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, koja je u međuvremenu daleko odmakla od svoje stare definicije sporednosti. Nogomet je postao svjetski brand, vezivo i nova profana religija.  

Prati se svaki dribling, ubačaj, korner, nove frizure i tetovaže 'novih božjih službenika'. Brzo se računa koliko milijardi  košta odmicanje ili primicanje flašice bezvrijednog pića. 
Javno se moli, priziva Boga raširenih ruku, križa i klanja na zelenom tepihu, drhti se na pravorijek svevišnjeg VAR-a. 
Simptomatska aritmija simpatične danske desetke pretvorila ga je u novo božanstvo.

Oduvijek se vjerovalo da će vjera ujediniti svijet, jer Bog je jedan i zajednički stvoritelj. Ali, vjerski službenici sporo se prilagođavanju i ne kapiraju novog čovjeka. Debelo su zagledani u povijesno zrcalo svoje samodopadnosti, poslanja, proroštva...i ne znam čega sve drugog. I komunikacija s publikom nije iskrena i srčana kao nogometaška. Ekumenizam i zajedništvo tako se prije istope, nego posiju.

Vjerovalo se u znanost i kulturu. Da imaju dovoljno snage i mudrosti ujediniti svijet. Oni su trust mozgova i darovitosti, koji svjetsku civilizaciju vuku naprijed, mislilo se. Ali, tek ta zujava družina nije shvatila ništa. Njihov ego i publika kojoj se obraćaju dva su različita svijeta. Između njih i mase nema nikakvih poveznica.

Tako je nogomet suvereno došao na pijedestal, u duhu starorimske, kruha i igara. I pretvorio se u novog svjetskog vladara, koji najbolje razumije svijet. 

I neće samo tako nestati završetkom evropskog prvenstva.

nedjelja, 20. lipnja 2021.

Rasti u spolnosti

Mladima nije lako, takva ih karma prati. Problemi društvenih tranzicija i kriza prelamaju se preko njihovih leđa. Žive u kaotičnim vremenima. Mnoge od njih duboko pogađa egzistencijalno vegetiranje njih i njihovih obitelji i društvena nejednakost s vršnjacima. Izgubili su životne ideale, volju za borbom, vrijednosni sustav i ušli u apatiju. Izdušeni su!

Godinama sam vodio tečaj Prirodnog planiranja obitelji. Radi se o osvještenom i posvećenom tečaju ulaska u bračni život. Uvijek sam ga počinjao s istom rečenicom. 
Spolnost koju imate je dar, a dar se poštuje i čuva. I zahvaljuje se na njemu, jer on je vrijednost. 

O spolnosti, kao temi tečaja, globalno mladi skoro pa ne znaju ništa. Znanje im je na razini vica, osobito kod muškaraca. Djevojke barem pokazuju znatiželju i dobru volju.  
Trudim se plastično im objasniti zanimljivu biologiju spermića, zašto su žilavi i zašto ih je potrebno mnoštvo? Muk! 
Jajnu stanicu, oplodnju, brzu diobu? Muklina!
Mjesečnicu, rane i kasne neplodne dane, ovulaciju, prepoznavanje plodnih dana? Gromoglasna muklina! 

Zapazio sam, u svakoj grupi po nekoliko posebnih djevojaka.
Dok govorim, ruke su im na zaobljenim trbuščićima, trepću k'o meganica i očima mi govore: samo ti verglaj, mi svoj spolni život uredno živimo. Takav mi je barem doživljaj.
Onda se skuliram, kažem si, ti si stari kreten, oni su pametni! Što im u životu trebaju tvoje bedastoće!?
I uvijek me lagano osvoje svojom mladošću.

Mladima je sigurno potrebna pomoć u izgradnji cjelovite osobnosti, u traženju vrijednosti, ponašanja i stavova. Trebaju pomoć u razmišljanju, sanjanju i znatiželji.

A što se spolnosti tiče? Nije svijet nastao na seksualnoj umnosti i mudrosti, nego na njenoj ludosti. I totalnom spolnom neznanju. Tako je bilo, i bit će.


nedjelja, 13. lipnja 2021.

Jetra ne voli hedoniste

Ušao mi je na pregled u pratnji žene. Radilo se o sredovječnom šumaru, šarmeru, šmekeru. U tom trenutku teško mi je bilo reći nabrijanoj gospođi pričekajte vani, jer već znam da ovakva kombinacija ne sluti na dobro. Uvodno mi je pričao o zahtjevnom poslu, šumarskim ćabama i hedonizmu. 
Gospođa iza leđa je lomila prste, kolutala očima, znojila se i na početku tiho, a onda sve glasnije progovorila:  
-Kaži. Kaži već, čovječe! 
Mislim u sebi, što da kaže(?), čovjek i ovako stalno govori i potpuno ga razumijem. I pos'o, i druženja i hedonizam!
-Pa on vam je pijanac, kronični, pije k'o deva, konačno se oslobodila...

Jetra je naša najveća žlijezda i volim ju zvati smočnicom organizma. Svi naši inputi, prođu kroz nju, a dosta toga zadrži i za sebe. Zato se povećava, zamasti i boli. Gledajući masnu jetru, uvijek se sjetim mudrosti starih kliničara: Ako jedemo slatko bit ćemo masni, ako jedemo masno, nećemo biti slatki...To je nekako sažeta mudrost o jetri. Za jesti i piti slatko, doslovno ili preneseno, prvu, pa i najveću cijenu plaća jetra.

Usput, ako se pitate, zašto su rak i metastaze najčešći u jetri (kao ove na umjetničkoj fotografiji!), odgovor je isti: Ona je smočnica, sve prolazi kroz nju, pa i maligne stanice. A, nešto zadrži i za sebe.

Jetra ima svoje enzime, poznati AST i ALT, koji rastu u krvi s oštećenjem jetrenih stanica. I otkrivaju mnoge skrivene jetrene tajne. Postoji i enzim GGT, po opisu posla čisti levat, obično ga pripisuju jetri, premda nije isključivo njeno vlasništvo. Ne samo da je pripisan jetri, nego ga je i struka prisvojila za biljeg alkoholnog kronicizma ili povremenih alko-eskapada. Od tih vremena, postao je jedan od najomraženijih biljega koje svijet pamti. Posebno populaciji organski ovisnoj o njemu. Kad malo pogledam, državni biljezi su prava smijurija, u odnosu na GGT.

Jetra ne voli hedonizam i hedoniste. Razvila je objektivne mjerljive kriterije za svoju nesreću. A, moći mjeriti nečiju sreću ili nesreću je osobiti dar i imaju ga samo odabrani. 
Mlada, nabrijana dama s početka priče, jetrenu nesreću svoga supruga (ili kamenčić iz svoje cipelice!), doživljava vrlo emotivno i osobno. Trebat će joj malo vremena shvatiti, da hedonizam kao i život imaju svoja uzročno-posljedična pravila. Za razliku od ljudskog organizma, koji ima čitavo zakonodavstvo. Kada to shvati, nitko je više neće moći pobijediti.

No, vratimo se šumaru. Na njemu je konačni izbor. Barem za prezentaciju, zaslužio je čistu peticu. Dobar je to početak.


nedjelja, 6. lipnja 2021.

ZOOM dismorfija (sličice prirodne ljepote!)

Završio sam ultrazvučni pregled srca, nalaz je očekivano bio dobar. Poslije pregleda mladić je imao dodatno pitanje, koje već iz iskustva, doživljavam kao pravi razlog dolaska. 

Što mislite, sada kada mi je srce dobro, mogu li kroz jedno vrijeme uzimati testosteron, muški spolni hormon? Objasnio mi je razlog: radim u fitness centru i prepostavka je moga posla imati savršeno oblikovano tijelo. Mnogi moje kolege već ga uzimaju...

To ti je muška naiva, testosteron nije pepermint bombončić, odgovorio sam. On je vrijedan i prevažan hormon, koji određuje našu muškost i ne služi za bildanje mišića. Njegovo nekontrolirano uzimanje može poremetiti čitavu hormonalnu osovinu, od mozga (hipotalamus, hipofiza) pa do testisa. I negativno utjecati na stvaranje drugih hormona. Nisam više šiljio...

Epidemija nas je prisilila da naše konferencije i edukacije održavamo na daljinu, online. Neki, vjerojatno i svoje osobne kontakte. Svakoga je pri tome ozbiljno naljutilo, kada se zbog loših veza, pojavio na usporenoj ili zamrznutoj slici, s iskečenom facom i razjapljenim ustima na ekranu. 
Ako novi društveni kanoni nalažu od svakoga, da se u javnosti pokazuje samo najbolje i najljepše, onda pokazivati se online, veliki je izazov. Tu fotošopiranja nema. Ova pojava je dobila i svoj naziv, po poznatoj online platformi, kao zoom dismorfija.

Dismorfija je inače nezadovoljstvo i/ili opsjednutost tjelesnim nedostatkom, obično umišljenim. Mnoge uške, dojke, usnice, masne naslage...postale su žrtve dismorfije. Zato, ne žuri, za početak napravi oftalmološki pregled. Pametno je, prije žrtvovanja, posavjetovati se sa psihoterapeutom, radi racionalnije sadašnjosti i neopterećene budućnosti. Više očiju bolje vidi. 
A možda od koristi budu i neki od donjih savjeta.

1. Traži od internet operatera, najbržu i najvjerodostojniju žicu, pa bila makar i ozloglašena 5G.
2. Kupuj isključivo pametna zrcala. Daju kvalitetniju sliku.
3. U javnosti koristi probrane, mrtve fotografije. Manje su štetne.
4. Gasi sliku i ton, kadgod je to moguće.
5. Ne pilji cijela nacija u tvoje mišiće.

ponedjeljak, 31. svibnja 2021.

Ubija li promaja?


Iskreno, ne poznajem pacijenta koji barem jednom u životu nije bio žrtvom promaje. Ne radi se tu samo o bolnim stanjima i upalama, često su to i ozbiljnije priče, jer promaja ubija, kažu mi. Ipak, smrti započete promajom, na patologiji obično završavaju kao karcinom, teška upala pluća ili leukemija.

U pojedinim krajevima prisutna je osobita vrsta promaje, sandžija. To su jako bolna stanja prsnog koša i vratne kralježnice, da takvog pacijenta uvijek doživljavam kao akutni srčani infarkt i samo čekam kada će se prevrnuti i nosom se zabiti na pod ili meni u krilo.

Promaja ili propuh ima mitski značaj, osobito na našim balkanskim prostorima, i uvijek je negativna. Izrodila je i izreku, da nitko ne umire od smrada, nego od promaje. Ostaje nejasno, kako se prehlađujemo na promajama, kada virusi i bakterije se boje propuha, k'o vrag tamjana.

Drugi narodi i civilizacije na promaju, kao ugodno strujanje zraka, gledaju jako pozitivno i sa simpatijama. Ona je znak osobite zdravstvene kulture. I uvijek je dobro došla.

S druge strane, kroz život sam pročitao poprilično medicinske literature, promaje tamo nisam našao ni u tragovima. Nailazio sam na mikroklimatske promjene i loše ventilacije, ali promaje nigdje. 

Često mi misli odlutaju i promaju počnem doživljavati kao sveprisutnog zloduha, hodajućeg među nama, uvijek spremnog izazvati nam glavobolju, reumu, gripu, loše raspoloženje, uvenuće sobnog cvijeća, krepavanja kućanskih aparata, loše spavanje ili uvrnuće križa i vratova. 

Mladi se prema promaji ponašaju ravnodušno, totalno ju ignorirajući. Tek u zrelijim godinama postat će svjesni svojih zabluda i ući u svijet gorljivih protupromajnih propovjednika. 

Na koncu sam zbunjen, ne znam postoji li, a još manje da li ubija? Bit će najbliže istini da je čovjek, taj čudotvorni laboratorij, koji stvara, izgrađuje i oblikuje svijet u nama i oko nas, odgovoran i za svijet promaje.

A, ja? Moram biti iskren, promaje se bojim. I to jako!


nedjelja, 23. svibnja 2021.

Slavonski divani

Upoznajte najprije likove.

Tast: Sedamdesetogodišnji umirovljeni liječnik, radišan, brižan obiteljski čovjek. Uvaženi klinički specijalista, sada tezgari po manjim slavonskim bolnicama. Utržak uredno isporučuje nezaposlenoj kćerki i zetu. Na taj način podiže dvije preslatke unučice.
Zet: Četrdeset godina mlađi. Nezaposlen, zbog loših kvalifikacija, korone i tvrdoglavosti. Možda i zbog tasta.
Slavonija: Poharana zemlja. Svake godine uredno proglašava elementarnu nepogodu. Istina, ne pamte se veće poplave, pijavice i požari, ali proglašenje nepogoda je dio lokalne kulture i ona se poštuje.
Austrija: Obećana zemlja. Zemlja rada, reda i discipline. Zahvalna je na tome i Slavoncima. Oni su kraljevi bauštela, kuhinja, gerijatrije i stubišne higijene. 


Naposljetku, nezaposleni zet odluči otići u Austriju i preuzeti financijsku brigu za obitelj. Naš'o špagu, pomoćni radnik u kuhinji, 1.400 evrića mjesečno, stan i hrana osigurani. Radno vrijeme od jutra do sutra.

Svoju namjeru obznani na ručku kod punice. Predloži, najbolje da se vaša kćerka s curicama privremeno preseli k vama. U šestdeset kvadrata bit će mjesta za sve. Gdje čeljad nisu bijesna, ni kuća nije tijesna, uvijek je govorio moj pokojni dida, vješto poentira. 
A ti stari, obrati se ponaosob tastu, budi konačno punac princ. Nek' te paze i maze. A na ljeto, pravac more.  
Uživaj u društvu svojih princeza.

Sluša tast zeta i razmišlja. Malo mi to loše sjeda, ne razumijem ga najbolje. Misli u sebi, nisam bio na pecanju pet godina, na godišnjem zadnjih deset godina, potrčko sam cijeli život...
A sada, budi princ i idi na more? 
Loše mi to zvuči!

Znaš što zete, nastavi s divanom. Hvala tebi na lijepim željama. Cijenim ih.
Ali, imam i ja svoju. Svo ovo uživanje prepuštam tebi; ti si mlad, lijep i prinčevska kruna bolje će ti stajati. A ja, umjesto tebe, idem zur arbeit, u Austriju. 
I ovako, sa šerpama i partvišima, bolje mi ide, nego tebi.

Tebi kruna, meni pregača, plus Austrija. 
Ja zadovoljan! Pošteno, ha, ha...?




subota, 15. svibnja 2021.

Zatrovane duše


Sreli ste u životu brojne sitne, zatrovane duše. Bili ste pametni pa im niste poklanjali pažnju. Idite svojim putem, rekli ste. Ipak, i te duše zaslužuju pozornost. Ignoriranje ne isključuje razmišljanje.

Svijet je preplavljen brojnim duhovnim pokretima. Crkvenim i necrkvenim. Postoje i centri za duhovnu medicinu, koji duhovnost promoviraju kao dio službene medicine. Ali i bez službenog priznanja duhovnosti, mnogi snagu nalaze u svojoj dnevnoj duhovnoj izgradnji. Dojmljivo je praktično  svjedočenje Nikole Tesle, da bi se bez duhovnosti i Boga osjećao neostvarenim, bez obzira na genijalna epohalna otkrića.

Svjetska zdravstvena organizacija provela je veliko multicentrično istraživanje o kvaliteti života s uključivanjem šest faktora: tjelesno i psihičko zdravlje, osobna nezavisnost, socijalni odnos, okoliš te duhovnost i religija. Jedan od glavnih zaključaka ove studije odnosi se upravo na duhovnost, a kaže da liječenje lijekovima i operacijama je manjkavo i mehaničko shvaćanje pacijenta, te da liječnici i pacijenti uviđaju vrijednost duhovnosti, vjere i suosjećanja.

Razumjeti duhovnost, traži prije svega odgovor na temeljno pitanje: što je to čovjekov duh? Konzultirao sam pisanu ostavštinu specijaliste za duh i duhovnost dr.Tomislava Ivančića.  Po njemu dakle, duh je nematerijalan, ne spoznaje se kao objekt, nego je uvjet spoznaje. Bog ga udahnjuje samim početkom života. Znatno je širi pojam, nego religioznost, koja je dio duha. Duh ne raste i ne stari, neuništiv je, osjetljiv je, reagira na najsitnije doživljaje koji se pohranjuju kao ugoda ili neugoda. Razlikuje se od tijela i psihe s kojim se čovjek također rađa, ali su podložne rastu i sazrijevanju. Kako se očituje ljudski duh ili po čemu ga prepoznati? Najlakše po plodovima: slobodi, povjerenju, mudrosti, nadi, ljubavi, vjernosti, hrabrosti, dobroti…Riječ duša je zajednički naziv za duh i psihu. Duh u čovjeku djeluje preko duhovnih struktura koje se prepoznaju kroz različite funkcije: savjest, intelekt, slobodna volja, karakter, religioznost, spolnost…Brojne su duhovne bolesti i njihovi uzroci. Njihovo raspoznavanje nam je puno bliže, nego sama priča o duhu. Neke od njih su grižnja savjesti, ovisnost, patnja, PTSP, depresija...

Pater Ivančić, karizmatik i mistik, razvio je priznato liječenje duhom, hagioterapiju. O njoj možete učiti u njegovim knjigama ili iskušati ju kod njegovih nasljednika. Namjerno sam upotrijebio izraz karizmatik i mistik kao jedan kraj duhovne terapije. Drugi kraj, jednako uspješan, je obični, topli razgovor sa susjedom uz ogradu ili pak taj teški "dobar dan" na ulici.

Duh me uvijek vodi u mladost, jer duhovski ponedjeljak mi je donosio sve radosti seoskog kirvaja. A kroz kirvaj, usadio i priču o vrijednostima duha.

Iskreno vjerujem da je teško naći uspješnu i ostvarenu osobu siromašnu duhom. Ili, nedajbože zatrovanog duha. Plaši me duhovna tupost, duhovni fanatizam i duhovno samozadovoljavanje, zna reći drugi poznati duhovni mistik.

U širokom prostoru duha, ima mjesta ima za sve. Sve ljude dobre volje.

ponedjeljak, 10. svibnja 2021.

Tjedni retrovizor


Listajući po svome blogu našao sam crtice iz rujna 2010. koje sam oslovio kao tjedni retrovizor. To su pričice koje su obilježile taj tjedan rujna. Iznenadila me brzina življenja i spoznaja da na svijetu stalna samo koprcljivost jest. Nikako krenuti!
-–-----------------------‐---------‐----------------


Carla Bruni: Žderačica muškaraca

         Objavljena je stota po redu biografija pjevačice, top modela i zavodnice, fatalne žderačice muškaraca Carle Bruni. Na meniju je uglavnom imala slavne i bogate (Jaggera, Claptona, Trumpa), ponešto razvikanih intelektualca, sve do posljednjeg kapitalca, francuskog predsjednika Sarkozya, koji joj je otvorio vrata Elisejske palače kao prvoj francuskoj dami. Da li je vragolasta Carla zadnjom udajom dosegla vrhunac? Teško je u to povjerovati. Za ambicioznu ženu izazovi nikada ne prestaju. Za Carlu, koja uvijek traži više, pravi izazovi su nesumnjivo svjetski kitovi: ruski pastuh Putin i zagorjeli (po Berlusconiju!) amerikanac Obama. 
Prava konkurencija mogla bi joj biti jedino Merkelica, ali ne vjerujem da je Nijemica spremna za takve avanture.
         Nama, običnim smrtnicima, Carlin kanibalizam za sada ne prijeti. 
U svakom zlu, ponešto i dobroga!
        
Polančec: Preljubnica

         Sirotom Polančecu nije lako. Knedla u grlu, znoj, pa i suze. Braća su ga izdala, teško to pada. Svoju patnju naciji je prispodobio starozavjetnim Josipom, koga braća za sitniš predadoše mrskim Egipćanima. Nacija vjerojatno nije u potpunosti shvatila metaforu, koja se Polančecu svidjela za dugih remetinačkih dana, dok je vrijeme kratio čitajući biblijsku Knjigu postanka.
         Da se u Remetincu zadržao samo koji dan duže došao bi do Knjige izreka, i do bolje metafore: takav je put preljubnice; najede se, obriše usta i veli, nisam sagriješila
Narod bi to lakše razumio.
        
Vaha: Koliko košta duša?

Bivši mostarski rasni golgeter Vaha Halihodžić nakratko se skrasio u Maksimiru. Sada, kao trener svjetske klase, postavio je dijagnozu Dinamu za pet minuta: Ljudi moji, ovi dečki ne znaju cilj igre, gurati loptu naprijed i zabiti gol. Kada im je Vaha navedeno objasnio i ovi shvatili, Dinamo je uz fanatičnu i besprijekornu igru postigao jednu od najvećih pobjeda u svojoj povijesti.
Što je Vahid zapravo napravio? Dinamovim prvotimcima, dojučerašnjim klempavcima udahnuo je dušu, ništa drugo. Koliko udahnuće košta za sada se ne zna. Ali, nećemo dugo čekati. Već prodajom Samira ili neke druge novostvorene zvjezdice, lajavi šef Maminjo će se pohvaliti kako mu je brod krcatiji nego ikad. Život ide dalje.


Tipkovnica: Šteta

Dok su slavni i bogati već prodali ili prodaju duše vragu, narod muče bizarnije stvari. Što ako vam se u važnom trenutku isprazni baterija mobitela i ostanete bez bitne SMS poruke? Ili, zakaže vam računalni miš, kabel za napajanje ili, što se meni dogodilo, zakaže čitava tipkovnica. Jer, naša osjetila: oči, uši, noge, ruke, živci ne funkcioniraju više samostalno, potrebni su im baš navedeni nadomjesci. Tako nas uspješno odgaja moćna telekomunikacijska industrija i vlasnici društvenih mreža. Postajemo njihova besplatna prćija.
Jedino što bogati prodaju duše za svežnjeve zelenih novčarki, a mi svoje dajemo badava. Šteta. Ali, za utjehu, povijest je učiteljica života!

nedjelja, 2. svibnja 2021.

Dijeta pola tanjura

Shvatio sam. Tri stvari u životu ozbiljno me brinu: obitelj, računalo i dijete. 

Za obitelj, razumljivo je, kao kod svih drugih. Višak brige rađa i višak ljutnje. Danas je odgovornost podijeljena, manje brigam i manje se ljutim. I to je dobra formula.

Računalni počeci nisu jednostavni kao danas. Znate, ja sam iz vremena dva osam šestice. To znači zaleđivanje slike, padanje programa, gubljenje podataka, spora i loša veza…ludilo. A onda je računalo postalo obvezni poslovni alat i donijelo još veće brige.  Često sam tada hiperadrelinemiju, rješavao bogatom i slasnom večerom prije spavanja. I onda trebaš miran ostati do jutra!?

Ostala mi je dijeta. Kao osobna i profesionalna slabost. I pitijsko pitanje, živim li da jedem ili jedem da bih živio? Tih prokletih pet i ne znam koliko kila viška, opterećuju me cijeli život. Danas sam već manje ambiciozan i shvaćam da ću ih nositi do kraja. Ili, dok me ne istopi kakav malignom, srčana kaheksija ili staračka pothranjenost.

I profesionalno ne volim lupetanja o dijetama. Mrzim taj izraz, jer je ritualan, licemjeran i neživotan. Laži o prehrani, zapravo o obžderavanju kako kaže narod, je jedna od najvećih obmana koju je ljudski um smislio. Tu je sinteza licemjerja, patvorenosti i lakomosti dovedena do savršenstva.

Više od trideset godina slušam priče o sporom metabolizmu, debljanju poslije operacije žučke, trudnoće i hipotireoze. Naravno, i od bunarske vode... Pa izdrži! Lovačke muške priče o raskoši seksualnog života su pačja škola u odnosu na maštovite priče o ljudskom prehrambenom jadu.

Jetra je smočnica našeg organizma. Njena povećanost i zamašćenost dosta objektivno govori o našem hedonizmu. I tu priče padaju. Ako priče lažu, jetra ne laže.

Dok ovo pišem buljim u najmodernije dijete. Spisak je predugačak, impresivan. Abs, bezmasna, mesna, dijeta krvnih grupa, dijeta s vilicom, dijeta tjelesnog sata, dijeta tri sata, zonska, UN, dugina, pa za zaposlene, hollywodska, kineska, limunska, mjesečeva, ruska pilotna, south beach, trodnevna, trosatna, ubrzana, vikend, zelena, voćna….To je samo dio spiska. Pun kufer lijepih želja i još ljepše osmišljenih metafora!

A stvar je knjigovodstveno precizna: unos, potrošnja, bilanca. Koja usput mora biti negativna. To barem Hrvatima nebi trebao biti problem. I to je sva filozofija zdravog mršavljenja. Kada bih ju gurao na gornji popis, zvala bi se vjerojatno dijetom pola tanjura.

Od čeg' sit, od tog' i debeo, kaže mudrost! Tako jednostavne i male stvari, a postanu ti velika životna opsesija.

ponedjeljak, 26. travnja 2021.

Krv nije na prodaju (usput crtica o trombozi!)

Krv nije na prodaju!

Zašto? Jednostavno zato što krv, ljudsko srebro, nema cijenu. Tako je u cijelom uljuđenom svijetu. Kada se jednoga dana bude radio zapisnik civilizacijske ostavštine, ovo će biti jedan od rijetkih primjera ljudske humanosti. Dokaz da pohlepa nam nije ubila ljudskost baš u svakoj kapilari.

I naš organizam brine o tome. Ponaša se prema krvi, marom dobrog gospodara. Svi naši organi samo su servis optimalnom kolanju krvi. Srce, pluća, bubrezi, mozak, utroba... Tijelo je razvilo savršene mehanizme kako sačuvati dragocjenu tekućinu. Poznati su kao mehanizmi zgrušavanja i razrjeđivanja krvi i rade kontinuirano u dinamičkoj ravnoteži.

Ili, prema ljudskoj medicinskoj intervenciji. Usudim se reći, teška srca i sa žaljenjem, najdublja intervencija u ljudski organizam, njegovu dušu ili homeostazu, dogodila se baš ovdje, farmakološkim intervencijama razrjeđivanja krvi. Doživljavam to kao razrjeđivanje ljudskog uma, darovitosti ili duhovnosti. Druge intervencije, kao implantacija bubrega ili umjetnog kuka su lokalnog karaktera, a intervencija u krvožilni sustav je sustavna i po meni ozbiljno dehumanizirajuća. 

Za optimalno stanje krvi brine kaskada desetina složenih bjelančevina iz krvi. Ako postoji narušen integritet krvne žile, promtno se stvara ugrušak (tromb), uglavnom na sreću, često i na našu nesreću. Srećom izbjegavamo iskrvarenje, nesrećom dobivamo začepljenje žile, primjerice moždani udar.

Gdje se ponajviše stvara tromb? Uglavnom u dubokim venama nogu i čest je, osobito kod određenih rizičnih skupina. Iz dubokih vena nogu, može završiti u plućima i dovesti do embolije. Težina embolije ovisi o veličini pokrenutog ugruška iz vena. U tri posto je smrtonosna. Najbolje se prevenira svakodnevnim hodanjem. Što je za arterijsku krv mišić srca, to je za vensku krv mišić nogu.
Postoji, uz duboku vensku trombozu, fenomen imenom trombofilija. Podrazumijeva stvaranje ugruška na atipičnim lokalizacijama, kao što su vene jetre, slezene, crijeva, maternice, moždanih venskih sinusa... Teško se otkriva, može biti nasljedan ili stečen, i izaziva opakije komplikacije u odnosu na duboku vensku trombozu. 
Jedan čimbenik trombogeneze je poznat svima. To su krvne pločice, trombociti. Radi se se o mirnim beznačajnih krhotinama, ne poznato je čak pripadaju li stanicama. U aktivnoj formi postaju divlji ratnici u procesu zgrušavanja krvi.

Krv nije voda, a niti je na prodaju!
Ona je svjetionik očuvanja vrijednosti koje nosimo i s kojima živimo.

nedjelja, 18. travnja 2021.

Homo politicus


Tko je barem nešto pročitao o povijesti ljudskog društva i države? Nitko. Iskreno, niste ništa propustili. Ne treba tu zaranjati u povijesne filozofske eseje kojima se opisuje evolucija jednog društva, dovoljno je zaviriti u sjećanja, recimo vlastite babe. Ona će vam objasniti da se društva mijenjaju, ali glavni junaci ostaju uvijek isti.

Svi se slažu u jednom, društvo ili zajednica započela je kao familijarna lovačko-sakupljačka družina, da bi vremenom evoluirala u državu, u kojoj teritorija postaje glavna odrednica. Družina u državi naravno nije odumrla.

Tako je nastajao i isplivao homo politicus, moćni i neustrašivi lik, koji u svojoj čvrstoj šaci drži sudbine svojih podanika. Za sve svoje bedastoće ima uvijek spreman alibi, štitim svoju državu. Radi u tajnosti, povećavajući si mističnost poslanja. Zna, ljudi to vole. Da bi ga podanici doživljavali kao istinskog vođu, razvija osobine hrabrog ratnika, sveznalice i kur'evitog plejboja. Tada zapravo već postaje homo erectus, visoki politički vođa. Prvi, najprvi, primat! To fascinira i time se najlakše osvaja. U svim našim posijanim državama i državicama.

Za uzgon homo politicusa,  postoji zanimljiva pjesnička figura, demokracija. To je kao narodna vladavina, kovanica lijepog imena i praznog sadržaja. Jer, primati pod njom misle na stado, a birači na svoju tobožnju moć i vrijednost. Ovi prvi, prizivaju ju slučajno, kao džoker zovi, samo ako stvari krenu naopako.  Inače, svako živi svojim životom. Primati u visini, stado na širini.

Uvijek mi je dojmljiva mudrost i lukavstvo družine. Oni su uvijek odana i vjerna sljedba, osobito u dobru, dok curi. Kada se pipa zatvori, ili nedaj Bože što gore, po prapovijesnom običaju, hvataju maglu i zameću tragove. Tko se nije skrio,...! Usput, dok očekuju glasanje stada, degutantno se hvale svojom ćoravosti, nagluhosti i totalnom ne znanju. I kradu životni prostor pravim invalidima.

Sve tako, dok se magla ne podigne i stvari ne razbistre. Onda, narod, primati i njihova družina kreću se zaklinjati novoj rundi vjernosti.

U ime dobra za sve, neka igre počnu!