nedjelja, 21. lipnja 2020.

OSTANI SVOJ

Rođen sam bjelac, s plavim očima, rasist sam.
Živim od svoga rada, idiot sam.
Mrzim idiote, socijalno sam neosjetljiv.
Oženjen sam ženom, homofob sam.
Oženjen sam jednom ženom više od trideset godina, luzer sam.
Pogledam skockanu ženu, amoralan sam.
Posjedujem kuću, stan i auto, bogataš sam.
Vozim dizel, ekološki sam neprosvjećen.
Volim toplu janjetinu, zlostavljač sam životinja.
Dijelim desna uvjerenja, fašist sam.
Kršćanin sam po rođenju i uvjerenju, zatucan sam.
Ponosim se hrvatskim rodom i hrvatskom Domovinom, ksenofob sam.
Ne komuniciram srednjakom, nego ustima i mozgom, glup sam.
Integralna sam osoba. Znam što je moje, a što dijelim, egoista sam.
Volim čovjeka, ne savršen sam.




 

ponedjeljak, 8. lipnja 2020.

Politika&kriminal

            KorupcijaU knjizi Bog je mlad, autor je pitao Papu Franju: što je gore, grijeh ili korupcija? Pri tome je postavljeno i sugestivno potpitanje: grešnik priznaje i žali za učinjenim grijehom, korupciju nit' tko priznaje, nit' tko za njom žali. 
Korupcija je najveće zlo današnjice, rekao ja Papa.  Pozivam na snagu svjedočenja, i to starije generacije prema mladima. Generaciju u egzistencijalnim godinama Papa je skoro pa zaboravio. Namjerno ili ne?
Naveo je, najgori je put kada su mladi prisiljeni ući u život s korupcijom, spomenuvši kao primjer upis u željenu školu, dobivanje radnog mjesta i napredovanje u karijeri... To zapravo znači gubitak još jedne generacije, rekao je Papa.
      Svjedočenje nas običnih građana je poznato: tko se barem nakratko provozao u političkom fijakeru, nije ostao siromah.
      Po novinama čitamo pitku priču o najnovijoj korupcijskoj mreži. Mlada građanka J.R. smislila je plan, kako na visokim potpeticama, lagodno živjeti cijeli život. Mislili smo da je to vrh korupcije, ali ne, u velikoj smo zabludi. Korupcija je igra puno većih brojeva. Ovo je samo trik bacanja prašine u oči. 
      A o kakvim se brojkama radi? Koliko košta korupcija? Više i ne registriramo brojna izvješća da smo po korupciji prva ili druga država EU.  Postoji recentno izvješće jedne velike skupine EU parlamenta da Hrvatska zamrači 13% svojega bruto društvenog proizvoda kroz korupciju. To je više od osam milijardi eura ili više od pedeset milijardi kuna. Ili, to su dva i pol godišnja zdravstvena proračuna ili deset policijskih godišnjih proračuna. Na sve ovo, golicati narodnu maštu J. tričavim evrićima je licemjerno. Doista.
      Prilika osobu čini lopovom, to je bilo i bit će, od kad' je svijeta i vijeka. Dok se prilike ne promjene, možemo žalopojkama puniti novine, portale, dnevnike (crne kronike su i ovako odavno postale pretijesan prostor!), ali promijeniti se neće ništa. 
      Jasno je, za kraj, korupcija je opasna igra moći i interesa, s narodnim novcima. I njegovog korištenja u privatne svrhe. To je priča o pljački vlastitog naroda i države u kojoj akteri u pravilu ostaju nekažnjeni.
I sve će tako biti, dok narod jasno ne kaže: dosta. Do tada, milijarde narodnih dobara i dalje će se slijevati u privatne džepove pohlepnih i vazda gladnih pojedinaca. 
      Narodna je istina uvijek zadnja, samo treba ju dočekati.