Koristi❤, poveži se

Svjetski je dan❤.

Tema ovogodišnjeg dana je digitalna tehnologija u službi srca. Primjereno vremenu u kojem živimo. Srce nije samo mehanička pumpa koja cjeloživotno pumpa. Ono je puno više od toga; ono je ljubav, razumijevanje, povezivanje. Budi dio tog svijeta.

Neću o rizičnim faktorima koji oštećuju srce. Znam da vam na jetra ide pušenje, dijabetes, debljina, hipertenzija ili kolesterol.  Budi danas inovativan, i s interneta skini svoj kardiovaskularni rizik (heart score) i vidi kojoj skupini krvožilnog rizika pripadaš. Izračunaj si indeks tjelesne mase, prati krivulje tromjesečnih vrijednosti glikemije,  odredi si stupanj hipertenzije.  Zato ti je potrebno samo nekoliko minuta. Nije potreban odlazak u ordinaciju, a dobit ćeš osobnu kartu svojeg srca i krvnih žila. I jasniji pogled u budućnost.

Digitalno možeš brzo saznati sve o vrijednostima zdravog života. Dobrobitima hodanja, bicikliranja ili trčanja; jer to nisu samo kilometarski grafikoni ili kondicijske vježbe, to je način stvaranja potpuno novih krvnih žila. Digitalno se možeš pohvaliti uzgojenim povrtnicama iz svojeg vrta i najdražim receptima zdrave prehrane. Podijeli sa svojom najboljom prijateljicom osobno iskustvo prestanka pušenja, ono je dragocjeno. Srce voli povezanost.

Imaš prijatelja s bolesnim srcem, koji je upravo prebolio srčani incident, napravio  invazivni zahvat na srcu ili ima slomljeno srce. Stotine kilometara je od vas.  Primjerena i diskretna podrška će mu uvijek dobro doći.  Osnažit će ga. Srce voli razumijevanje. 

Koristi prednosti digitalne tehnologije na stotinu drugih načina.  Napiši nešto o srcu.  Podijeli svoje iskustvo. Naruči preko interneta lijekove za srce. 

Ono je važno, al' silno ranjivo. Od njega umire svaki drugi pacijent.

Bolesno srce treba zdravo srce. Koristi❤, poveži se s bolesnim srcem. 

Rakijaši

Jesen je vrijeme plodova, tako i alkoholnih. Dok sam bio mlađi i dok nisam shvaćao svu ljepotu lijepog izražavanja, slabo sam razumio žene koje su mi govorile da im muževi pate od vinske padavice. Kada sam shvatio da boluju od alkoholne epilepsije i da su danima napiti kao deve, bolje smo se razumjeli.

Priznajem, uživam u društvu rakijaša tijekom tradicionalnog pečenja rakije.  Posebno kada rakijaši uđu u područje kemije i matematike. Kada se otvori žestoka rasprava o tome dokle curi loši metilni, a kada kreće dobri etilni? Na koliko gradi započinje patoka? Da li je u alkoholnom frakcioniranju bitna specifična težina ili točka vrenja? I sve to garnirano alkoholnim parama, stalnim kušanjima i nazdravljanjima, i veselom klimanju i odobravanju crvenih omamljenih faca.

U našem organizmu postoji jedan centralni, prevažni organ. Podsjeća na guštera i po njemu je dobila ime. Gušterača. Ima kultno mjesto u glavi svojih vlasnika.  Pacijenti uvijek vole postaviti potpitanje, znači gušerača mi je uredna? Je, uredna je, kažem. Uvijek sam siguran da ću biti nagrađen širokim osmjehom. 

Gušterača regulira razinu šećera u krvi, preko insulina. Po tome je glavni energetski procesor organizma. K tomu, svojim probavnim enzimima razgrađuje hranu iz želuca.  Ali, svako lice ima i svoje naličje. Alkohol ima posebnu moć, može aktivirati te iste enzime u samoj gušterači i razgraditi ju. Dakle, potiče gušteraču da jede samu sebe. 

❕Ne zaboravite, autodestrukcija je čest fenomen u organizmu!

Siroti alkohol je tako optužen za najveći nered u gušterači. Istina je ipak, da osim gušerače podjednako uneređuje mozak, želudac, živce, prostatu, mjehur i još koješta. Zato, pribijati ga na stup srama samo zbog gušerače nije pošteno.

Moji rakijaši veselo ispraćaju zadnji kazan. Noć je poodmakla, alkoholne pare su se zgusnule, mozgovi utrnuli. Osjetim u jednom trenutku frfljanje pored uha: Mrzim sitne sate, sitan novac i sitne ljude. Tu je kusur uvijek problematičan...

Slažem se prijatelju. Samo da još patoka isteče do kraja. Davno je vrijeme bilo za kući.

Koža, kao slikarsko platno

Osjetljivi smo na unošenje svega i svačega u svoje tijelo. Nije tu u pitanju samo higijena, češće je posrijedi gadljivost na nepoznate tvari svojstvena svakom organizmu.

Ipak, svako pravilo ima svoj izuzetak, tako i ovo. Izuzetak je tetovaža.

❕Koža je naš najveći i najprokrvljeniji organ. Primarno štiti sterilni organizam od prljavog i zagađenog vanjskog svijeta. Svaki ubod ili posjekotina su otvorena vrata za napad mikroba. To znamo, sve smo to već iskusili ili ćemo iskusiti. Dug je život.

Ono što manje znamo, kroz tetovaže, u maniri dobre autodestrukcije, stvaramo stotine ubodnih rana uštrcavajući u njih najrazličitije kemikalije i antigene, degradirajući svoj najveći organ u jeftino slikarsko platno. I koristimo ga za izražavanje trenutnih osjećaja, karakternih osobina i važnih događaja. Za takvo korištenje kože nikada nisam čuo ili pak pročitao.

Da, i pri tome trpimo nezamislivu bol i veliki rizik od unosa infekcija, alergija i bolesti. I opasnost, da ono čime smo danas opsjednuti kao dobrim, sutra postane do bola bljutavo i nepodnošljivo. 

S obzirom da naše slikarsko platno, ne možemo tako lako zgužvati i u koš baciti, postavlja se pitanje mentalne higijene onih koji se na tetovažu odlučuju. Neki, mislim da se radi o podmetanjima, takve osobe svrstavaju u skupinu jednostavno strukturiranih, čija je pismenost zaostala na slikovnicama iz predškolskog doba. Tetovaže su po njima čista djetinjarija.

Duga je povijest tetoviranja. Poznato je da su žene katolkinje iz Bosne branile svoj vjerski identitet pred Osmanlijama s istetoviranim križićem na šakama ili podlakticama. Običaj je poznat kao sicanje. Dugo se zadržao, takve žene možemo i danas sresti.

Treba biti iskren, od kad' je nastupilo doba prosvjećene pismenosti, sve do čeg' nam je stalo u životu pohranjujemo u sefovima, policama i ladicama. Daleko od svoje kože.

A tattoo poruke, što s njima? 

Volja im, rekli bi jedni.

Ja bih podsjetio da je zlatna škrinjica smještena u srcu i duši svakoga, i treba ju koristiti.

Manite se kukanja i čuvajte mozak

Mogu li išta pametno reći o kukanju? Teško, stvarno teško! Jer, kukanje je tako glupo i bešćutno,  jednako podmetanju kukavičjih jaja u tuđa gnijezda. Ups!

Moj kolega gastroenterolog uvijek je bio jasan: govno je moj kruh. Ostvarilo me, prehranilo obitelj i iškolovalo djecu. Iz poštovanja prema govancetu uvijek je imao njegovu umjetničku sliku na zidu radne sobe. I nije ga se stidio.

Ja nemam tako izražajan profesionalni supstrat, ali kukanje je također jedan od njih. Još davno, kada sam završio subspecilizaciju iz kardiologije, rekao sam si, još specijalizacija iz  kardiološke psihijatrije i onda si Petre kompletan. Nisam ju završio jer ne postoji, ali dajem prijedlog za misliti nadolazećim generacijama.  Bez obzira na papire, umišljam si da o kukanju ponešto znam.

Kukanje je  bijeg u jedan neracionalni, nepostojeći svijet i jedna od najružnijih ljudskih ovisnosti, primjerice kao čmarenje ili šmrkanje trave. Razotkriva svu bijedu našeg karaktera, prije svega nespremnost gledanja životu u oči.

Znanstveno je dokazano da kukanje proizvodi mnoge negativne cerebralne neurotransmitere koji dovode do strukturne i funkcionalne moždane disfunkcije. Dokazano je da kukanje gasi živčane stanice zadužene za rješavanje problema.  Naprotiv, osobe koje svjesno poteškoće pretvaraju u prigode, aktiviraju pozitivni proces u živčanim strukturama. Mozak se modificira prema načinu na koji ga koristimo i na koji ga 'hranimo'.  To mijenjanje mozga zove se neuroplastičnost. Najbolje to oslikava narodna mudrost 'da mi je ova pamet i one godine'.

Kukanje nije samo dio narodnog kolorita. Mnogi kukači, našli su baš u njemu smisao svojega života, a neki bogme i unosan izvor vlastite egzistencije. 

❗Ipak, hoćete li zdrav mozak, kao najbolji alat za rješavanje problema, onda kukanje kao dokazano škodljivo, s ponosom odbacite! 

Koliko košta slika zaobljene kruškice?

Krivo se misli, ništa. Stražnjica je prepun je internet, ali to su tuđe slike i nisu za privatni biznis, bio on i najhumaniji. Dakle, i tu vrijedi staro zlatno pravilo; gledaj, al' ne diraj. Ako se nato odlučite kršite tuđu privatnost i sukobljavate se sa zakonom.

Prije deset godina na mrežnim stranicama svoje poliklinike objavio sam kratki prigodni tekst povodom Svjetskog dana srca na temu debljina (dio teksta vidi u privitku!). Tekst sam začinio s dvije bezazlene fotografije, punašne žene i muškarca. 

Ženske i muške pretilosti su obično tipski različite, pa ih slikovito nazivamo pretilost tipa kruške kod žena i jabuke kod muškaraca.

Ovih dana posjetio me anđeo čuvar u formi izvjesne Agencije za praćenje usklađenosti iz Austrije.  Bili su jasni: u prekršaju ste, obrišite kruškicu i platite sto eura za dosadašnje neovlašteno korištenje fotografije. 

Tako, sada ste eto dobili odgovor na pitanje, koliko košta slika zaobljene ženske stražnjice?

Ljut sam naravno na sebe, ali što mi to sad vrijedi. Slikovnog materijala u okruženju na navedenu temu je napretek. A ja, uzimam bljedunjave, ofucane slike anonimnih debeljuca, i k tomu masno plaćam.

Doktore, jako pametno!?

-----------------------------------------------------------------

OBUJAM STRUKA: rizik za bolesti srca i krvnih žila   ŽENE (obujam) MUŠKARCI (obujam) do 80 cm (idealno) do 94 cm (idealno) 80-88 cm (umjeren rizik) 94-102 cm (umjeren rizik) više od 88 cm (visok rizik) više od 102 cm (visok rizik) Pretilost tipa kruške (debela guza)   Pretilost tipa jabuke (velik trbuh) Izbrisana 'ženska kruškica'