utorak, 23. veljače 2021.

Prostata, moćni alibi za sve?

Nema važnijeg organa u muškom mozgu (MM) od prostate.
Sva njegova snaga, muževnost i spolna iskričavost koncentrirala se u navedenoj žlijezdi veličine kestena, smještenoj u maloj zdjelici. Dali su joj mitski značaj, premda mi nije poznato, da li je i jedan student medicine zbog nje pao na ispitu.

Da bi shvatili prostatu mora se razumjeti muški mozak. Njegova jednostavna spolna strukturiranost koja ne trpi stručna objašnjenja, posebno ona koja uključuju um, živce, krvne žile i ego.
Zbog toga je stvoren mit ili alibi, zvan prostata. 
MM je stvar dodatno ogolio kroz jednostavnu dvojnost: zdrava ili bolesna prostata, pri čemu ovo drugo znači erektilnu disfunkciju.
MM je osobito preosjetljiv na ženske priče o bolesnoj prostati. Te priče ne bih preporučio niti jednoj ženi. Pametna žena, kojoj je stalo do svojega muškarca, trebala bi priču započinjati sa vjerojatnom prehladom s nogometa ili lova, zbog zaboravljene suhe majce za presvlačenje. Onda, preko napornog nogometa, upucanog rogovlja i suhe majice, lakše se dođe do bolesne prostate.

Ipak, kestenjača ima i drugu, realniju, stranu.
Sve više smo ljudi sjedenja, što se povezuje s nizom bolesti, a jedna od prvih je iritacija ili gnječenje prostate. A gnječenja nitko ne voli.
K tomu, prostata ima strateški značajnu lokaciju "bermudskog trokuta", stiješnjena u maloj zdjelici, u neposrednom kontaktu s vitalnim organima, kojima je očuvana protočnost najbitnija životna misija. Svako povećanje prostate znači sukob interesa.

Dakle, prostata je znatno manje odgovorna za spolni život od opće prihvaćenog mišljenja, a cijela njena patologija može se sažeti u tri riječi: upala, povećanje i rak. Istina, rak je najčešći muški malignom, uglavnom bezopasan, što je i dovelo do poznate uzrečice: ne umiru muškarci od raka, nego s rakom prostate. 

Lagano ironiziranje MM nije nešto što će zamjeriti bilo koji muškarac. On je na takav mozak ponosan.
Evolucijski instikt održavanja vrste upravlja mnogim njegovim postupcima, a tu su svi mitovi dozvoljeni. Zvao se on prostata ili MM.








subota, 13. veljače 2021.

Naši jezični sokaci! Kako do pismenosti?

Čitaj s razumijevanjem! Taj vapaj naših učiteljica iz prvog osnovne i danas zvoni. Činjenica je da mnogi, i pored završenih fakulteta, pokazuju znakove elementarne nepismenosti i neshvaćanja pročitanog. 

Jezik je živ organizam. Mijenja se, prilagođava i globalizira. Osim svoje nacionalne i kulturne odrednice, određuje i naše međuodnose, razinu komunikacije i razumijevanja. 

Nedavno sam povrijedio svoju uvaženu i dragu sugrađanku. U nebitnom i prijateljskom razgovoru invalide nisam nazvao osobama s invaliditetom. Njena reakcija je bila refleksna i čvrsta: 
   -Povrijedili ste me, nisam invalid, ja sam prije svega osoba! 
   -Aj’de, pa to mi je jasno, gutnem, i uljudno se ispričam. Mislim si, čemu kucaš na otvorena vrata...
Dobijem usput i besplatan poučak o osobama s posebnim potrebama. Jasna mi je borba za poosobljenje invalida, razumijem i posebne potrebe. One uostalom nisu mrske ni zdravima.
Ratni invalidi i oni koji tome teže, nisu tako terminološki tankoćutni. S osobnošću nemaju problema. Ne smeta ih izraz invalid i često ga s ponosom ističu. Nisu im bitne posebne potrebe, ali dobro razumiju postotke. I sve štima! 

Slijedi li preobrazba bolesnika? Bolestan si! To sigurno ne ističe dovoljno osobnost. Što više, stigmatizira. To što te muči suicidalna depresija, svježi infarkt ili karcinom, manje više. Stvorit ćemo novu inačicu, primjerice osobe sa sto bolesti. Prihvatljivija je. Možda tako sve bude manje traumatično.
 
Prostor spolnosti, seksualnih sloboda, predatorstva i spolnog nasilja uvijek golica. Nebi to trebalo biti područje treš dama i bajatih frajera u koji se dotični uporno guraju. Jer po prirodi stvari tu ne pripadaju. Bez obzira na svoja povremena moralna osvježenja, oni su dio prošlog svršenog vremena. Zato, odmaknite se i prepustite prostor njegovim pravim i suverenim gospodarima, iskrenim udvaračicama i udvaračima. 
Na sreću, ljubavna pismenost, nije se mijenjala zadnjih milijun godina. Osim, sporadičnih  promaja u glavama, koje ipak nisu promjene.
 
Jezična evolucija ide dalje. Sadržaj se ne mijenja, forma tek ponešto. I takva, uvijek nas razveseljava.
Jer, smijeh je najbolji lijek!

subota, 6. veljače 2021.

Korupcija! Kako gubimo generacije?


Pazite, njihovo vrijeme sada dolazi. Čast i poštenje teći će u rijekama.
Sljedećih tjedana sve je dozvoljeno, ponajprije uvjeriti nas da smo slijepi, gluhi i glupi? Pored zdravih očiju, ušiju i pameti! Znaju oni da to nije nemoguća misija.

U knjizi Bog je mlad, autor je pitao Papu Franju: što je gore, grijeh ili korupcija? Pri tome je postavio i sugestivno potpitanje: grešnik priznaje i žali, korupciju nit' tko priznaje, nit' tko za njom žali!
Korupcija je najveće zlo današnjice, rekao ja Papa.  
Naveo je, najgori je put kada su mladi prisiljeni ući u život s korupcijom, spomenuvši kao primjer upis u željenu školu, dobivanje radnog mjesta i napredovanje u karijeri... 
To zapravo znači gubitak još jedne generacije. 
Nužno je svjedočenje, snaga svjedočenja, starije generacije prema mlađoj, zaključio je Papa.

Svjedočenje običnih građana je poznato, tko se barem nakratko provozao u hrvatskom političkom fijakeru, nije ostao kratkih rukava.

Korupcija je igra velikih brojeva. O kakvim se brojkama radi? Više i ne registriramo brojna izvješća da smo po korupciji prva ili druga država EU.  Postoje izvješća da je Hrvatska zamračila dva i pol godišnja zdravstvena proračuna ili deset godišnjih policijskih. Ili, pedeset milijardi kuna, kako vam već lakše. 

Ipak, još nešto o Franjinom svjedočenju. Ono svakako podrazumjeva otvaranje duša hrvatskih tajkuna i tajkunčića, kako do prve tvornice, imanja i prvih tisuću hektara zemlje?  Koja je tajna toga umijeća? Tko im čuva leđa, a tko drži lojtre? Ili svjedočenje biskupa, da li su im važniji urušeni tornjevi zbog loše obnove ili cijele crkve u bratu čovjeku? Ili pak, svjedočenje stotine tisuća mladih, kako život u tuđini? O da! Bila bi to preduga lista...

Prilika osobu čini lopovom, to je bilo i bit će, od kad' je svijeta i vijeka. Dok se prilike ne promjene, možemo žalopojkama puniti novine, blogove i dnevnike, ali promijeniti se neće ništa. 
Jasno je, za kraj, korupcija je opasna igra moći i interesa, s narodnim novcima i njegovim slijevanjem u privatne džepove. To je pljačka vlastitog naroda i države u kojoj akteri u pravilu ostaju nekažnjeni. 
I grijeh je. U nebo vapijući.

I sve će tako biti, dok narod jasno ne kaže, dosta.
Narodna je uvijek zadnja, samo ju treba dočekati.

ponedjeljak, 1. veljače 2021.

Zašto smo kiseli?


Nije ovo priča o kiselim dušama, nego o kiselom tijelu. A vjerojatno o oboma.

Znam da nikada do kraja niste razumjeli laboratorijski nalaz urina. Ima tri komponente: biokemijsku, mikroskopsku i pH. Posljednja znači zakiseljenost urina. Prve dvije ćemo zanemariti, a treću uzeti kao odličan marker zdrave prehrane. Trebamo se alkalizirati i za zdrav život pH treba biti iznad sedam. Zapravo, što viši to bolje.


Ako smo dio života na planeti...
Svi koji imaju balkonski vrt, a da ne govorim, oni koji se profesionalno bave poljoprivredom znaju da moraju smanjiti kiselost svojih tala da bi njihovi usjevi donijeli optimalan rod. Profesionalci to rade zakrečavanjem tla, drugima je kemijska industrija već to izmiksala u supstratu formule za bolji rast.
Usput, najzakiseljenija smo vrsta na planeti Zemlji. Ne jedemo kreč radi alkalizacije, ali imamo bezbroj nevjerojatnih alata da to učinimo.

Ljut sam na zdravstveni školski sustav što kroz godine i godine svojeg školovanja i usavršavanja, nisam ništa naučio o zdravoj prehrani i optimalnoj fizičkoj aktivnosti, osim onog izlizanog obrasca higijensko-dijetetske mjere kojeg sam godinama ponosno stavljao u zaključke svojih nalaza. Danas ga se stidim, jer tako važnu poruku ne možete staviti u polurazumljivu floskulu.

Prosječnom ljudskom organizmu treba do dvadeset kilograma proteina na godinu. Uzimamo ih nešto više, prosječno oko sto kila. Osim što uzimamo puno, uzimamo one najnekvalitetnije; proteine životinjskog podrijetla i industrijskih prerađevina. A oni su, to već pretpostavljate, glavni tvorci kiseline u organizmu. Na našu nesreću ima i drugih, kao što su kruh, šećer, kofein i alkohol. Većina naših obroka je temeljena na rafiniranim namirnicama, što prevedeno znači očišćenih od svega vrijednoga. To je ples  praznih kalorija.

Prije više od sto godina austrijski liječnik Mayr postavio je načela zdravog življenja i prehrane bazirane na alkalnom načinu života. Postoji njegova ostavština, velika klinika koja educira i provodi kure ovakvog liječenja. Na sreću, ne morate u Austriju da biste nešto naučili o alkalnom životu, Mayrovih knjiga ima i na hrvatskom tržištu, iz njih sve možete jednostavno naučiti. Imate čak i nutritivne alkalne recepture.

Možda da ipak zapamtite, njena bit nije u brojanju konzumiranih kalorija, nego u alkalnim namirnicama, temeljitom žvakanju i dnevnoj fizičkoj aktivnosti. Rezultate ćete vidjeti vrlo brzo, već poslije desetak dana. Iznenadit će vas sjajna i prozračna koža. Isto tako i kosa i nokti. Ali, i mnoge druge pozitivne promjene: gubitak mentalne magle i umora, napuhanosti trbuha, smanjenje mišićno skeletne boli, pojačanje imuniteta i smanjenje prekomjerne tjelesne težine.

Sve što nam dobronamjerno okruženje nudi kao zdravu hranu ili superhranu je  dobar put. Alkalne narmirnice su u našem vrtu: voću, povrću, orašastim plodovima, salatama, začinskom bilju,  hladno cijeđenom ulju...Ako se vratimo na put naših baka, već smo postigli savršenstvo u svojoj alkalizaciji.

Ljudsko tijelo ne trpi revolucionarne promjene, tipa nesuvislih dijeta. Koje su k tomu obično štetne. Poželjeno je stalno jačati svjesnost i vjeru u moć sitnih koraka u mijenjanju prehrambenih navika i težnji k životnoj ravnoteži.