Zašto žene traže do petog kata?

Traženje...

Život je traženje. Bez traženja čovjek ne postoji. 

Moje najdraže traženje je traženje lopte u susjedovoj bašči, koju su unuci upravo napucali. 

Vrijedi, zbog zarađenog širokog osmjeha kojim me nagrade!

Tražimo sreću, naravno onu životnu. Teško do nje. Sreća nije opušak s nogostupa, uzmemo ga, puhnemo i u klubu smo sretnika. Sreća je složenija, treba s njome znati i umjeti, a često ju i zaraditi.

Zato, radije volim govoriti o traženju ljudskog smisla. Smisao je cjelovitiji pristup čovjeku, put do ljudske punine i podrazumijeva sve njegove sastavnice. 

Četiri su mi bitne: pripadanje, svrha, uzvišenost i pripovijedanje.

Pripadanje je prihvaćanje stava koji nosiš u sebi i razumijevanje stava drugih. Pripadanje je duhovna kategorija i traži puno odricanja i kompromisa. Obitelj nam je najbliža zajednica pripadnosti, ali ni u tako jednostavnim zajednicama nema uvijek prihvaćanja.

Davanje sebe pripadajućoj zajednici zovemo svrhom. Postoje sretnici koji su svrhu pronašli u profesionalnom pozivu. Ali, više je onih koji su svrhu našli daleko od poziva. Ta svrha mi izgleda jačom, nepatvorenom i iskrenijom.

Bez posebnih trenutaka uzvišenosti ili iskoraka teško je naći smisao života. Uzvišenost su one velike stvari,  koje životu daju novu kvalitetu, na primjer diplomiranje, dobivanje prinove u obitelji, utonulost u sazvježđe, razgovor s Bogom... To su oni posebni trenuci u životu kada si nadmašio samog sebe i ušao u svijet više realnosti.

Četvrta bitna sastavnica je pripovijedanje, bilo kojim načinom: slikom, pričom, pjesmom, životom... Pripovijedanje shvaćam kao pričanje priče o sebi, sebi samome. Na taj način bolje shvaćam život i njegovu evoluciju, oživljavam sjećanja i pobuđujem pozitivne vibracije.

Ako se pročitali ovu crticu i k tomu ponešto razumjeli imate nagradni bonus. Zato nastavite čitati...

Postoji jedna duhovita vic pričica o traženju, nekima, vjerojatno već poznata(!?)

Postoje trgovine žena i muškaraca, u kojima svatko traži što mu odgovara.

Tako..., dođe žena u dućan, i na prvom katu u izlogu odjel muškaraca nepušača. Lijepa slika, misli si, ali idem dalje.

Drugi kat: nepušači i nealkoholičari. Odlično, ali ja idem dalje.

Treći kat: nepušači, trezvenjaci, još s dobrim primanjima. Još bolje, ipak ću još malo dalje, zaključi.

Četvrti kat: sve kao na prva tri, i još romantičari. Ali, ja ću još dalje, opet će žena.

Peti kat: sve kao na ostalim katovima, plus vole djecu. To bi bila fantastična kupovina, ali ipak želim još dalje.

Na šestom katu stajala je samo ploča s natpisom: 

Evo dokaza, ženama nikad dosta!

Muška kupovina je bila jednostavnija. 

Na prvom katu je odjel prsatih žena. Mnogima ambicije su već ostvarene, ali pojedinci su si dali truda pa krenuli dalje.

Na drugom katu novi izlog, nove žene: dobre sise, plus bogate.

Na treći kat se više nitko nije penjao!

Kada želudac spava?

  

Većinu bolesti natučemo vlastitim ustima. Posljedica je to naše krive spoznaje da je želudac magarac, a ne organ.
Imamo tanko znanje o želucu, vjerojatno i zbog toga, što preko njega ostvarujemo najintimniji kontakt s vanjskim svijetom i ne dopuštamo da nam bilo tko ulazi u prostor intime. 
I to drži vodu.

Želudac je kiseli kotlić koji uz pomoć svojih moćnih enzima razgrađuje hranu, ponajviše bjelančevine. Čitav proces vrenja traje nekoliko sati, to je vrijeme njegove najživahnije aktivnosti. Nije potrebna visoka matematika, da jednostavnim zbrajanjem steknemo uvid u njegovu radnu šihtericu.

Moj profesionalni ulazak u svijet želuca seže pojavom gastala, tada svemoćnog lijeka za sva dispeptična stanja. Čudio sam se to bljutavom, alkaličnom gelu, još više onima koji su ga nazivali lijekom. 
Usput, ne osjećam se tako starim! 
U međuvremenu kultura prehrane se promjenila, trpamo se svim i svačim. Ubrzano raste broj živopisnih probavnih dijagnoza i dostupnih lijekova. 
Danas nema prosječnog pacijenta bez lijeka za želudac.

❗      Ljudski život određuju ciklusi i ritmovi. Dan, noć je najvidljiviji. Ne zaboravimo ritam srca, disanja, mjesečnice i stotine drugih ritmova. Isti sustav, izvan ljudskih osjetila, ravna brojnim procesima i događanjima u našem organizmu. To je biološki ritam. Slušajte ga! Postoji vrijeme jutra kada se hormoni bude i prebacuju organizam iz spavajućeg u radni mod. Također, i vrijeme večeri kada sve ponovno tone u duboki san. Izvan naših želja i navika. Potpuno jednako kao na računalu. (Ono i ovako nastoji biti gruba kopija ljudske biologije!)

Želudac, kao i cijeli probavni sustav, izložen je velikom nutritivnom stresu i brzo se haba. Zaslužuje zato našu posebnu pozornost. Najbolja skrb je izbalansirana prehrana, što podrazumjeva i apstinenciju uzimanja hrane nekoliko sati prije spavanja. 
U modi je priča o svjesnom jedenju, činu koji traži vrijeme, emocije i razmišljanje. 
Ako nam je uzimanje hrane najintimniji kontakt s vanjskim svijetom, a to jest, onda objedovanje treba shvatiti kao intimni razgovor s tim istim svijetom. A za svaki dijalog potrebna je svjesnost i poštivanje sudionika. 

Osjetljivost želuca raste s godinama, zato što se probavni sustav nerazmjerno brže troši od ostalih organa. Dobra probava i njen proizvod stolica, u starijoj populaciji zato su stekli poseban, skoro pa kultni značaj. 

Staračka stolica doživljava se kao radost življenja i sve je sročeno u samom njenom nagovještaju.  Prdac više, doktoru kuna manje. Pa, na zdravlje!

Što je triger?

Zanimljiv je to lik, njegove priče nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Znaš, osjećao sam se kao zmaj, dok mi bolesti nije došla mlada konobarica. Sviralo se kukunješće, meni najdraža: Ja sam cura malena, suknja mi je šarena. Nisam odolio. Uhvatio sam se do nje, rekao sam, idem do kraja. I išao sam. Poslije kola usfalilo je sape, počelo je lupati srce, uhvatila me slabost.

On je jedan od mnogih zmajeva koji je išao do kraja i dobio dijagnozu.

Inače, dugo ga znam, kao pacijenta. Ima mitralnu insuficijenciju i umjereno prošireno srce. Disciplinirana je osoba, ali onako vedrog duha i pozitivnih  emocija, atmosfera ga ponijela.

Triger (okidač) nije bezazlen. 

Dakle, poslije kukunješća, naš dragi zmaj pridodao je još jednu dijagnozu, fibrilaciju atrija. To je ozbiljni poremećaj električne aktivnosti srca. Predklijetke stvaraju ritam velike brzine koji se ne prenosi u klijetke. One, pak, stvaraju vlastiti ritam. Tako, svako po svome, neuređeno. Aritmija. 

Sve to, bitno slabi pumpnu funkciju srca.  Potencijalno takav kaotičan rad srca može dovesti do nastajanja ugruška i teških embolijskih komplikacija. 

Fibrilacija je zajednica dvaju gazda, koji se cijeli život bore za prevlast, i lagano propadaju.

❗ Da nije trigera...  

Rijeke bi presušile, 

Zemlja bi postala beživotna,

Zvijezde i mjesec ugasnuli.

Nebi vidjeli sirotinjske suze,

Ljudsko sebedarje,

Nit' rata, gladi i praznih duša.

Brojne bolesti, kao i štošta u životu,  funkcioniraju po principu trigera. Mnogo toga se šulja godinama i onda se jednim okidačem pokrene lavina. Važni iznenadni događaji, obično imaju svoju dugu povijest.

Ponosan sam, što sam verbalno spasio mladu nedužnu kelnericu. Zavodljivu trigericu! 

Fibrilacija bi i ovako došla, s nekim drugim okidačem.

Preslatki smo

Tri su bijela nutritivna otrova: brašno, sol i šećer.  Šećer i ugljikohidrati su istoznačnice. Naš konzumni šećer je saharoza, sastavljena od glukoze i fruktoze. Glukoza energizira mozak, zahvaljujući njoj smo ono što jesmo, misaona bića. Vole ju također karcinom i gljivice. Da bi glukoza iz krvi bila iskoristiva potreban je inzulin. Kada usfali inzulina, već smo u zoni šećerne bolesti, dijabetesa. Višak neiskorištenog šećera organizam s lakoćom pretvara u masnoće i odlaže ih. Dakle, šećer je vitalan u umjerenim količinama, sve više od toga je otrov. 

Šećera je posvuda, podrazumjeva se najviše u uobičajenim svakodnevnim konzumnim slatkim namirnicama. Caruje u čokoladama i drugim slatkišima,  kolačima, kruhu i tjesteninama. Ima ga i brojnim drugim proizvodima, svima gdje stoji ono sitno napisano, poboljšivači okusa. Šećer je zbog toga postao moćno marketinško sredstvo koje i drek prodaje.

______________________________________

☻    O trbuhu... 

Trbuh je najvažniji detalj u životu svakog muškarca. To svaki muškarac po sto puta dnevno pokaže, svjesno ili nesvjesno. Ništa gore, ništa dolje, sve je nebitno. Samo trbuh! Jedan cijeli život ispunjen popločavanjem, dubokim zadržanim udasima i dotezanjem remena. 

O važnosti trbuha za žene nisam siguran, s obzirom da su one drugačijeg, uglavnom kruškolikog formata. I s nešto drugačijim prioritetima.

----------------------------------------------------------

Šećer i s njime povezana debljina je izuzetan zdravstveni problem. Stari kliničari kažu da je pretilost majka svih rizičnih faktora za zdravlje. Čitav taj problematični zdravstveni čvor danas se naziva metabolički sindrom- MetS. Podrazumjeva uz povišen šećer, još i trbušnu debljinu, hipertenziju i hiperkolesterolemiju. 

Osobe s MetS-om imaju višestruko povećan rizik za infarkt srca, mozga, zatajivanje srca i naglu smrt.

❕ Prema važećim smjernicama, opseg struka za žene trebao bi biti manji od 80 cm, a za muškarce do 94 cm. Uzmi metar i premjeri obujam trbuha, da znaš gdje si!

Ne možemo uvijek biti mladi, ali možemo biti dugo uščuvani. Besplatan alat zato nam je dnevno dostupan: smanjiti unos šećera ili bolje uopće ga ne unositi. Neće nam ništa manjkati.  I ovako smo preslatki😊.

Bit će to za veliku većinu dovoljno za očekivanu ravnotežu uma i tijela. A za ambicioznije, manje izdataka i gubljenje vremena za estetike i plastike. Doktori plastičari i ovako mogu pristojno živjeti od medicine, bez dodatne prodaje magle i iluzija.