Nakloni se čovjeku

  ❕  O ljudskoj energiji...

Nema u organizmu uobičajenih izvora energije. Nepoznata je  energija vode i ugljena, nema nuklearki, ne znam za vjetroelektrane i solarne ploče. Jedino razvidne energetske sirovine su kisik i glukoza. Organizam ih razgrađuje i kroz složene biokemijske procese pretvara u energiju.

Čovjek je visokoenergetsko biće, prava hodajuća elektrana visokog napona. U stvarnom, još više i nama bližem, u prenesenom značenju. Nebitno je koju vrstu energije koristi, činjenica je da ju mora stalno imati na raspolaganju. Njegovi vitalni organi rade danonoćno. Čovjek se ne gasi.

Mozak je enormni potrošač. Ne samo radi zadovoljavanja osnovnih organskih potreba, nego daleko više kroz svoju misaonu, intelektualnu i stvaralačku funkciju. Tko se barem ceremonijalno bavi takvim radom, poznato mu je o kakvoj se potrošnji radi. K tomu mozak je aktivator i moderator moćnih hormonalnih sustava koji u pojedinim vremenskim razdobljima postaju pravi gutači energije. Jedna mala nabrijana, hipertireotična štitnjača može istopiti ljudski organizam u nekoliko dana. Sličan fenomen imamo kod sveprisutnog stresa i depresije.

Naš mozak, uz spomenutu štitnjaču, kontolira nadbubrežne žlijezde, spolne organe, trudnoću, simpatikus, srce, pluća, bubrege, znojenje,  adrenalin, emocije, ljubav... Ovo je samo manji dio potrošača. Svaka ljudska stanica, kojih je na milijarde u ljudskom tijelu su energetski potrošači. Mozak k tomu, kontrolira prepoznavanje stranih tijela u organizmu i kroz složeni imunološki sustav, štiti ga. Tako se branimo od bakterija, virusa, malignih stanica i čega sve ne. To nije samo potrošnja energije, to je rat. Pravi pravcati rat.

Možemo živjeti s jednim bubregom, vjerojatno i s njegovom polovicom. Moćni probavni sustav i njegovu zavidnu potrošnju također osjećamo, barem u ritmu svakodnevnih kriza gladi. Srce vozača formule jedan ili drugih profesionalnih sportaša pojačava pumpanje do deset puta, i isto toliko potrošnju energije. Znak je to i dobre kondicije. Pri tome ne mislim na njegovu bazičnu funkciju pumpanja krvi kroz krvožilje, dužine desetine milijuna kilometara. Osjetilni organi, kao oči i uši, za svoj sofisticirani i zahtjevni rad traže savršenost u opskrbi energije. Koža, naš najveći organ, pruža mehaničku zaštitu i održava temperaturu tijela i dobru hidriranost. Treba joj obilje energije. 

U činjeničnom sam metežu, priznajem. Svjestan sam, da čovjek, uz svu svoju energetsku posloženost koji puta giba granicom perpetuum mobile-a. Koji puta funkcionira i kaotično. Kaotično ili ne, složit ćete se, da ova ljudska energetska priča izgleda zapanjujuće tajanstveno. 

Ali, postoje i snažniji energetski misteriji. Na primjer, kako asketski pojedinci, energiju kruha i vode, višestruko obogaćuju i pretvaraju u nevjerojatna intelektualna, duhovna i kreativna ostvarenja. 

Zbog svega, postoje trenuci u životu kada treba zastati i duboko se nakloniti čovjeku. Tom malenom, društveno rubnom biću, a zapravo čudesnom i sadržajnom svemiru. I reći mu hvala. Za sve što je napravio, što radi ili će tek napraviti. 

S tako malo energije i puno ljubavi i vjere u bolju budućnost!

Molitva za Slavoniju

Pogledaj ju, molim te.

Njenu razigranost, šarenilo ptica, ljepotu zvjeradi. 
I kunu zlaticu.  

Osluhni šum Drave, mirnoću Save, silinu Dunava. I plavetnilo Papuka.

Pogledaj Slavonce, Šokce i Srijemce, Baranjce, Podravce i Posavce.

Molim te za mati Slavonku. 
Za njeno naborano čelo, isušene ruke i suzu u oku.

I oca Slavonca. 
Za njegove brazgotine na rukama, tvrde žuljeve i zemljane zanoktice.

Sjeti se njenih orača, sijača, ranoranioca, žeteoca i težaka.
Sačuvaj ju od kuge, gladi i rata.

Budi dobrostiv njenim sinovima, koje je dojila, hranila i branila.

A oni umirali za Nju, s osmijehom na usnama.

Bože, velik si, svemoćan i ljubiš pravednika.

Ne zaboravi Slavoniju.

Spasi njena polja i potoke, međe i vrbake, spilje i šišmiše, vidre i zečeve,

njene žitelje, ognjišta i običaje. Ohrabri i vukove povratnike.

Oslobodi ju od pogana i barbara, kojima nije stalo do tvoje volje,

nego robuju svojoj pohlepi i lakomosti.

Misleći da su i sami bogovi.

Čuvaj nam Slavoniju, Bože.

Karakter, kao rijeka

Jedna od najznačajnijih svjetskih utvrda, danas atrakcija,  je Kineski zid. Građen je stoljećima, gradilo ga je stotine tisuća ljudi, sve kao zaštita Kine od nomadskih ratničkih plemena. Kao i svaki zid imao je kapije za prolaz. Ratničkim plemenima nije smetao zid, potkupili bi čuvare kapija i lagano ulazili u Kinu. Sve dok kineske vođe nisu shvatili da osim zida, moraju za čuvare kapija stavljati ljude sa karakterom.

 O karakteru...

To smo mi iznutra. Naše moralne i mentalne karakteristike, odgoj koji nosimo. Temeljem tih karakteristika stvaramo obrasce ponašanja, granice, načela i životna pravila. Što je genotip u biologiji, to je karakter u psihologiji.

Za razliku od karaktera, osobnost je naučeni obrazac ponašanja, osjećanja i razmišljanja. I podložan je promjenama. To je biološki fenotip.

Čitali ste nešto iz edicije Čovjek novog doba, primjerice omiljenog nobelovca i njegovih Sto lica debelog uguza. Niste? Pa dobro, niste ništa propustili! Prepričat ću vam.Kroz svoju pitku priču autor naglašava važnost čestih osobnih transformacija: karakternih, ideoloških, političkih, modnih, teističkih i svih drugih. One me hrane i održavaju u životu, kaže. Također, s posebnom pozornošću govori i o bitnosti svojih stanodavaca, njihovoj toplini i nadahnuću za njegovo kreativno stvaralaštvo...

Karakter je u svakodnevju ipak promjenjiva kategorija. U vrijeme velikih sportskih događaja osobito je prisutan po onoj duhovitoj sportskoj, naučenoj u omladinskoj nogometnoj školi: glave na kup, srce na terenu, karakter je tu...

Nažalost, u sportskom sušilu, presušuje i karakter. Bez obzira na njegovo genetsko podrijetlo.

Kockarski strmoglav

Požalila mi se jedna mama na sina, prokockao mi je stan. Tako strašan događaj natjerao me zaviriti u svijet kocke i klađenja i, moram priznati, moj visoki prag tolerancije brzo je probijen.

Naime, u sjeni alkohola i droge živi gotovo zanemarena patološka strast, odnosno ovisnost. To je kockanje i njegova popularna inačica klađenje. Sa svojim junacima i žrtvama.

------------------------------------------

❕ O ovisnosti...

Pojam ovisnosti ne odnosi se samo na psihoaktivna sredstva (alkohol, droga, pušenje). Čovjek može biti ovisan o hrani, igrama na sreću, televiziji, internetu, kupovini, sportu..., a zajednička je značajka da aktivnosti vezane uz tu ovisnost postaju središnji sadržaj i čimbenik njegovog življenja.

Drugi, realni život odlazi u drugi plan. Iz tog' drugog plana izviru sve nedaće ovisnosti.

--------------------------------------------

Dok su prvi ovisnici jasno društveno stigmatizirani, potonji su najčešće ljudi od imena i ugleda. Prema procjenama, u Hrvatskog je takvih jedan do tri posto odrasle populacije, radi se pretežito o muškarcima srednjih godina i potroše više od tri milijarde kuna godišnje. U kockanju, poznato je, kuća uvijek dobiva, ponešto država i najmanje igrači. U navedenim milijardama participiraju i sveprisutni kavoljupci koji trlababalane cijele dane buljeći u kladioničarske listiće. To su ovisnici pripravnici.
Ovisnost ima svoju jasno definiranu evoluciju. Znatiželja, zatim igra na sreću i na koncu strast, hazard. 

---------------------------------------------

☻Otvoriti ordinaciju nije jednostavno. Traži se tvrdoglava upornost, a o njenoj sudbini više ćeš doznati iz graktanja nebeskih vrana, nego od zdravstvene birokracije.

Zato, ovisnosti su dostupne na svakom ćošku, domu i bircuzu. Online kupovinu izmislila je trgovina ovisnostima, a ovisnički šifrarnik je jedan od najmaštovitijih koje sam imao vidjeti...

----------------------------------------------

Stručnjaci navode, da ne treba isključiti, dozu genske predodređenosti. Mozak ovih, kao i drugih ovisnika (droga, alkohol, pušenje, šopingomanija…) strukturno i funkcionalno je različit od mozgova neovisnika. Podražaj očekivanja u kockara izaziva biokemijske promjene dovodeći do većeg lučenja neurotransmitera dopamina koji dovodi do osjećaja ugode. Smanjenjem dopamina dolazi do tjeskobe i frustracija i potrebe za novom dozom podražaja. I ciklus se ponavlja, s time što je potrebna sve veća doza podražaja (čitaj novaca!) da bi do nove ugode došlo. Nije bitan gubitak i dobitak, bitan je podražaj.

Ostrašćene gubitnike po već poznatoj shemi prate kamatari (naime, dobitak često ispadne za dlaku, ali drugi puta neće), koji nude pozajmice s kamatama uz hipoteke na nekretninu, slijede reketari, razbojstva, ubojstva, samoubojstva. I krug se zatvara. To je najcrnji scenarij, ali je naša realnost. 

Kocka se od kada je svijeta i vijeka. Najpoznatiji je vjerojatno Julije Cezar sa svojom kocka je bačena, kada je krenuo na Rim svrgnuti svoga političkog protivnika. Ulog je bilo Rimsko carstvo. Cezar je uspio, ali ne treba smetnuti s uma, Cezar je samo jedan. 

Nama, s druge strane medalje, ostaju nesretna starčad, djeca, izgubljeni stanovi, prokockane firme i svakodnevna razbojstva. 

Rad je duh i energija svakog naroda

Razne su iluzije. 

Jedna od češćih je da se može dobro živjeti, a ne raditi. Narod je to davno uobličio u kruha, bez motike.

Plodove te iluzije svakodnevno ubiremo. 

Jednako razorna je duhovna iluzija u vidu samodostatnosti, krive savjesti i društvene disfunkcije. 

Sve one figuriraju kao nijema kulisa naše sadašnje stvarnosti.

Uvijek se ustručavam govoriti o radu. Muči me osjećaj, koristiti imenicu koju mnogi ne žele čuti. Uostalom, veći dio moga života kao ideološki nepoćudna, izbrisana je iz hrvatskog vrijednosnog sustava. Bože sačuvaj, ne želim ni u primisli podsjećati na totalitarnu frazeologiju rada; rad je stvorio čovjeka, rad iznad svega, rad oslobađa, rad...

Sada, prvi puta doživljavamo ogorčenje radnika i poduzetnika zbog sužavanja ili onemogućavanja prava na rad. Sve to nije tako jednostavno.

Ispijanje birtijskih kava je naša robna marka, kažu. I bez toga ne ide, bez tog rituala nikada se nećemo probuditi i posložiti svoje vijuge. Ispijaju svi, najviše oni koji imaju vremena i ne rade. Kava iz bircuza, traži naše dnevno klanjanje. Poznata je činjenica da smo jedini narod svijeta koji ima fine živčane receptore za razbuđivanje, koje aktivira birtijaška kava. Drugi narodi te receptore nemaju.

__________________________________

O radu...

Rad je duh, smisao, energija svakog naroda. Ne mogu i ne moraju svi biti pametni, lijepi ili nadareni, ali svi mogu i trebaju raditi. Nažalost, prema prevladavajućim trendovima, Hrvati su nepopravljivo lijen narod. Pa i onda,  kada ta lijenost dovodi do osiromašenja, sramote i opasnosti za zdravlje i život.

Zapanjuje činjenica da postoje ljudi koji će radije propasti, nego raditi. Postoje i izbirljivci, koje je teško zadovoljiti. Postoje i s(p)retnici, koji su se jednostavno domogli državnih jasala. 

Ipak, sam rad, kao i sposobnost i mogućnost rada, doživljavam kao dobitak svih dobitka i najbolji način osobnog ostvarenja.

___________________________________

Ali, žalim! Smjerom razvoja društva upravlja država. Građani zasigurno ne!

Državni službenici nedorasli zadatku, k'o pustinjski su nojevi, s duboko ukopanim glavama u pijesku vlastitih iluzija. Čekaju da oluja prođe, onda će protrest svoje kićeno perje i nastaviti ponosni hod, uvjereni da se ništa nije dogodilo.

Davno, Voltaire je primjetio, rad nas pošteđuje od barem tri zla: dosade, poroka i potrebe. Nudi nam priliku.

Nažalost, mnogi propuste priliku, jer je odjenuta baš u to nesretno radno odijelo i izgleda kao posao.