srijeda, 2. prosinca 2020.

Rad je duh i energija svakog naroda

Razne su iluzije. 
Jedna od češćih je da se može dobro živjeti, a ne raditi. Narod je to davno uobličio u kruha, bez motike.
Plodove te iluzije svakodnevno ubiremo. 
Jednako razorna je duhovna iluzija u vidu samodostatnosti, krive savjesti i društvene disfunkcije. 
Sve one figuriraju kao nijema kulisa naše sadašnje stvarnosti.

Uvijek se ustručavam govoriti o radu. Muči me osjećaj, koristiti imenicu koju mnogi ne žele čuti. Uostalom, veći dio moga života kao ideološki nepoćudna, izbrisana je iz hrvatskog vrijednosnog sustava. Bože sačuvaj, ne želim ni u primisli podsjećati na totalitarnu frazeologiju rada; rad je stvorio čovjeka, rad iznad svega, rad oslobađa, rad...
Sada, prvi puta doživljavamo ogorčenje radnika i poduzetnika zbog sužavanja ili onemogućavanja prava na rad. Sve to nije tako jednostavno.

Ispijanje birtijskih kava je naša robna marka, kažu. I bez toga ne ide, bez tog rituala nikada se nećemo probuditi i posložiti svoje vijuge. Ispijaju svi, najviše oni koji imaju vremena i ne rade. Kava iz bircuza, traži naše dnevno klanjanje. Poznata je činjenica da smo jedini narod svijeta koji ima fine živčane receptore za razbuđivanje, koje aktivira birtijaška kava. Drugi narodi te receptore nemaju.
__________________________________

O radu...

Rad je duh, smisao, energija svakog naroda. Ne mogu i ne moraju svi biti pametni, lijepi ili nadareni, ali svi mogu i trebaju raditi. Nažalost, prema prevladavajućim trendovima, Hrvati su nepopravljivo lijen narod. Pa i onda,  kada ta lijenost dovodi do osiromašenja, sramote i opasnosti za zdravlje i život.

Zapanjuje činjenica da postoje ljudi koji će radije propasti, nego raditi. Postoje i izbirljivci, koje je teško zadovoljiti. Postoje i s(p)retnici, koji su se jednostavno domogli državnih jasala. 
Ipak, sam rad, kao i sposobnost i mogućnost rada, doživljavam kao dobitak svih dobitka i najbolji način osobnog ostvarenja.
___________________________________

Ali, žalim! Smjerom razvoja društva upravlja država. Građani zasigurno ne!
Državni službenici nedorasli zadatku, k'o pustinjski su nojevi, s duboko ukopanim glavama u pijesku vlastitih iluzija. Čekaju da oluja prođe, onda će protrest svoje kićeno perje i nastaviti ponosni hod, uvjereni da se ništa nije dogodilo.

Davno, Voltaire je primjetio, rad nas pošteđuje od barem tri zla: dosade, poroka i potrebe. Nudi nam priliku.
Nažalost, mnogi propuste priliku, jer je odjenuta baš u to nesretno radno odijelo i izgleda kao posao. 

Nema komentara: