Svi smo mi pušači

Rijetke se genijalne povijesne ličnosti poput Winstona Churchilla. U nastupnom premijerskom govoru svome narodu je ponudio samo krv, znoj i suze. To znamo. Manje znamo za njegovu jednako genijalnu izjavu, u novinama sve češće čitam o vezi raka s pušenjem i zato sam odlučio, više neću čitati novine.

Danas trideset posto hrvatske populacije puši. Više od jedanaest tisuća ih godišnje glavom plati svoju poročnost. I još tridesetak tisuća oboli od drugih ozbiljnih bolesti povezanih s pušenjem (karcinom, moždani i srčani udar). Previše, za malu analizu.

Tri su čimbenika u pušačkom svijetu: duhanska industrija, država i žrtve.

Duhanska industrija je jedna od najmoćnijih. Svoju moć crpi iz jeftine sirovine (šteta, ipak smo duhanska županija!), perfektno odrađenog marketinga i vjernosti svojih potrošača. Zabrana javnog promicanja dala im je potrebnu dozu mističnosti, toliko zanimljive mladom čovjeku, budućem ovisniku.
Stvari su se počele mijenjati 2004 g. kada je u medicinskom časopisu The Lancet objavljena, do tada trideset godina skrivana velika studija o dokazima da je pasivno pušenje čak i štetnije od aktivnog, te o laži duhanske industrije o nesvjesnosti štetnosti cigareta. Izravno u studiju, uspješno skrivajući je, bio je uključen i najveći svjetski duhanski div Philip Morris. Od tada su zaredali vrtoglavi odštetni zahtjevi obitelji preminulih.
Bježeći od pravne američko-europske regulative, na djelu je ambiciozni azijski projekt stvaranja petsto milijuna novih pušača.

Država pri tome svjesno ili nesvjesno maže vrat masnoj patki. Naša se (samo)zadovoljava s pet posto proračuna koje pune konzumenti duhanske industrije.
A ekonomist Miodrag Hitrec izračunao je, da je odnos gubitka i zarade od pušenja 7:1, u tu računicu nisu uključeni ljudski životi.
Slijedi pranje savjesti kroz obvezne, zabavne i tragikomične poruke na kutijama cigareta pušenje je štetno za zdravlje, pušenje u trudnoći šteti i razvoju djeteta, pušenje smanjuje broj spermatozoida, pušenje razara vaš mozak, pušenje, pušenje, što sve ne… A zapravo, time se upitno štite pušači, više duhanska industrija od novčanih odštetnih potraživanja.

Ostaju žrtve.
Bez obzira na koloplet dobiveno/izgubljenih sloboda i prava, oko kojih se pušači i nepušači spore, to ne bi smjela biti nova razdjelnica.
Pušači, ojađeni i marginalizirani, učit će novu lekciju, o društveno prihvatljivom ponašanju, istu onu koja je do jučer bila servirana nepušačima.
Žrtve pušenja su podjednako, jedni i drugi.

I na koncu, kako prestati? Zapravo, najbolje je ne početi. 
Inače, Churchill je umro u devedeset prvoj godini života od moždanog udara. Nije mi poznato da li je prethodno prestao čitati novine ili pušiti cigarete.