Onda mu se dogodilo nešto neobično. Pri kraju radnog vremena osjetio je pritisak u prsnom košu. Na inzistiranje supruge, javio se liječniku. Stvar se brzo razvijala. Već pri snimanju EKG-a, posumnja se na patološko zbivanje na koronarnim krvnim žilama. Brza reakcija, obrada i Marko je za dva sata na koronarografiji. 90% suženje LAD-a, stent; pospan, čuo je mrmljanje kardiologa. Osjećao je pri tome izrazitu toplinu u prsištu, bol u preponi i pomake katetera u srcu.
Hospitalizaciju je nastavio na intenzivnoj skrbi. Buljio je monitor na stalku lijevo od njega. Izbrojao je na monitoru šest krivulja, nastojao prozrijeti njihovo značenje. Sediranom i nesabranom teško je to išlo, ali ga je ohrabrio veliki broj u gornjem desnom kutu ekrana. Sedamdeset. Iznad broja sitnim slovima je pisalo frekvencija.
Znači, kuca.
U kasnovečernjoj viziti dežurni kardiolog hladno mu je rekao: mladiću, fortuna te ovoga puta pomazila, došao si minutu do dvanaest. Imaš novu šansu. Iskoristi ju.
Sada je već postao svjestan ozbiljnosti stanja. Sutradan, zgrabio je mobitel i počeo sumanuto surfati i prevoditi nepoznate izraze s kojima je neprekidno zasipan: LAD, EF, stent, 90%, ožiljak, rizik, reperfuzija...
Trebao sam biti na poslu(!?)...mučila ga je grižnja i neugoda. Ulazio je pomalo u novi svijet o kojem do tada nije niti sanjao. U glavi je započeo lagano resetiranje: duhovno, životno i egzistencijalno.
Ali..., za dva mjeseca, vratio se! Bio je u društvu radnih kolega, oporavljen poslije infarkta.
Osjećao je polet i životnost, jaču nego ikada. Iskoristit ću novu priliku, došaptavao si je.
Pomalo, iz potrebe, ušao je u svijet krvnih žila. Iz svog profesionalnog sivila inženjerstva, u životni svijet biologije, hemodinamike i medicinske fantastike. Shvatio je, krvna žila je živi organizam, podložna propadanju, ali i potpuno novom nastajanju. Treba joj samo dati stimulans, u vidu svakodnevne fizičke aktivnosti. To je higijena krvnih žila. Pa, kada imam higijenu ruku, zubi, nosa, pridodat ću svome životu još jednu. Nije mu to teško palo. Daleko lakše, nego odluka o prestanku pušenja.
Probudila mu se i dobroćudna zločestoća, kada u hrvatskom zdravstvenom ljetopisu nije našao svoje ime među dvije tisuće mjesečno umrlih od krvožilnih bolesti. Znači, ipak sam sretnik!
Uzeo je jednostavni životni moto, svaka šansa traži i poneku žrtvu. Ali, gle čuda, iznenadio se da je žrtva zapravo bogatstvo, koje je kasno otkrio, tek u ranim pedesetim.
(...) Marko danas živi život punim plućima. Infarkt ga je mnogo čemu naučio i obogatio. Učinio ga je boljim čovjekom. Sada vidi zalazak sunca, traži odgovore o smislu i prepoznaje sjevernjaču na nebeskom sazviježđu.
Raduje se jutarnjem buđenju. I širokom osmjehu svoje kćerkice.
Nema komentara:
Objavi komentar