Nogomet kao nova religija

❗Nogomet je definitivno zaludio svijet. Euro 2020. uvukao se u svaku poru života: muškog, ženskog, mladog i starog. Svi lamentiraju o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, koja je u međuvremenu daleko odmakla od svoje stare definicije sporednosti. Nogomet je postao svjetski brand, vezivo i nova profana religija.  

Prati se svaki dribling, ubačaj, korner, nove frizure i tetovaže 'novih božjih službenika'. Brzo se računa koliko milijardi  košta odmicanje ili primicanje flašice bezvrijednog pića, u prisutnosti brojnih kamera. Privatni život nogometnih zvijezda je stavljen na uzmi. Mnoge nogometne umjetnike prate korde probranih ljepotica, čekajući priliku za upad. 

Javno se moli, priziva Boga raširenih ruku, križa i klanja na zelenom tepihu, drhti se na pravorijek svevišnjeg VAR-a. 

Simptomatska aritmija i uznemirujući pad na terenu simpatične danske desetke pretvorila ga je u novo božanstvo.

Oduvijek se vjerovalo da će vjera ujediniti svijet, jer Bog je jedan i zajednički stvoritelj. Ali, vjerski oci sporo se prilagođavanju i ne doživljavaju se misionarima zajedništva. Debelo su zagledani u povijesno nasljeđe, svoju samodopadnost i pravovjerje i to im je zasada dosta. A i komunikacija s publikom nije iskrena i srčana kao nogometaška. Ekumenizam i zajedništvo tako se prije istope, nego posiju.

Vjerovalo se u znanost i kulturu. Da imaju dovoljno snage i mudrosti ujediniti svijet. Oni su trust mozgova i darovitosti, koji svjetsku civilizaciju vuku naprijed, mislilo se. Ali, tek ta zujava družina nije shvatila ništa. Njihov ego i publika kojoj se obraćaju, dva su različita svijeta. Između njih i mase nema nikakvih poveznica.

Tako je nogomet iskoristio svoju šansu i suvereno došao na pijedestal, u duhu starorimske, kruha i igara. I pretvorio se u novog svjetskog vladara, koji najbolje razumije svijet. 

I neće samo tako nestati završetkom evropskog prvenstva.