Paučinastih, mrežolikih, točkastih, zmijolikih, čvorastih, zastrašujućih. S ružnim pigmentima ili bez njih. Često s ulkusima. Sve podjednako smetaju svojim domaćicama.
Počeo sam argumentirati i objašnjavati; prvo o lošim zaliscima, onda gravitaciji, dugom stajanju, istanjenoj koži, trudnoći, genetici...Sve bez konca i kraja. Ali, kako to biva, vodu ništa nije držalo.
Još neuvjerljivije je izgledalo prazno uvjeravanje o važnosti dubokih, funkcionalnih i nevidljivih vena. Površinske su i ovako suvišni balast i ničemu ne služe, banalizirao sam.
Onda sam konačno shvatio, sav moj trud bio je zapravo lagano ubijanje samopouzdanja, meni i pacijentici.
❗Složena je i bez odgovora priča o površinskim venama nogu i njihovim proširenjima, poznatim varikozitetima...
Žene vole uredne i lijepe noge. To je ideal i kompromis tu ne postoji. I neka je tako.
U mnoštvu raznolikih i živopisnih, uvijek su me dojmili nevidljivi varikoziteti. Nevidljivi nama, običnim smrtnicima, ali dobro vidljivi njihovim vlasnicama.
Živ mi je i danas razgovor:
-Žao mi je, ali ja ne vidim. I ne pipam. Nije to varikozitet, to je naslaga drugog materijala, rekao sam.
Naravno da je ostala nezadovoljna odgovorom. Zato sam imao potrebu pojasniti.
-Nismo mi ni približno savršeni kakvim se zamišljamo. Nosimo na sebi puno nepotrebne prtljage.
-?-Tu spadaju i površinske vene.A vaše vene, bile vidljive ili nevidljive, imaju samo jednu misiju, da vas sekiraju!Drugi razlog njihovog postojanja ja ne vidim.
Taj sitni uočeni element sekiracije, za nepovjerovati, relaksirao je i priveo priču o proširenim venama u razumnije vode. I postao neočekivano jak argument.
A kada razum proradi, onda sve nekako ide lakše.
Nema komentara:
Objavi komentar