Danas, kada postaješ član hrvatskog liječničkog zbora razumijem ozarenost na tvome licu. Čestitam! Raširi osmijeh još jače, otvori srce i krikni. Zaslužio si. Za prvih osamnaest godina školovanja.
Ulaziš u jedan novi svijet, svijet rada. O njemu ne znaš ništa ili skoro ništa. Iščuđavaš se svojim prvim platnim listama, kroničnoj neispavanosti i traženju mjesta i smisla u svojoj novoformiranoj obitelji. To je inicijacija. Neće dugo trajati, jer pred tobom je nastavak školovanja, usavršavanja i složeni međukolegijani odnosi. Nejasno ti je, zašto te najbolji kolega s faksa počeo ignorirati. Ne znaš, ne brini?
Brzo ćeš saznati. Nisi ušao samo u svijet rada, nego i u jedan neuređeni, kaotični sustav, koji živcira sve na svijetu. To je hrvatski zdravstveni sustav. A ti, dragi kolega, papirnato jedan si od nositelja toga sustava, premda te nitko ne zarezuje ni za suvu šljivu.
Ne znaš ništa o svojoj tržišnoj vrijednosti? Nju nikada nećeš ni saznati. Nisi Messi! Za svoju vrijednost se moraš boriti i izboriti. Takva su pravila igre. Nije lagano. Zaboravi platne razrede i koeficijente, to su limunade za nomade. Reći ću ti koliko te vrednuje vlastita država... opusti se na trenutak, molim te. Cijena tvog specijalističkog pregleda je od šest do šesnaest eura, ovisno o njegovoj složenosti. Cijenu dijeliš s timskom sestrom i pola do jednim birokratom. O da, ali ti još nisi specijalizirao, ti u sustavu ne postojiš i cijena tvoga pregleda je nula kuna, za sada. Radiš pod tuđim imenom, za drugoga. Sorry.
Deset godina od ozarenog lica, uočit ćeš da su se mnogi tvoji srednjoškolski degeneci pristojno skućili. Kroz lagana i unosna namještenja, kao ovlašteni potpisnici koječega, šverceri, nadobudni OPG-ovci ili na krilima svemoćne politike. Ali, ima nade, to je vrijeme, kada će sustav početi i tebe priznavati. Ponovno će te ozariti činjenica, ovoga puta da postojiš. Da si živ.
Savjetujem ti, gradi svoju neovisnost, od prvog dana i od bilo koga. Ne pitaj za cijenu, možda se jednog dana ipak naplatiš. Drži se svoja tri liječnička lica: humanog, socijalnog i tržišnog. Kao humanista radi badava, socijalnim licem živi društvenu osjetljivost, tržišnim uzdržavaj sebe i obitelj. Pošteno?! Dakle, nikada ne zaboravi humani rad, on te pročišćava, ojačava i vraća korijenima.
Ipak, liječništvo je osobita profesija. Nikada zbog svog zvanja nećeš požaliti. Mogu drugi imati sve, ali nikada neće biti kao ti. Zato, hodaj ravno i smij se, u brk svima. Kada se zasitiš smijanja, pokupi prnje i nestani, bilo gdje. Svi te trebaju.
Ipak, radije se smij cijeli život!
Nema komentara:
Objavi komentar