Večer je. Razgovaram s njim. Ne zamaram se trivijalnostima; tipa koliko si dobrih ili loših koraka u životu napravilo, to je u ovome trenutku nebitnost i prazna moralka.
Kumim ga zbog boli što mi pravi. I izdaje. A do jučer smo bili odlični kamaradi. U svojoj ljutnji pipam ga i razotkrivam, kao da u zjenicama imam instaliran magnet. Najprije medijalni kolateralac (op.a.medijalni ligament koljena), njegova hvatišta na glavi bedrenjače i golenjače, meniskus cijelim obujmom, tetivu kvadricepsa, ukrućenost čašice, pa i famozni prednji križni...
Načitan sam pacijent. Nosim nevjerojatni dojam da o meniskusu znam sve; od embriogeneze do ateroskleroze. Vjerujem u očuvanost rubnog obruba meniska, jer ga hrane moje žile hranilice, za koje mislim da su zdrave. Polomljeni dijelovi su u zglobu, na košti sinovijalne tekućine (multifunkconalna zglobna tekućina, op.a.). Ona je krivac za sve. To je moja istina, fikcija i opsesija. Pravu istinu, sutra će mi ipak priopćiti ortoped.
Bit će dobro, ako sve završi na operativnoj atroskopiji! Ipak, muči me moguća slojevitost i iznenađenja. Ona postaju skoro pa pravilo. Bojim se zapravo TEP-a (totalna endoproteza koljena, op.a)!
Analiziram sve svoje padove, udarce, rotacije, torzije, istegnuća. Ah, ah...to nije analiza, to je zabluda i izluzija. Bilo ih je na tisuće. Nema tu analize.
Trebam malo optimizma. Pred oltarom koljena - šutnja.
Pada mi na pamet moj neznanac, kenijac Lion. U borbi prijestolja zadobio je teško oštećenje koljena, desnog. Vrlo teška povreda. Unervozen, vukao se na prednjoj lijevoj kenijskim savanama i šikanama. Sve do prve baobabe (savansko drvo, op.a.), misleći da će ga spasiti od nesnošljivih vrućina. Brzo je shvatio da su mu to zadnji koraci, mobilnost je izgubljena. Klonuo je. Ispao je iz reproduktivnog, ali važnije, hranidbenog lanca, zauvijek.
Mučilo ga je..., od stotinu opcija izaberem najgoru. Da sam na vrijeme podvio rep, danas bih bio dio sretnog lavovoskog čopora mušketira i neženja, sit i napit. Tvrdoglavost me skupo koštala.
Podnosio je nevjerojatnu žeđ. I glad. Naposljetku, nijemo je ispružio glavu na savanski travnjak i zatvorio oči. Griva mu se sljubila s polusprženom travom. Nervirale su ga te dosadne muhe i piskavi cvrkuti predatorskih ptičica. Rep mu je dobrano otežao, teško se branio.
Borba Liona dala mi je novu snagu. Shvatio sam nevjerojatnu vrijednost evolucije, jedna evolucijska stepenica više, nevjerojatno bogatstvo.
Ne smijem misliti koješta. Sreća je nešto što dolazi u različitim oblicima i teško ju je odmah prepoznati.
Neću biti ostavljen, nepokretan i plijen predatora. Niti gladan i žedan. Što mi treba više!?
Obuzela me je nepojmljiva i iskrena radost. Jedva čekam sutrašnji dan...
Nema komentara:
Objavi komentar