Nije to nikakav novi građevinski trend i ne bojte se da će vas baciti u nove građevinske troškove.
Zato nastavi čitati bez grča u želucu.
Muči te percepcija? Jedna od njih je i ona o mračnom srednjem vijeku. Premda, sve što je tada napravljeno predmet je današnjeg divljenja. Danas se ništa ne gradi, tako da ćemo svoje potomke lišiti tog' "užasa" divljenja.
Tako, Portugalci su u 12.stoljeću izgradili samostanski kompleks Alcobaça, primarno kao vječno počivalište svojih kraljeva, danas na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Nije mi namjera hvaliti ih, nisu mi simpatični, ali vas dobronamjeno upućujem da malo prosurfate i da se barem nakratko virtualno naklonite ondašnjoj ljudskoj umnosti i genijalnosti.
Ogromnim kompleksom upravljali su redovnici cisterciti. Vodilo ih je jednostavno geslo radi i moli. Uz praktično uređen prostor redovničkog života, zapazio sam uska vratašca smještena u prostoru kuhinje i blagovaonice (porto "Pega-Gordo").
Sa svrhom!
Jednom mjesečno redovnici su imali ritualno pobočno prolaženje kroz vratašca.
Onima, koji to nisu uspjeli, poglavar samostana je određivao strogi post o kruhu i vodi, sve dok se nisu dovoljno stanjili za lagano prolaženje.
Cisterciti su, uz navedeno, njegovali kulturu sklada i ljepote, svoju inačicu zdravog duha u zdravome tijelu. Vjerovali su da se duh osjeća bolje u pristojnom tijelu, nego u velikim mješinama.
Tek više stoljeća poslije, aktualna medicina je prihvatila mjerenje obujma struka, kao hvalevrijednu baštinu medicine. Istina, odbacila je pri tome duhovnost i ograničila se na suhoparne centimetre. Od kojih i ovako svatko bježi k'o vrag od tamjana.
A što s vratima 32? Kada bi danas uskrsnula na zidovima bolnica, samostana ili političkih odaja, izazvala bi urnebesnu humoresku. Zbog grebanja i cviljenja nesretnih prolaznika.
Uz neizostavan podsmijeh i klicanje svjetine. O kruhu i vodi nitko nebi nit' pisnuo.
Mračni srednji vijek, doista!🙃
Nema komentara:
Objavi komentar