Rasti u spolnosti

❗Mladima nije lako, takva ih karma prati. Problemi društvenih tranzicija i kriza prelamaju se preko njihovih leđa. Žive u kaotičnim vremenima. Mnoge od njih duboko pogađa egzistencijalno vegetiranje njih i njihovih obitelji i društvena nejednakost s vršnjacima. Izgubili su životne ideale, volju za borbom, vrijednosni sustav i ušli u apatiju. Izdušeni su!

Godinama sam vodio tečaj Prirodnog planiranja obitelji. Radi se o osvještenom i posvećenom tečaju ulaska u bračni život. Uvijek sam ga počinjao s istom rečenicom. 

Spolnost koju imate je dar, a dar se poštuje i čuva. I zahvaljuje se na njemu, jer on je vrijednost. 

O spolnosti, kao temi tečaja, globalno mladi skoro pa ne znaju ništa. Znanje im je na razini vica, osobito kod muškaraca. Djevojke barem pokazuju znatiželju i dobru volju.  

Trudim se plastično im objasniti zanimljivu biologiju spermića, zašto su žilavi i zašto ih ima tako puno? Muk! 

Jajnu stanicu, oplodnju, brzu diobu? Muklina!

Mjesečnicu, rane i kasne neplodne dane, ovulaciju, prepoznavanje plodnih dana? Gromoglasna muklina! 

Zapazio sam, u svakoj grupi po nekoliko posebnih djevojaka.

Dok govorim, ruke su im na zaobljenim trbuščićima, trepću k'o meganica i očima mi govore: samo ti verglaj, mi svoj spolni život uredno živimo. Takav mi je barem doživljaj.

Onda se skuliram, kažem si, ti si stari kreten, oni su pametni. Što im u životu trebaju tvoje bedastoće?

I uvijek me lagano osvoje svojom mladošću.

Mladima je sigurno potrebna pomoć u izgradnji cjelovite osobnosti, u traženju vrijednosti, ponašanja i stavova. Trebaju pomoć u razmišljanju, sanjanju i znatiželji.

A što se spolnosti tiče? Nije svijet nastao na seksualnoj umnosti i mudrosti, nego na njenoj ludosti. I totalnom spolnom neznanju. Tako je bilo. I bit će.

Hrabrost ili znanje? Ipak mladost!

Teško je pratiti taj ritam.
Promjene u tehnologijama, digitalnoj komunikaciji i medicini su dnevne. 

S ushićenjem gledam krvnu žilu užu od jednog milimetra, prepoznajem njenu strukturu, brzinu i smjer protoka.
Još više, ulazimo u stanice, uzimamo uzorke genskog materijala, dešifriramo ljudski kod. Budimo nadu proizvodnjom RNA cijepiva.

Ulazimo u novu eru liječenja, gensku terapiju.

Ponosni smo!
Ti genijalni umovi, koji nam mijenjaju živote, u pravilu su mladi ljudi.

Pred očima su mi dvije uvjetne hrvatske generacije.
Generacija devedesetih. 

Živjeli su komotno, neobavezno, neopterećeni. Život ih je iz društvenih dokoličara pretvorio u ratnike. Na svakome koraku svjedočili su svoju hrabrost, ostavljali na bojištima svoje ekstremitete i živote. Njihovo domoljublje zadivilo je Hrvatsku i svijet. Preko noći postali su heroji i stvorili su Hrvatsku.

Dok su oni stvarali,  pozadinski grabež ju je istovremeno haračio. Tako smo dobili stvaranje i zatiranje države istovremeno. Sve u duhu zakona dijalektike druga Engelsa o jedinstvu suprotnosti.

Heroji o kojima govorim, za današnju mladost su blijeda prošlost, skoro pa mrtve duše.

Današnja mlada generacija nije kićena roditeljskim epitetima. Neradnici su, neodgovorni, sesilni, agresivni, što sve kažu za njih. Ali, nisu oni osjetljivi na nijanse!

Njih pak frustrira društvena margina na koju su gurnuti. Žive u ilegali, prikovani uz virtualni svijet računala, komuniciraju jednostavno, šifrirano i brzo.

Postaju sigurno svjesni svoje moći koju im daje solidna naobrazba i informatička pismenost. Kada dosegnu kritičnu masu, imat ćemo društveni tsunami i tada ćemo osjetiti njihovu pravu snagu. Mnogi će se iščuđavati klincima, koje do jučer nisu poznavali. 

Ne sumnjam, svoju povijesnu priliku bolje će iskoristiti od roditelja. U boljoj su poziciji. Roditeljski adut je bilo srce, a oni barataju znanjem, danas jedinom istinskom moći. Pa i društvenom i egzistencijalnoj neovisnosti.
Kada se budemo definitivno budili iz svih naših koma, prvo ćemo ugledati njih. Mlada, lijepa i radosna lica, naših novih heroja. Naše izvjesne bolje budućnosti!

Takav osjećaj buđenja je najbolji, rekli su mi pacijenti, sto puta.