Čitaj s razumijevanjem! Taj vapaj naših učiteljica iz prvog osnovne i danas zvoni. Činjenica je da mnogi, i pored završenih fakulteta, pokazuju znakove elementarne nepismenosti i neshvaćanja pročitanog.
Nedavno sam povrijedio svoju uvaženu i dragu sugrađanku. U nebitnom i prijateljskom razgovoru spomenuo sam i invalide. Njena reakcija je bila refleksna i čvrsta:
-Povrijedili ste me, nisam invalid, ja sam prije svega osoba!
-Aj’de, pa to mi je jasno, gutnem, i uljudno se ispričam. Mislim si, čemu kucaš na otvorena vrata.
Dobijem usput i besplatan poučak o osobama s posebnim potrebama. Jasna mi je borba za poosobljenje invalida, razumijem i posebne potrebe. One uostalom nisu mrske ni zdravima.
Ratni invalidi i oni koji tome teže, nisu tako terminološki tankoćutni. S osobnošću nemaju problema. Ne smeta ih izraz invalid i često ga s ponosom ističu. Nisu im bitne posebne potrebe, ali dobro razumiju postotke. I sve štima!
Slijedi li preobrazba bolesnika? Bolestan si! To sigurno ne ističe dovoljno osobnost. Što više, stigmatizira. To što te muči suicidalna depresija, svježi infarkt ili karcinom, manje više. Stvorit ćemo novu inačicu, primjerice osobe sa sto bolesti. Prihvatljivija je. Možda tako sve bude manje traumatično.
Prostor spolnosti, seksualnih sloboda, predatorstva i spolnog nasilja uvijek golica. Nebi to trebalo biti područje treš dama i bajatih frajera u koji se dotični uporno guraju. Jer po prirodi stvari tu ne pripadaju. Bez obzira na svoja povremena moralna osvježenja, oni su dio prošlog svršenog vremena. Zato, odmaknite se i prepustite prostor njegovim pravim i suverenim gospodarima, iskrenim udvaračicama i udvaračima.
Na sreću, ljubavna pismenost, nije se mijenjala zadnjih milijun godina. Osim, sporadičnih promaja u glavama, koje ipak nisu promjene.
Jezična evolucija ide dalje. Sadržaj se ne mijenja, forma tek ponešto. I takva, uvijek nas razveseljava.
Ipak, smijeh je najbolji lijek!
Nema komentara:
Objavi komentar