Pazite, njihovo vrijeme tek dolazi. Čast i poštenje teći će u rijekama.
Sljedećih tjedana sve je dozvoljeno, ponajprije uvjeriti nas da smo slijepi, gluhi i glupi. Pored zdravih očiju, ušiju i pameti! Znaju oni da je to moguća misija.
U knjizi Bog je mlad, autor je pitao Papu Franju: što je gore, grijeh ili korupcija? Pri tome je postavio i sugestivno potpitanje: grešnik priznaje i žali, korupciju niti tko priznaje, niti tko za njom žali!
Korupcija je najveće zlo današnjice, kaže Papa.
Naveo je, najgori je put kada su mladi prisiljeni ući u život s korupcijom, spomenuvši kao primjer upis u željenu školu, dobivanje radnog mjesta i napredovanje u karijeri.
To zapravo znači gubitak još jedne generacije.
Nužno je svjedočenje, snaga svjedočenja, starije generacije prema mlađoj, zaključio je Papa.
Svjedočenje običnih građana je poznato, tko se barem nakratko provozao u hrvatskom političkom fijakeru, nije ostao kratkih rukava.
Korupcija je igra velikih brojeva. Postoji nezavisna europska praćenja da je Hrvatska zamračila dva i pol godišnja zdravstvena proračuna ili deset godišnjih policijskih. Ili, pedeset milijardi kuna, kako vam već lakše.
Više i ne registriramo brojna izvješća da smo po korupciji vrlo visoko rangirani. Uvijek prvi ili drugi, na razini EU država.
Ipak, još nešto o Franjinom svjedočenju.
Ono svakako podrazumjeva otvaranje duša hrvatskih tajkuna i tajkunčića, kako do prve tvornice, hotela i prvih tisuću hektara zemlje? Koja je tajna toga umijeća? Tko čuva leđa, a tko drži lojtre?
Ili svjedočenje crkvenih otaca, da li im je važnije lickanje izblijedjelih anđela na crkvenim plafonima ili urušeni tornjevi u bratu čovjeku?
Ili pak, svjedočenje stotine tisuća mladih i njihovih obitelji o trnovitom procesu uključivanja u tuđa društva?
O da! Bila bi to podugačka lista svjedočenja.
Prilika osobu čini lopovom, bilo je i bit će, od kad' je svijeta i vijeka.
Dok se prilike ne promjene, možemo žalopojkama puniti novine, blogove i dnevnike, ali promijeniti se neće ništa.
Jasno je, korupcija je opasna igra moći i interesa, s narodnim novcima i njegovim slijevanjem u privatne džepove. To je pljačka vlastitog naroda i države u kojoj akteri u pravilu ostaju nekažnjeni.
I grijeh je. U nebo vapijući, kako kaže Franjo.
I sve će tako biti, dok narod jasno ne kaže, dosta. Narodna je uvijek zadnja, samo ju treba dočekati.
__________________________________________
P.s.
Ovu crticu sam zapisao 06.02.2021. Nisam ju objavljivao, u nadi da će brzo izgubiti aktualnost. Sve dok nisam shvatio, da postoje teme koje su vječno svježe.
Nema komentara:
Objavi komentar