ponedjeljak, 5. travnja 2021.

Priča o zecu, vuku i medvjedu


Sva djeca svijeta su rasla i u život ulazila s basnama. Basna je živopisan jezik izražavanja, s jakom i jasnom porukom i koristimo ju  svakodnevno. Tako... konj, krava, mačka i miš su životinje, ali su i junaci naših basni. Svakodnevno spominjani.

Davno, u basnama za odrasle, prisjećam se šumske priče o zecu, vuku i medvjedu.
Kaže tako basna...da je nabrijani vuk silovao zeku svaki dan. Zecu dojadi vučja pohota pa se obrati kralju šume medvjedu, za pomoć.
    -Uredit ćemo to pitanje, reče medo. Neće moći svaki dan, štima li jednom tjedno?
    -Pa štima, jadno će zec. Bolje jednom tjedno, nego svaki dan, pomisli.
    -I vodi uredno zapisnik, dometnu medo.
Vuk, kojem je medo prenio dogovor, imao je spreman odgovor...

Ovo danas je zapravo za ovaj tjedan, kaže on zeki poslije ljubavne igre. Sutra će biti za sljedeći tjedan, prekosutra za treći tjedan...I tako, ja ću igrati dnevno, a ti evidentiraj tjedno, otkrije vuk zeki svoj plan. I bi tako.
Sretnu se jednog dana medo i zeko, pa prvi upita: zečiću, je li sada sve u redu, po dogovoru?
E moj medo, medvjede, sve je po starom, odvrati zeko. Plus ta nesretna papirologija!

U hrvatskom društvenom krajobrazu šuma živi svoj život punim plućima. Kako i nebi, svaka šuma je ista. Sa sličnom florom i faunom i sličnim pravilima ponašanja.
Postoji istina malena razlika, naši vukovi i medvjedi, kao zaštićene vrste, neprirodno su se namnožili i ozbiljno narušili životinjsku ravnotežu.
Hrvatska nabubrena šumica, njenim gospodarima, idilično je mjesto. I adrenalinska šumska događanja dio su te idile, doduše malo zamagljena ili u dubokoj sjeni stoljetnih šumskih krošnji.

Razmišljam, ali samo razmišljam, jer teško mi se domisliti... znam, protiv vukova i medvjeda nema lijeka. Zaštićeni su.
Ali, kako zaštititi guze meduze sirotih zečića? Žalim ih!



        

2 komentara:

Mislav kaže...

e ovo nije mislav, to sam ja ana, samo je mislav ulogiran pa je ispalo kao da je on hehe:) nek se zna:)

Mislav kaže...

uz ovaj vrlo upitan razum, ne samo dragih nam političara nego i nas običnih pučana, doista je ključno, zapravo retoričko pitanje, zaslužujemo li mi državu ili nam je dovoljan i ovaj feud.