Korona

Korona!?

Puno priča, straha i nepotrebne panike.
Zanimljivo najprije su nas plašili, a sada su pričicu promijenili. Ne bojte se, mole. Zadnjih godina već smo navikli na ciklična događanja virusa, koji su preko noći nestajali, a onda naknadno izazivali posprdne komentare nacije.
Kako će završiti s koronom vrijeme će pokazati. Ali, nekim stvarima smo se već dobrano nasmijali, kao onoj da ćemo čvrsto braniti svoje granice: policijom, žicom, sanitarnim koridorima, doktorima... Virusi su drugog agregatnog stanja i govore drugim jezicima, tako da se očito slabo razumijemo.

Zaboravlja se reći istina, da protiv virusa nema lijeka i da ne prepoznaje fizičke, granične i naše intelektualne barijere. Jedino zna za higijensko-epidemiološke mjere, a pravi lijek zapravo nosimo skrivenog u sebi. O njemu se ne govori, u općem krkljancu, ne dobiva svojih pet minuta medijskog prostora. Radi se dakako o našem prirodnom imunološkom sustavu.
Od korone uglavnom umiru starije, kronično bolesne i imunokompromitirane osobe, time priča o imunološkom sustavu postaje još bitnija.

Zato sam sa zanimanjem poslušao priču jednog vojnika našeg organizma. U antivirusnom ratu oni su ipak najvažniji. Sreo sam ga u limfnom čvoru, kakvih je blizu tisuću u našem organizmu, a smješteni su u pet strateških regija: pazusima, preponama, vratu, prsima i trbuhu.
Poslušajte vojničku priču s dužnim poštovanjem...

             "Zovem se leukocit, kodni naziv mi je L. Većina vas pojma nema o našem složenom vojničkom ustroju. Naši vojnici za borbu prsa u prsa, zovu se granulociti i nose svoje živopisne odore: crvene, bijele i plave. Topnici su veliki monociti, a vojni orkestar, koji obično oglašava pobjedu, zovu se eozinofili. To je prva linija obrane pri pojavi svakog uljeza. Mi uljezom (agresorom) zovemo svakog nepoželjnog gosta: bakterije, viruse, toksine, karcinome...Snaga bitke mjeri se količinom gnoja, kojeg vide i naši gospodari.

             Ali, dragi moj, mi smo vojnici prašinari i rješavamo samo jednostavne agresije. Za složenije agresije posjedujemo sofisticirani raketni sustav koji tuče puno jače, preciznije i učinkovitije nego mi. On ima pouzdan biljeg(antigen) svih mogućih uljeza; tisuće, tisuće takvih biljega. Promtno, putem svojih pametnih memorijskih stanica, u slučaju agresije,  počinje proizvodnju specifičnih antitijela, koji vrlo brzo uništavaju uljeza. Oni su gospodari i zaštitnici neba mojega gospodara. Zovu ih limfocitima i plazma stanicama. Najmoćnije su oružje naših oružanih snaga.
Postoji jedino problem kada gazda genetskim inženjeringom promjeni strukturu(antigen) uljeza, te ga naš pametni obrambeni sustav ne može prepoznati i neutralizirati. To je slučaj i s tom koronom, o kojoj se sada priča. Da nije genetski promijenjena, pala bi u jednoj sekundi, kao zvijezda padalica. I još jednom bismo donijeli radost ovome svijetu.

Da, da, još nešto moram reći; gazda koji puta u organizam ubaci neagresivnog uljeza, koji strukturalno  podsjeća na pravoga. To je za nas najkomfornija situacija, jer na miru stvaramo antitijela, te na miru pohranjujemo memorijski biljeg lažnog agresora. Spremnog za ubojstvo pravoga, u slučaju potrebe. To je velika igra, mimikrija.  Gazda to zove cijepljenjem.

               Ne smeta mi anonimnost. Mi smo vojnici, kakva je to vojska koja blebeće po ulicama? Živimo kratko i časno. Bez nas, naš gazda nebi živio ni pet minuta, mi smo ponosni njegovi čuvari. Ubila bi ga prašina iz dnevnog boravka dok pije jutarnji čaj..."

Bez obzira na vojničku skromnost, imao sam potrebu podijeliti lijepu priču vojnika kodnog naziva L. Nije vojna tajna i neće nikome naškoditi. A mnogima može biti od koristi.

Korona naprvu izgleda mistično. Kao mrski stranci, nismo si kliknuli. Ali mi smo ipak stvorili nju, a ne ona nas.
Sudnji dan još nije došao.