četvrtak, 30. srpnja 2020.

Stalna prilagodba

   
   
Mijenjajući sebe, mijenjamo svijet.
Brojni društveni događaji tome svjedoče.

Novo novo normalno. Tko je do jučer razmišljao o tako glupoj kovanici? Danas je to naša stvarnost, s kompletno promijenjenom socioekonomskom strukturom, osobnim navikama i običajima. Koliko će dugo trajati, nitko ne zna.
Ili, digitalizacija? Sažela je u sebi jednu potpuno novu životnu filozofiju. Stvari rješavati u hodu, neograničeni vremenom i prostorom. Njome otkrivamo jedan nezamislivo šareniji i smisleniji svijet. I iskreno žalimo što smo prerano rođeni.
Radni izazovi postaju ozbiljni predmet naše prilagodbe. Od jučerašnje čežnje za uvaljivanjem u fotelju državne službe, sada nas dopada rad od kuće, kreveta ili izlizane kuhinjske stolice, uz paralelno cmizdrenje djece i grintanje psihoorganski promjenjene svekrve. 
     
A tko je tek očekivao nevjerojatne promjene, da će hrvatski penzići istrčavati svjetske rekorde u punom maratonu i poigravati se sa stokilometarskim biciklističkim rutama?
Bolesti, tamo gdje smo najosjetljiviji? Povezana je s najbolnijim prilagodbama, osobnim i obiteljskim. Treba izdržati sve potrebne i nepotrebne procedure, beskrajne liste čekanja, nadu i njen gubitak, umišljene doktore, dijete, stotinu novih početaka, invalidnosti, umiranja...
Život traži neprestanu mijenu, stalnu prilagodbu. U društvenom i osobnom smislu. Tko ne shvaća, završava u bespuću...

Bez prilagodbe, naravno u granicama svoga vrijednosnog sustava, upadaš u frustraciju. Neki ju zovu i manjkom inteligencije. Pazite na frustracije i frustrirane! Ne brinite, lako ćete ih prepoznati i bez mjerenja kvocijenta inteligencije. 
Zato, neopisivi je dar biti nefrustrirana, primjereno posložena osoba. Osjećati visinu vlastitog plafona, znati da grijanje sunca nije sparevina i vjerovati da svijet može promjeniti jedina prava svemirska sila. Ljubav se zove.
    

Nema komentara: