Riječi bez djela ubijaju

Život bez komunikacije je nezamisliv. Bilo koje forme ona bila, osobna il' društvena. Nekomunikacija nas reducira na vegetiranje. 

Promatram ljude. To mi je uostalom i zanimanje. Gledam tri tipa komunikatora koji su dio mojeg okruženja i života: propovjednika, liječnika i slijepca.

Propovjednik je izuzetna osobnost. Odlikuje ga predanost i gorljivost u poslu.  Propovjed doživljava kao izljev rijeke ljubavi u traženju plodnog tla.  Obično ju koristi i u osobnom životu, jer se teško odriče privilegije propovijedanja. 

Liječnikova komunikacija se svodi na dijalog, licem u lice. Nema mesijanstva, ali narcisoidnosti je napretek. Iritira ga uloga slušača loših vijesti, koja ga stavlja u neželjeni inferiorni položaj. Slušanje i ego nikad nisu išli skupa. Treba tu velika doza samokontrole. Ako u životu sretnete takvog liječnika, vjerujte da puno radi na sebi.

Slijepcu je komunikacija nadomjestak nepostojećih osjetila. Zato, govorna komunikacija mu je vrlo bitna. Izgovorena ili slušana riječ su mu visoko vrednovane, ona je oruđe njegovog opstanka. Onog trenutka kada izgubi komunikaciju, izgubio je sebe.

Riječ je izraz naše duše, mudrosti i inteligencije. Ona je izraz naše osobne i društvene odgovornosti i glavno je oruđe poduzetničke aktivnosti. Nemaš li dušu i riječ,  okani se poduzetništva.

A kako je na širem društvenom hrvatskom verbariju? Od stvaranja hrvatske države, naslušah se prekrasnih i umnih riječi. Najprije, bit ćemo kao Švicarska, zemlja zadovoljnih, sretnih i bogatih ljudi. Izgradit ćemo pravednu državu, po mjeri svakog čovjeka, uživati u njoj i veseliti se. Ma ništa od toga...mauna, kako vele.

Danas smo živi svjedoci praznih riječi. Da su mrtve nebi ubijale, nažalost prazne su, al' žive. I ubijaju. Ubile su ljude, zemlju su pretvorili u karikaturu, građane u jadnike, ozbiljno zabrinute za svoj opstanak. Demografsko crnilo ne znači petnaest posto manje ljudi, za brojne sredine to je kraj, jer biološki materijal je potrošen, defektura je trajna. Ostaje samo tehnički dovršetak. 

Riječi su šum planinske vode, cvrkut ptica u predvečerje i jutarnji izlazak sunca. S njima je sve počelo, najbolji su životni suputnik i nada za bolju budućnost. Zaslužuju poštovanje!