Sportsko srce: mit ili stvarnost?

Razgovor sa usaljenim sedamdesetogodišnjakom s povećanim, znači bolesnim srcem, često biva prekinut bizarnom upadicom; meni je doktor prije pedeset godina rekao da imam sportsko srce. Zaledi me. Koji to, pokoj mu duši, doktor, kada je slušalica bila vrh vrhova dijagnostike, a RTG dostupan samo kod sumnje na teške upale pluća. Pregrizem jezik, nasmijem se i kažem, dobro prijatelju, odlična dijagnoza...

Proradi nekad zločestiji dio mene, pa pitam njegovog susjeda parnjaka, tko je igrao u prvom sastavu NK Vrbik prije pedeset godina? On nabroji sastav iz rukava (polovica su već otputovali!) i naglasi da je on bio desetka i kapetan momčadi. 

U to vrijeme svi seoski momci i muževi nezločestih žena bili su u nogometnom klubu. To je bio prestiž i bijeg od seoske i obiteljske monotonije. Za "sportsko srce" susjed parnjak je rekao da je uglavnom pekao odojke, za ćabu poslije utakmice.  Trener ga je znao uvesti deset minuta prije kraja, kada smo vodili s više od tri gola razlike. To je bila rijetka minutaža za seoske luzere. On vam sa nogometom nema veze, završio je dobrosusjedski.

To je mit o sportskom srcu.

Ipak, sportsko/atletsko srce postoji i vrlo je ozbiljna tema. Sport postaje sinonim snage i izdržljivosti, napornih i ubitačnih treninga, odricanja, a do profesionalne razine doguraju tek rijetki.  Zato cijenim i volim srčane ljude.

Srce je u mehaničkom smislu pumpa. Da bi pumpa optimalno pumpala, mora se obilato puniti krvlju (narod kaže prazna puška ne puca!). Boljem punjenju doprinose tanke i rastezljive stijenke srca i što dulja relaksacija srčanog mišića (duga dijastola!). U takvom srcu rastu tlakovi punjenja i posljedično dolazi do laganog proširenja srčanih šupljina. I zadebljanja stijenke srca. To je fiziološka prilagodba srca na ekstremni fizički napor. U medicinskoj literaturi ta pojava se zove remodelacija. Takvo srce, osoposobljeno je za pojačano izbacivanja krvi tijekom kontrakcije (povećan udarni volumen!), nema potrebu za brzim radom što dodatno povećava njegovu kapacitabilnost za najteže fizičke napore. 

To je stvarnost sportskog srca. 

Sportsko srce je obično reverzibilni fenomen i nemojte se pozivati na njega, ako ste prestali sa sportom izdržljivosti prije nekoliko mjeseci. 

Ja sam imao u praksi mladića, fitnes trenera, koji je izrazito povećao mišićnu masu srca, koristeći više anaerobne, nego aerobne vježbe. Suportirao se  pročišćenim bjelančevinama. Srčane stijenke su mu bile krute, duplo zadebljane, što je znatno smanjivalo volumen lijeve klijetke i istisni kapacitet srca. Mučila ga je zaduha. Nije mogao hodati više od stotinjak metara. S obzirom da sličnu sliku srca mogu dati vrlo opasne kardimiopatije, rekao sam mu da prestane s bilo kakvom vježbom i da se prebaci na vodu, voće i povrće.  Na kontrolnom pregledu, stijenke srca su s stanjile, isključena je hipertrofijska kardiomiopatija, a fitnes trener je odlično podnosio fizički napor. Priča je imala sretan kraj s preporukom: manje teretane, više trčanja.

Srce nije samo mišić. Tu je sijaset bitnih, filigranskih struktura: pacemaker sa složenim živčanim sustavom srca, osjetljivi zalisci, tende i mišići, brojno koronarno krvožilje...U procesu sportske remodelacije srca, može doći do ozbiljnih promjena na navedenim strukurama s opasnim i smrtonosnim fenemenima: aritmijama, srčanom zastoju, zatajivanju srca, sinkopama i koje čemu drugom.

I na kraju, sportsko srce: mit ili stvarnost? Ipak, vrlo ozbiljna stvarnost. Nažalost, koji puta i surova.