srijeda, 4. studenoga 2020.

Pogled kroz masku

       

Volim gledati u oči, tu mi maske daju novu perspektivu. Oči otvaraju svijet čarolije, dubine i sjećanja, a titraji zjenice vjerno zrcale život duše. Sve me to približava čovjeku. Hvala koroni na tome!

Svaki naš susret započinje diskretnom pogledom osobe koju susrećemo. To je poznato. Da to ne radimo, ne bismo mogli uputiti onu uobičajenu, baš dobro izgledaš, što nije samo kompliment, nego i dobar uvod za svaki razgovor.
Ista pravila vrijede u ordinaciji. Otvaranjem njenih vrata i osluškivanjem kvalitete glasa od onog uobičajenog dobar dan...u biti krećemo. Dok pacijent sjedne, uvodni dio pregleda već je napravljen.
Maska, kao sastavni dio nove opreme, promijenila je pravila. S'krila je lice, pojedina osjetila i emocije, ali širom je otvorila oči i gurnula u krupni plan.

Dnevno srećem malo previše visokorizičnih kovid pacijenata, i onih s vjerojatnim antigenima u sluznici nosa i antitijelima u serumu. Zapravo nisu to susreti u prolazu, puno su više od toga.
Nisam opsjednut mikrobiologijom, volim pitke, zanimljive priče navedenih ljudi. Korona je opustila kočnice moždanih vijuga, unijela u naše živote više otvorenosti, povjerenja i topline. Vratila je vjeru u čovjeka, dajući mu novu šansu. Mnogi su, zahvaljujući njoj, prvi puta osjetili lupanje srca, naučili da i ono boli i upoznali nervozu želuca... A to je neprocjenjivo.
_______________________________

 Čekam svoju koronu...

Svako vrijeme stvara svoje heroje. I ovo će. Imena će se znati na kraju balade. Nisam kandidat i to me čini opuštenim. Mislim o svojem zdravstvenom trnu, sklonosti jesenskom traheitisu s kašljem i njegovoj prevenciji. Zato mijenjam sebe, u iščekivanju susreta s njom. S gospođom koronom. Živim u samovoljnoj izolaciji izvan posla, umjereno i racionalno. Jačam imunitet: balansiram prehranu, vitaminiziram se, šetam psa. Osnažio sam visceralnu pretilost😊

Zapravo, osjećam se spremnim. Želim joj iskrenu dobrodošlicu. Pružam joj ruku prijateljstva i mirnog suživota. Ljudsko virusni suživot na određeno vrijeme, zašto ne? S nestrpljenjem očekujem odgovor na ponudu. Odbije li me, neću više biti molećiv, pokazati ću joj zube i prihvatiti borbu do istrebljenja. Ona ili ja! I ovako, drugog puta nema.

 ____________________________ 

Maska je simbol naše ranjivosti. Govori o nevjerojatnoj potrebi za uzajamnošću i solidarnošću. Oči iznad maske gledaju i kume: čuvaj nas, ne zarazi nas, brzo proizvedi cjepivo i zaštiti nas. I sam osjećam tu potrebu. Sebe, zbog prirode radnog okruženja, ipak primarno vidim u cijepljenju virusom iz tuđeg nosa i mojim primjerenim imunološkim odgovorom. 

Bit će to moj skromni tihi doprinos u lancu ljudske solidarnosti.

Nema komentara: