Volim gledati u oči, tu mi maske daju novu perspektivu. Oči otvaraju svijet čarolije, dubine i sjećanja, a titraji zjenice vjerno zrcale život duše. Sve me to približava čovjeku. Hvala koroni na tome!
Čekam svoju koronu...
Svako vrijeme stvara svoje heroje. I ovo će. Imena će se znati na kraju balade. Nisam kandidat i to me čini opuštenim. Mislim o svojem zdravstvenom trnu, sklonosti jesenskom traheitisu s kašljem i njegovoj prevenciji. Zato mijenjam sebe, u iščekivanju susreta s njom. S gospođom koronom. Živim u samovoljnoj izolaciji izvan posla, umjereno i racionalno. Jačam imunitet: balansiram prehranu, vitaminiziram se, šetam psa. Osnažio sam visceralnu pretilost😊
Zapravo, osjećam se spremnim. Želim joj iskrenu dobrodošlicu. Pružam joj ruku prijateljstva i mirnog suživota. Ljudsko virusni suživot na određeno vrijeme, zašto ne? S nestrpljenjem očekujem odgovor na ponudu. Odbije li me, neću više biti molećiv, pokazati ću joj zube i prihvatiti borbu do istrebljenja. Ona ili ja! I ovako, drugog puta nema.
____________________________
Maska je simbol naše ranjivosti. Govori o nevjerojatnoj potrebi za uzajamnošću i solidarnošću. Oči iznad maske gledaju i kume: čuvaj nas, ne zarazi nas, brzo proizvedi cjepivo i zaštiti nas. I sam osjećam tu potrebu. Sebe, zbog prirode radnog okruženja, ipak primarno vidim u cijepljenju virusom iz tuđeg nosa i mojim primjerenim imunološkim odgovorom.
Bit će to moj skromni tihi doprinos u lancu ljudske solidarnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar