Nema u organizmu uobičajenih izvora energije. Nepoznata je energija vode i ugljena, nema nuklearki, ne znam za vjetroelektrane i solarne ploče. Jedino razvidne energetske sirovine su kisik i glukoza. Organizam ih razgrađuje i kroz složene biokemijske procese pretvara u energiju.
Čovjek je visokoenergetsko biće, prava hodajuća elektrana visokog napona. U stvarnom, još više i nama bližem, u prenesenom značenju. Nebitno je koju vrstu energije koristi, činjenica je da ju mora stalno imati na raspolaganju. Njegovi vitalni organi rade danonoćno. Čovjek se ne gasi.
Mozak je enormni potrošač. Ne samo radi zadovoljavanja osnovnih organskih potreba, nego daleko više kroz svoju misaonu, intelektualnu i stvaralačku funkciju. Tko se barem ceremonijalno bavi takvim radom, poznato mu je o kakvoj se potrošnji radi. K tomu mozak je aktivator i moderator moćnih hormonalnih sustava koji u pojedinim vremenskim razdobljima postaju pravi gutači energije. Jedna mala nabrijana, hipertireotična štitnjača može istopiti ljudski organizam u nekoliko dana. Sličan fenomen imamo kod sveprisutnog stresa i depresije.
Naš mozak, uz spomenutu štitnjaču, kontolira nadbubrežne žlijezde, spolne organe, trudnoću, simpatikus, srce, pluća, bubrege, znojenje, adrenalin, emocije, ljubav... Ovo je samo manji dio potrošača. Svaka ljudska stanica, kojih je na milijarde u ljudskom tijelu su energetski potrošači. Mozak k tomu, kontrolira prepoznavanje stranih tijela u organizmu i kroz složeni imunološki sustav, štiti ga. Tako se branimo od bakterija, virusa, malignih stanica i čega sve ne. To nije samo potrošnja energije, to je rat. Pravi pravcati rat.
Možemo živjeti s jednim bubregom, vjerojatno i s njegovom polovicom. Moćni probavni sustav i njegovu zavidnu potrošnju također osjećamo, barem u ritmu svakodnevnih kriza gladi. Srce vozača formule jedan ili drugih profesionalnih sportaša pojačava pumpanje do deset puta, i isto toliko potrošnju energije. Znak je to i dobre kondicije. Pri tome ne mislim na njegovu bazičnu funkciju pumpanja krvi kroz krvožilje, dužine desetine milijuna kilometara. Osjetilni organi, kao oči i uši, za svoj sofisticirani i zahtjevni rad traže savršenost u opskrbi energije. Koža, naš najveći organ, pruža mehaničku zaštitu i održava temperaturu tijela i dobru hidriranost. Treba joj obilje energije.
U činjeničnom sam metežu, priznajem. Svjestan sam, da čovjek, uz svu svoju energetsku posloženost koji puta giba granicom perpetuum mobile-a. Koji puta funkcionira i kaotično. Kaotično ili ne, složit ćete se, da ova ljudska energetska priča izgleda zapanjujuće tajanstveno.
Ali, postoje i snažniji energetski misteriji. Na primjer, kako asketski pojedinci, energiju kruha i vode, višestruko obogaćuju i pretvaraju u nevjerojatna intelektualna, duhovna i kreativna ostvarenja.
Zbog svega, postoje trenuci u životu kada treba zastati i duboko se nakloniti čovjeku. Tom malenom, društveno rubnom biću, a zapravo čudesnom i sadržajnom svemiru. I reći mu hvala. Za sve što je napravio, što radi ili će tek napraviti.
S tako malo energije i puno ljubavi i vjere u bolju budućnost!
Nema komentara:
Objavi komentar