Kada želudac spava?

  

Većinu bolesti natučemo vlastitim ustima. Posljedica je to naše krive spoznaje da je želudac magarac, a ne organ.
Imamo tanko znanje o želucu, vjerojatno i zbog toga, što preko njega ostvarujemo najintimniji kontakt s vanjskim svijetom i ne dopuštamo da nam bilo tko ulazi u prostor intime. 
I to drži vodu.

Želudac je kiseli kotlić koji uz pomoć svojih moćnih enzima razgrađuje hranu, ponajviše bjelančevine. Čitav proces vrenja traje nekoliko sati, to je vrijeme njegove najživahnije aktivnosti. Nije potrebna visoka matematika, da jednostavnim zbrajanjem steknemo uvid u njegovu radnu šihtericu.

Moj profesionalni ulazak u svijet želuca seže pojavom gastala, tada svemoćnog lijeka za sva dispeptična stanja. Čudio sam se to bljutavom, alkaličnom gelu, još više onima koji su ga nazivali lijekom. 
Usput, ne osjećam se tako starim! 
U međuvremenu kultura prehrane se promjenila, trpamo se svim i svačim. Ubrzano raste broj živopisnih probavnih dijagnoza i dostupnih lijekova. 
Danas nema prosječnog pacijenta bez lijeka za želudac.

❗      Ljudski život određuju ciklusi i ritmovi. Dan, noć je najvidljiviji. Ne zaboravimo ritam srca, disanja, mjesečnice i stotine drugih ritmova. Isti sustav, izvan ljudskih osjetila, ravna brojnim procesima i događanjima u našem organizmu. To je biološki ritam. Slušajte ga! Postoji vrijeme jutra kada se hormoni bude i prebacuju organizam iz spavajućeg u radni mod. Također, i vrijeme večeri kada sve ponovno tone u duboki san. Izvan naših želja i navika. Potpuno jednako kao na računalu. (Ono i ovako nastoji biti gruba kopija ljudske biologije!)

Želudac, kao i cijeli probavni sustav, izložen je velikom nutritivnom stresu i brzo se haba. Zaslužuje zato našu posebnu pozornost. Najbolja skrb je izbalansirana prehrana, što podrazumjeva i apstinenciju uzimanja hrane nekoliko sati prije spavanja. 
U modi je priča o svjesnom jedenju, činu koji traži vrijeme, emocije i razmišljanje. 
Ako nam je uzimanje hrane najintimniji kontakt s vanjskim svijetom, a to jest, onda objedovanje treba shvatiti kao intimni razgovor s tim istim svijetom. A za svaki dijalog potrebna je svjesnost i poštivanje sudionika. 

Osjetljivost želuca raste s godinama, zato što se probavni sustav nerazmjerno brže troši od ostalih organa. Dobra probava i njen proizvod stolica, u starijoj populaciji zato su stekli poseban, skoro pa kultni značaj. 

Staračka stolica doživljava se kao radost življenja i sve je sročeno u samom njenom nagovještaju.  Prdac više, doktoru kuna manje. Pa, na zdravlje!