Jetra mrzi hedoniste

Ušao mi je na pregled u pratnji žene. Sredovječni šumar, šarmer, šmeker. U tom trenutku teško mi je bilo reći nabrijanoj gospođi pričekajte vani, jer već znam da ovakva kombinacija ne sluti na dobro. Uvodno mi je pričao o zahtjevnom poslu, šumarskim ćabama i hedonizmu. 

Gospođa iza leđa je lomila prste, kolutala očima, znojila se i na početku tiho, a onda sve glasnije progovorila:  
-Kaži. Kaži već, čovječe! 

Mislim u sebi, što da kaže(?), čovjek i ovako stalno govori i potpuno ga razumijem. I pos'o, i druženja i hedonizam!

-Pa on vam je pijanac, kronični, pije k'o deva, konačno se oslobodila...

Jetra je naša najveća žlijezda i volim ju zvati smočnicom organizma. Svi naši inputi, prođu kroz nju, a dosta toga zadrži i za sebe. Zato se povećava, zamasti i boli. Gledajući masnu jetru, sjetim se mudrosti starih kliničara, jedi slatko bit ćeš mastan, jedi masno nećeš biti sladak...To je nekako sažeta mudrost o jetri. Za jesti i piti slatko, doslovno ili preneseno, prvu, pa i najveću cijenu plaća jetra.

Usput, ako se pitate, zašto su rak i metastaze najčešći u jetri (kao ove na gornjoj umjetničkoj fotografiji!), odgovor je isti: ona je smočnica, sve prolazi kroz nju, pa i maligne stanice. Uvijek nešto zadrži i za sebe.

Jetra ima svoje enzime, poznati AST i ALT, koji rastu u krvi s oštećenjem jetrenih stanica. I otkrivaju mnoge skrivene jetrene tajne. Postoji i enzim GGT, po opisu posla čisti levat, obično ga pripisuju jetri, premda nije isključivo njeno vlasništvo. Ne samo da je pripisan jetri, nego ga je i struka prisvojila za biljeg alkoholnog kronicizma ili povremenih etiličnih eskapada. Od tih vremena, postao je jedan od najomraženijih biljega koje svijet pamti. Posebno populaciji organski ovisnoj o njemu. Kad malo pogledam, državni biljezi su prava smijurija, u odnosu na GGT.

Jetra ne voli hedonizam i hedoniste. Razvila je objektivne mjerljive kriterije za svoju nesreću. A, moći mjeriti nečiju sreću ili nesreću je osobiti dar i imaju ga samo odabrani. 

Mlada, nabrijana dama s početka priče, jetrenu nesreću svojega supruga (ili kamenčić iz svoje cipelice!), doživljava vrlo emotivno i osobno. Trebat će joj malo vremena shvatiti, da hedonizam ima svoja uzročno posljedična pravila. Za razliku od ljudskog organizma, koji ima čitavo zakonodavstvo. Kada to shvati, nitko je više neće moći pobijediti.

No, vraćam se šumaru. Na njemu je konačni izbor. Barem za prezentaciju, zaslužio je čistu peticu. Za početak jako dobro.