Tri u jedan

Poznamo se godinama. Radili smo zajedno na početku svojih karijera, zapravo iz vremena kada si je samozatajno davao svinjski insulin iz staklenih šprica. Nekoliko godina ranije, kao učeniku medinske škole, mama ih je prokuhavala dok mu je pravila doručak. Znao sam da je dijabetičar na insulinu, ali o tome nikada nismo dublje razgovarali. Uvijek je postojao nekakav nevidljiv zid koji je tome priječio.  Bilo je to vrijeme, dok je stigmatizacija još živjela. A zid je bit svake stigmatizacije.

Danas, mogu dublje razmišljati o dijabetesu, njegovim komplikacijama i važnosti te sićušne gušterače. Ne veće od naših dvorišnih gušterčića. I zašto ona, jedini organ za proizvodnju insulina, tako često biva žrtvovana od vlastitog organizma? I samouništena imunim putem, što rezultira dijabetesom.

Bubrege gledam cijeli život. Onako, makroskopski. Izmjerio sam se njihovih duljina, debljina, oblina, nagledao se kamenaca, zastojnih promjena, tumora, mogao bih izdati veliki katalog svih ludih bubrežnih cista. Ali iskreno, ulaženje u njegovu unutrašnjost dosta je zamorno. Oni su složeni laboratorij nakrcan sitnim glomerulima i brojnim njegovim još sitnijim partiklima, te mnoštvom  enzima. Materija je to koja se cijeli život uči i zaboravlja.

Uglavnom, mom radnom kolegi, s početka, jednom i više zala što mu se događalo, pridodalo se još jedno. Zatajivanje bubrega i hemodijaliza, kao posljedica dijabetesa. Tada je, kako danas kaže, shvatio značenje filtriranja i mokrenja, urednog arterijskog tlaka, čvrstoću kostiju, anemiju, kalij i natrij, visoki kreatinin... Dio je to funkcija bubrega koje je imao, pa izgubio.

Postoji u životu buđenje koje ti postaje i drugi rođendan. Dobio si jackpot. Javljeno mu je,  sretna kombinacija se dogodila. Čeka te novi bubreg i nova gušterača, transplatacija može započeti. Dolazi odmah!

Prošlo je od tada četrnaest godina. Bez hemodijalize i insulina. Uspješno u svom organizmu nosi i surađuje s bubregom mlade djevojke i gušteračom nepoznatog davatelja. Postao je dom za još dva života. Kaže, najviši vid ljudskog sebedarja je dati sebe, radi života brata čovjeka.

Danas radimo opet zajedno. On i dalje služi pacijentima. Vjerodostojno i odgovorno. Kao tri u jedan. Bol ostaje, ali i privilegija. Vidim to u njemu svaki dan.