Quo vadis, homine?

Biti zdrav, lijep i dugovječan, opsesija je modernog čovjeka. I tu se ne pita za cijenu. S druge strane ljudska vrijednost naglo kopni. U slobodnom je padu. Čovjek je postao resurs, jednako kao rudača, lovno gospodarstvo ili skladište potrošnog materijala lokalne firme. Kako pomiriti navedene realnosti?

---‐‐-------‐----------------------------------------------

Ne volim opsesije. Niti su dobre, niti pametne. I u pozadini znaju kriti ozbiljne psihičke poremećaje. Opsjednutost lijepim tijelom nije svježeg datuma, stara je koliko i ljudski rod.  Ipak, razlika postoji. Ondašnji čovjek je bio sadržajniji, uz kult tijela, vrednovao mu se društveni, intelektualni, emocionalni i individualni habitus. Današnji pak,  živi ogoljeni život sustava i koprca se u njegovim gabaritima.

Čovjeka nitko ne treba. Robot i umjetna inteligencija mogu pristojno i jeftino zamijeniti pet ili tisuću ljudi u svakom dijelu mikrosustava, primarno u industriji. A priča je još na početku, u fazi zagrijavanja, kraj joj se ne nazire.  Već danas svjedočimo o tvornicama bez radnika i poljima bez poljoprivrednika. Bez pametnih telefona život je nezamisliv, privikavamo se polagano na e-blagajnice i pametne automobile.  Sve što je 'pametno' sinonim je za lagano i pametno uzimanje tuđih novaca. Privikavamo se naravno i na tisuće kamera koje se igraju našom privatnošću. Ljudi su negdje u kutu tih sustava kao bezlični operateri. 

Ipak, ostat će nešto. Prije svega nešto servisnih službi u području obrtništva, prosvjete i zdravstva.  Ostat će i trajna potreba za jeftinim konobarima i bauštelcima. Ostat će nešto i ljudi. Kada država odluči upaliti zeleno svjetlo na svojim već instaliranim e-servisima, najmanje polovica državnih i javnih službenika ostat će bez posla. I bit će na dispoziciji. Bez ikakvih reformi.

Čovjek se osjeća odbačenim, izigranim, nikome ništa ne vjeruje.  Okreće se sebi, kreće u novu životnu avanturu, potragu za smislom i samim sobom. Duša, pamet i emocije već su ubijeni, ostaje mu tijelo. Zato razvija ostrašćeni kult tijela i vraća ga materi, prirodi. To je najveća profit novog čovjeka. Zdravlje, ljepota i dugovječnost, sve ono čemu teži, samo je finale navedenog procesa. 

Nasuprot rečenom, opasnost je da uleti u nove ralje, otvorene labrnje promicatelja zdravlja. 'Prljavcima', s velikim apetitima, jer se hrane tuđim strahom i nesrećom. Tu je čitav spektar profitnih parazita: proizvođači hrane, farmaceuti, medicinari, teretane, wellnes centri, 'new age' gurui...

Bez obzira na njihova i sva druga uvjeravanja, jednog dana ćemo ipak iscuriti. Zato ne zaboravite: Ne pokušavajte živjeti vječno, nećete uspjeti! A puno ćete izgubiti!

Majka

Pogledaj ruke. 

Zapise, zglobove i hvatove. 

Uživaj u mekoći i svemoći. 

Nadi i osmijehu što siju. 

I radosti što daju.

Pogledaj oči. 

Otvori zjenice jako i saberi život u jednom trenu. 

Osjeti zagrljaj sreće i nesreće. 

Ipak, ne plači. 

Jer anđeli suze ne vole.

Pogledaj dušu. 

Širinu i dubinu. Zaplovi njenim spokojem. 

Zaboravi nemire kojima si ponosno prkosila. 

I ostala uspravna.

Život je igra brojki i slova. 

Ples zvijezda i meteora u svemiru i njihovo sudaranje i izgaranje. 

Na putu prema cilju. 

Dajući jedno drugome puninu i smisao.

Pogledaj još jednom. 

Sve.

I prenesi ih mladom čitatelju.

Jaje...(k)

Svačiji život nosi neko posebno obilježje. Za svoj slobodno mogu reći da je to stanica, osnovna jedinica ljudskog organizma. Svaka priča u medicini počinje s njom, vrti se oko nje i umire, opet s njom.

Sada jedno malo iznenađenje! Rijetko se sjetimo, da kokino jaje, koje svakodnevno konzumiramo, je ženska spolna stanica. Dakle, vidimo ju, osjetimo i uživamo u njoj. 

Pa, stanica nije baš takav tabu što se obično misli!

Barem jednom tjedno na mom dnevnom meniju su jaja, obično ona pečena, na oko. To je ista priča kao kod većine muževa, to je dan kada supruga radi. Onda izigravam kuhara pripravnika, s tobože istančanim nosom. Prepustim se slobodi i kreativnosti na putu do urnebesnog uratka. 

Nebi dijelio recepturu, ali moje nepce uvijek kaže da je vrlo zadovoljno.

Jaje je najpotpuniji obrok, superhrana, pravi nutritivni dijamant. Sve što taj dan treba organizmu,  naći će u njemu. Energiju, vitamine, minerale, oligoelemente. Dakle, sve potrebno za zdrav mozak, razum, misli, dobar vid, veselo srce i krvne žile. Ono što me posebno raduje je ta, tako potrebna zasitnost, koju u njima nalazim. S njima sam u nutritivnom smiraju cijeli dan.

O nadnaravnoj hranidbenoj i zašitnoj vrijednosti jajeta govori činjenica da je ono prvi topli dom i hrana svakog ptića na kugli zemaljskoj.

Tek izleženi nježni i dragi pilić, svoju ljepotu, živahnost i životnost duguje njemu, čudesnom jajetu. 

Ono je njegova mama, maternica, placenta i pupčana vrpca, sve u jednom.

Ja jedem neoplođena jaja, iz vlastitog uzgoja. To me čini osobito ponosnim, iako

znam da taj ponos ne dijele i moje koke. Fali im vjerojatno muške nježnosti, neodoljivi zov orozovih boja i njegova punokrvna nabubrena krijesta. I romantična bubanja svakih sat vremena.

I to od pijetla, drčnog frajera i ljepotana, al' majstora bez alata. 

 

Karakter, kao rijeka

Jedna od najznačajnijih svjetskih utvrda, danas atrakcija,  je Kineski zid. Građen je stoljećima, gradilo ga je stotine tisuća ljudi, sve kao zaštita Kine od nomadskih ratničkih plemena. Kao i svaki zid imao je kapije za prolaz. Ratničkim plemenima nije smetao zid, potkupili bi čuvare kapija i lagano ulazili u Kinu. Sve dok kineske vođe nisu shvatili da osim zida, moraju za čuvare kapija stavljati ljude sa karakterom.

 O karakteru...

To smo mi iznutra. Naše moralne i mentalne karakteristike, odgoj koji nosimo. Temeljem tih karakteristika stvaramo obrasce ponašanja, granice, načela i životna pravila. Što je genotip u biologiji, to je karakter u psihologiji.

Za razliku od karaktera, osobnost je naučeni obrazac ponašanja, osjećanja i razmišljanja. I podložan je promjenama. To je biološki fenotip.

Čitali ste nešto iz edicije Čovjek novog doba, primjerice omiljenog nobelovca i njegovih Sto lica debelog uguza. Niste? Pa dobro, niste ništa propustili! Prepričat ću vam.Kroz svoju pitku priču autor naglašava važnost čestih osobnih transformacija: karakternih, ideoloških, političkih, modnih, teističkih i svih drugih. One me hrane i održavaju u životu, kaže. Također, s posebnom pozornošću govori i o bitnosti svojih stanodavaca, njihovoj toplini i nadahnuću za njegovo kreativno stvaralaštvo...

Karakter je u svakodnevju ipak promjenjiva kategorija. U vrijeme velikih sportskih događaja osobito je prisutan po onoj duhovitoj sportskoj, naučenoj u omladinskoj nogometnoj školi: glave na kup, srce na terenu, karakter je tu...

Nažalost, u sportskom sušilu, presušuje i karakter. Bez obzira na njegovo genetsko podrijetlo.

Endotelna disfunkcija (priča o mojem susjedu)

Naslov zna prevariti. Neka to ne napravi ovaj, jer ćeš propustiti jednu pitku, životnu priču, s hepiendom. Endotel je unutarnji sloj krvne žile, onaj kojeg krv oplakuje, i koji je krivac za mnoge loše pojave njegovim nositeljima. Prije svega za suženje i začepljenje krvnih žila.

Imam životnu privilegiju navedene pojave gledati uživo i doživljavam ih kao veliki profesionalni izazov. Nositelji takvih pojava su naši dragi susjedi, često nesvjesni događanja na vlastitom endotelu.

Srce je naš najracionalniji i najekonomičniji organ. Kupa se u krvi, ali ju ne troši, nego se hrani preko vlastitog nutritivnog sustava, arterija hranilica. Zovu se i koronare arterije. Da bi ispunjavili svoju zadaću moraju biti prohodne 

(Uočavaš već sada razliku između srca i recimo naših društvenih moćnika? Oni teško odolijevaju čarima "kupanja"!😊)

Evo sada i priče... 

(pogledaj naslovnu sliku i uoči suženu lijevu koronarnu arteriju označenu žutom strelicom!)

Susjed pedesetogodišnjak živio je život većine nas. Liječniku je išao zbog žgaravice, Bože, pa tko ju danas nema? Meni, kako to biva u životu, došao je zbog dijagnoze. Testom opterećenja srca uočeni su nedvojbeni znaci suženja koronarnih arterija. Ultrazvukom srca našao sam znakove uznapredovalog zakrečenja početnog dijela aorte i zalistaka. A na tom, zakrečenom dijelu aorte, započinju koronarne arterije, koje su također bile zahvaćene aterosklerozom. Mozaik je jasno ukazivao na miokardnu ishemiju, anginu pectoris!

Kreće priča o nastavku liječenja u višoj zdravstvenoj ustanovi. Uz dobro obrazloženje, invazivni kardiolozi (njihov pridjev nema veze s njihovom naravi!) su predobra, poslu predana, stvorenja. Susjed je kupio kartu, sjeo na vlak i prepustio im se. Napravljena mu je koronarografija, s kojom se koronarne arterije vide kao na dlanu. Našli su mu potpuno začepljenu desnu koronarnu, a lijeva je već na svom početku imala 95 postotno suženje. Inače, postoje samo dvije kororane arterije, lijeva i desna. Susjed je visio na niti od pet posto.

Ugrađen mu je stent, federasta udlaga, izgleda krvne žile, koja proširi navedeno suženje. Prije polaganja stenta, suženje se proširi napuhavanjem bolonom. S obzirom na lokaciju suženja, srce mu je bilo skoro pola minute bez krvi. Sve dok je balon lomio kalcifikate i širio lijevu koronarnu artetiju.

Znam da se smijete mojoj priči jer je naporna za ljetne vrućine. Ali, ako se jednoga dana nešto slično dogodi tvom susjedu, možda ju pročitaš ponovno neke svježe jesenske večeri. Onda ćeš ju bolje razumjeti, jer svaka priča ima svoje vrijeme. Osim ove, koja je bezvremena.

Pa gdje, na koncu, hepiend? Prije nekoliko dana, susjed se vratio. Zadovoljan je i dobro je. Svjestan je da je dobio novu priliku. 

Na njemu je samo da ju iskoristi.