petak, 19. prosinca 2008.

SPOLNOST U PROCJEPU

Godinama vodim tečaj Prirodnog planiranja obitelji i uvijek ga počinjem istom rečenicom. Spolnost koju imate je Dar. A dar se poštuje, uvažava i čuva. Dar je vrijednost. A što je za Vas vrijednost, pitam? Obavezno slijedi tajac, a onda vrijednosti počnemo zajednički nabrajati: ljubav, izgradnja identiteta, hrabrost, prijateljstvo, vjernost, samokontrola…
Mladima danas nije lako. Problemi društvene tranzicije i svjetske krize prelamaju se preko njihovih leđa. Žive u kaotičnim vremenima. Mnoge od njih duboko tangira egzistencijalno vegetiranje njihovih obitelji, a još više socijalna nejednakost s njihovim vršnjacima. Izgubili su životne ideale, vrijednosni sustav, ušli u apatiju i beznađe i životare svoju mladost. U procjepu su.
Zašto je to tako? Posrijedi je jednostavno društvena nebriga, bez skrupulozna i amoralna agresija medija i nevjerojatno glasne liberalno-anarhističke poruke dijela javnosti. Koju su pozitivnu poruku u zadnje dvije ili deset godina dobili s javne televizije? Koliko pozitivnih vibracija nose iz svoje obitelji? Koliko su dobili igraonica, radionica, igrališta? Koliki je njihov godišnji proračun? Zašto smo njihov odgoj prepustiti kavani, a birtijaše pretvorili u odgojitelje?
Da li nam je savjest čista!? Jer, priča o mladima, priča je o nama.
Tek poslije kvalitetno uzete socijalne anamneze, bolje ćemo ih razumjeti. Njihove postupke, devijantno ponašanje i spolnu «nebrigu». A dok to ne shvatimo, brat ćemo kisele plodove spolne «slobode», odnosno neodgovornosti. Korištenje antibaby pilula s prvom pojavom vidljivih spolnih oznaka, promiskuitetno ponašanje, maloljetničke trudnoće, nasilne prekide trudnoće s naknadnim neplodnostima, postabortivne psihičke smetnje.
Mladim osobama je potrebna pomoć u izgradnji cjelovite osobnosti, u traženju ponašanja i stavova s kojima će biti sretni, mirni i zdravi. Trebamo im dati priliku da izreknu svoje mišljenje, da čuju mišljenje svojih prijatelja, da razmišljaju, da promiču znatiželju.
Halil Džubran u Proroku o mladima kaže: «Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše… njihove duše borave u kući od sutra koju vi ne možete posjetiti…možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih budu poput vas». Razumije li tko Halilov govor?

Nema komentara: