utorak, 25. veljače 2020.

KORONA

Korona!?
Puno priča, straha i nepotrebne panike.
Zanimljivo najprije su nas plašili, a sada su pričicu promijenili; ne bojte, mole s telke. Zadnjih godina već smo navikli na ciklična događanja virusa, koji su preko noći nestajali, a onda naknadno izazivali posprdne komentare nacije.
Kako će završiti s koronom vrijeme će pokazati. Ali, nekim stvarima smo se već dobrano nasmijali, kao onoj da ćemo čvrsto braniti svoje granice: policijom, žicom, sanitarnim koridorima, doktorima... Virusi su drugog agregatnog stanja i govore drugim jezicima, tako da se očito slabo razumijemo.
Zaboravlja se reći istina, da protiv virusa nema lijeka i da ne prepoznaje fizičke i granične i naše intelektualne barijere. Jedino zna za higijensko-epidemiološke mjere, a pravi lijek zapravo nosimo skrivenog u sebi. O njemu se ne govori, u općem krkljancu, ne dobiva svojih pet minuta medijskog prostora. Radi se dakle o našem prirodnom imunološkom sustavu.
Od korone uglavnom umiru starije, kronično bolesne i imunokompromitirane osobe, time priča o imunološkom sustavu postaje još bitnija.
Zato sam sa zanimanjem poslušao priču jednog vojnika našeg organizma. U antivirusnom ratu oni su ipak najvažniji. Sreo sam ga u limfnom čvoru, kakvih je blizu tisuću u našem organizmu, a smješteni su u pet strateških regija: pazusima, preponama, vratu, prsima i trbuhu.
Poslušajte vojničku priču s dužnim poštovanjem...

             "Zovem se leukocit, kodni naziv mi je L. Većina vas pojma nema o našem složenom vojničkom ustroju. Naši vojnici za borbu prsa u prsa, zovu se granulociti i nose svoje živopisne odore: crvene, bijele i plave. Topnici su veliki monociti, a vojni orkestar, koji obično oglašava pobjedu, zovu se eozinofili. To je prva linija obrane pri pojavi svakog uljeza. Mi uljezom (agresorom) zovemo svakog nepoželjnog gosta: bakterije, viruse, toksine, karcinome...Snaga bitke mjeri se količinom gnoja, kojeg vide i naši gospodari.
             Ali, dragi moj, mi smo vojnici prašinari i rješavamo samo jednostavne agresije. Za složenije agresije posjedujemo sofisticirani raketni sustav koji tuče puno jače, preciznije i učinkovitije nego mi. On ima pouzdan biljeg(antigen) svih mogućih uljeza; tisuće, tisuće takvih biljega. Promtno, putem svojih pametnih memorijskih stanica, u slučaju agresije,  počinje proizvodnju specifičnih antitijela, koji vrlo brzo uništavaju uljeza. Oni su gospodari i zaštitnici neba mojega gospodara. Zovu ih limfocitima i plazma stanicama. Najmoćnije su oružje naših oružanih snaga.
Postoji jedino problem kada gazda genetskim inženjeringom promjeni strukturu(antigen) uljeza, te ga naš pametni obrambeni sustav ne može prepoznati i neutralizirati. To je slučaj i s tom koronom, o kojoj se sada priča. Da nije genetski promijenjena, pala bi u jednoj sekundi, kao zvijezda padalica. I još jednom bismo donijeli radost ovome svijetu.
Da, da, još nešto moram reći; gazda koji puta u organizam ubaci neagresivnog uljeza, koji strukturalno  podsjeća na pravoga. To je za nas najkomfornija situacija, jer na miru stvaramo antitijela, te na miru pohranjujemo memorijski biljeg lažnog agresora. Spremnog za ubojstvo pravoga, u slučaju potrebe. To je velika igra, mimikrija.  Gazda to zove cijepljenjem.
               Ne smeta mi anonimnost. Mi smo vojnici, kakva je to vojska koja blebeće po ulicama? Živimo kratko i časno. Bez nas, naš gazda nebi živio ni pet minuta, mi smo ponosni njegovi čuvari. Ubila bi ga prašina iz dnevnog boravka dok pije jutarnji čaj..."

Bez obzira na vojničku skromnost, imao sam potrebu podijeliti lijepu priču vojnika kodnog naziva L. Nije vojna tajna i neće nikome naškoditi. A mnogima može biti od koristi.
Korona nam izgleda mističan, nismo si kliknuli, dobro se ne razumijemo. Ali mi smo ipak stvorili njega, a ne on nas.
Sudnji dan još nije došao.


             

četvrtak, 20. veljače 2020.

ŽENSKA GUZA

Lijepa, mlada, utegnuta ženska guza sjela je na želuce mnogim uvaženim damama. Na svoju žgaravicu javno javno su se požalile. 
Damska gadljivost mi je potpuno razumljiva. Radi se ovdje o rijetkim, čistokrvnim puritankama, ćudorednim biserima, neposredno izašlih iz ženske kartuzije.
Ali, ipak nešto zaboravljaju.
Lijepa stražnjica rezultat je sistematskog i napornog rada. A rad se mora cijeniti! Pomno je klesana na biranim vježbalištima i natapana obilnim količinama znoja. Usput, preskočila je mnoge slasne zalogaje.
Ideal je svih, koji barem malo drže do sebe. A kuda ćemo, ako izgubimo još ideale? Jadna je nacija bez ideala, pa makar u metafori lijepe ženske stražnjice. Lijepe Hrvatice su uostalom već nacionalni brand.
Tek oskudno odjenuta guza uskladištit će optimalne količine vitamina D i kalcija te ojačati arhitekturu i još graciozniji hod njenih nositeljica. 
Guzama, tzv. intelektualnim sjedenjima se završavaju fakulteti, a ne glavama, kako se obično misli. Cilj nam je država znanja. 
I zato sam za guzu koja utjelovljuje rad, ljepotu, zdravlje, znanje i slobodu.
Na koncu da se vratim žgaravici. Navedena damska žgaravica je žgaravica napuhanog ega. Nije tu potrebna farmakološka terapija. Potrebno je samo lagano ispuhavanje navedene nemani. 
Ispuhavanje će vjerojatno odpiriti i fiksiranost sablažnjivom stražnjicom.
Žgaravicu, također!

utorak, 11. veljače 2020.

DIJAGNOZA F

Medicina je dar i dobro svijeta.  Svjetski centri znanja, izvrsnosti, pa i moći, ju profiliraju stvarajući bezbroj dijagnostičkih i terapijskih obrazaca kao smjernica za svakodnevni rad. Medicinari diljem svijeta, osobito siromašnog, ponose se činjenicom da pripadaju obitelji svjetske medicine.
Nacionalne medicine su također bitne, jer svoje zdravstvo prilagođavaju aktualnoj nacionalnoj patologiji. Procesom navedenog prilagođavanja hrvatska medicina je poprimila neke osobitosti koje ju čine vrlo jedinstvenom u svijetu. Ta osobitost zove se dijagnoza "F". To je vodeća oznaka dijagnoze, a dodavanjem dva ili tri broja dobiva se na  stotine duševnih ili psihijatrijskih stanja i bolesti. 
 Efom počinju dijagnoze koje opisuju zastranjenje i redukciju svijesti, uma i duha. I njihovu somatizaciju. Osobitost našeg nacionalnog efa zove se zloupotreba i, mišljenja sam, da je to jedan od najvećih strukturnih grijeha novije hrvatske medicine, osobito psihijatrije. Sama mogućnost da se  medicina koristi/ zloupotrebljava u institucionalne svrhe, izaziva ozbiljan osjećaj nelagode.
Drugi narodi F prihvaćaju, ali mi se njime ponosimo. Jednostavno, uspio sam u životu! U svakodnevnom žargonu već se udomaćila narodna sintagma: lažni i pravi.
Lažni F su uglavnom matematički proračunata i uporna skupina koja igra na sigurnu kartu upitnih zasluga i vremena, kao najvećeg prijatelja. Odlično se uživljavaju i žive frizirane dijagnoze. Koji puta se stječe dojam da čitavo društvo i zdravstveni sustav postoje zbog njihove psihoterapije. To što su život sadržajno sveli na ljušturu, nije problematično.
Najveće žrtve navedenog su pravi psihijatrijski pacijenti. Oni trpe omalovažavanje, stigmatiziranje, te moralnu, socijalnu i medicinsku  nepravdu, što sve skupa njihovo stanje čini još nepodnošljivijim. Njihov unutarnji košmar, često ima suicidalni kraj.
F područje je vrlo osjetljivo. Teško se objektivizira, podložno je dnevnim mijenama i ne trpi radikalna rješenja. Optimalan medicinski i socijalni osjećaj, te filigranska inkluzijska rješenja iz radnog zakonodavstva, daleko su korisnija od velikih F dijagnoza. I velikih psihijatara.
«Bolje je šutjeti i biti smatran budalom, nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju», sažeo je u jednoj rečenici navedenu problematiku Abraham Lincoln. 
A živio je puno prije, nego je trust medicinskih mozgova osmislio područje F dijagnoza.

nedjelja, 2. veljače 2020.

PRETILOST- karakter na ispitu

Ortoped mi je rekao, kukovi su arhitektonsko čudo, a ne srce i mozak. Ti ne znaš ništa o statici i zato ne razumiješ da je njihovo opterećenje sedmerostruko veće od tjelesne mase. Brecnuo sam se, na njima nosimo teret od pola do jedne tone...
----------------------------------------------------------------------------------

Godina je loše krenula. Umjesto stezanja remena, raspojasali smo se i to dobrano. Blagdanski izazovi bili su preveliki, nismo odoljeli. Zato vrijedi ponoviti gradivo, amnezija čini svoje.
Problem debljine star je koliko i ljudski rod, datira od Evine biblijske neposlušnosti i jedenja jabuke sa zabranjenog stabla. Time smo postali baštinici istočnog grijeha neposluha.

Prekomjernu tjelesnu težinu danas uobičajeno izražavamo suhoparnom formulom, BMI (indeks tjelesne mase), a predstavlja omjer tjelesne težine i visine izražene u metrima na kvadrat. Poželjna težina je 18,5-25, debljinom nazivamo BMI 25-30, BMI 30-40 predstavlja pretilost, a BMI veći od 40 kg/m2 morbidnu pretilost.
Prema nekim studijama u Hrvatskoj je preko 50% odraslih s prekomjernom tjelesnom težinom (djece oko 30%!), a morbidno pretilih oko 70 tisuća građana.
U praksi razlikujemo još, potencijalno opasniju, pretilost tipa jabuke (pretilost trbuha!) i kruškoliku (pretilost stražnjice i bokova!).
Trbušnu pretilost određujemo mjerenjem opsega struka.  Struk veći od 94 cm za muškarce i 80 cm za žene predstavlja ozbiljan kardiovaskularni rizik.
K tomu, pretilost je majka mnogih drugih faktora rizika ili bolesti: šećerne, povišenih masnoća, visokog tlaka, depresije... Naravno i lokomotornih problema o kojim govori moj ortoped.


Liječenje pretilosti je multidisciplinarno, to je ono kada kažemo, u želji da ništa ne kažemo.  Pretilost je zapravo veliko kaotično tržište, gdje svatko nudi svoju disciplinu, odnosno robu. Namirisao je to i planetarno popularni stručnjak za sve, Dr. Mehmet Oz te se i sam uključio u prodaju tabletica. A, nijemi pacijenti bulje ispred televizora i dalje ostaju zapanjeno debeli.
U tržište ubrajam i mnoge popularne dijete, koje su svojoj biti čista medicinska besmislica. 

Osobno bih najradije, kao drevni liječnik Paracelsuz iz 15. stoljeća, spalio sve dijetne kanone i okrenuo se iskustvu prirode.
A to iskustvo temeljeno je na jedinstvu trojstva: genetike, kretanja i prehrane.

Genetika je nesporno presudna za debljinu dijela populacije, ali je još češće nemušta izlika neumjerenosti i lijenosti. Jak motiv, u ovom slučaju, snažniji je od genetske predodređenosti.

Čovjek je po definiciji biće kretanja. Kretanje je kozmičko (kreće se zemlja, galaksije, elektroni), povijesno-znanstveno (Galileovo «ipak se kreće») i narodno («blago riti dok more iti») određenje.
U to određenje čovjek se teško uklapa. Konformizam i samodopadljivost ipak su jači. Prkosi svome ishodištu.
Dok tako bude, bit će i debljine.

Prehrana je najslabija karika, premda njena uravnoteženost je temelj zdravog života. Od onog pomalo bestijalnog prežderavanja, svedena je na pristojniju sintagmu kultura prehrane. Sadržaj je sličan.
Za bazalno održavanje i uobičajene aktivnosti treba tako malo kalorija, višak se uredno usaljava.

Nenadomjestiva je u svemu tome pozitivna klima društvene zajednice kroz edukacije, poticanje, organiziranje i stvaranje kvalitetnih sadržaja.

Rješavanje pretilosti je pitanje zdrave logike, kao  knjigovodstvena bilanca: ulaz mora biti manji od izlaza.
Uz pozitivan motiv, uravnoteženu prehranu i primjereno kretanje, cilj je ostvariv i održiv. Sve drugo je magla.
Pitanje je samo, dokle smo spremni u magli tumarati!?