Hitno je...

Iz regionalnog centra urgentne medicine upravo je dojavljeno; visokorizični bolesnik za krvožilnu bolest Mile S., ima jaku bol u prsnom košu i preznojavanje. Dispečer regionalnog centra provjerava lokacije timova urgentne medicine na terenu. Daje nalog najbližem od njih. Educirani liječnik ili tehničar urgentne medicine za 9,5 minuta su u kući bolesnika. Pregledom, EKG-om i priručnim laboratorijem, postavljaju dijagnozu infarkta. Infarktu, koji se liječi propuhivanje začepljene krvne žile. Takvih je više od 70%. Na taj način nekroza (odumiranje) srčanog mišića bit će minimalna. 

Bolesnik je stabilan, i na urgentnom timu je borba s kilometrima na širokoj otvorenoj cesti, doći što prije do invazivnog kardiološkog centra. Dispečer koordinira bolničko osoblje. Sto devetnaestu minutu od početka boli započinje koronarografija, implantira se stent, šteta je minimalna, oporavak brz. Drugi dan Mile se vraća kući, četvrti dan je na poslu.

Mislite da se radi o znanstvenoj fantastici? Nipošto! To je europski model funkcioniranja urgentne kardiovaskularne medicine. On živi u praksi. Na europskim i svjetskim kardiološkim kongresima prezentiraju se vremena od početka boli do stentiranja ("from pain tu baloon"), usporedjuju se minute, brzine oporavka i brzina vraćanja na posao. To je mjera uspješnosti urgentne kardiološke službe. Takvo razmišljanje je postala smjernica koja je ušla u stručne kardiološke protokole. Mi u Europu ulazimo za dvije ili pet godina. Nije bitno. Do ulaska u "klub", kako si tepamo, moramo prilagoditi zakone i pravna država mora profunkcionirati. 

Prije dvadeset dvije godine radeći u seosokoj ambulanti, ruke sam prao u pohrđalom limenom lavoru. Danas su higijenski uvjeti bolji, ali stanje u zdravstvu nije. Zadnjih dvadeset godina tehnologija je učinila zdravstvenu revoluciju neslućenih razmjera, a mi od te revolucije smo pohrđale lavore zamijenili nešto boljim lavaboima. To je sve.

Sustav upravljanja zdravstvom na lokalnoj razini očišćen je od kompetentnog osoblja. Vode ga ljudi bez pozitivnih radnih biografija, hladnokrvni karijeristi, bez stručnog znanja i vizije. Državni novci se troše po principu "sve za ništa". Mislim, sve novce, za ništa usluga. Brojna i dobro ugojena zdravstvena administracija ih servisira i daje ima osjećaj snage i važnosti.

Europa, sa svim svojim manama, ipak razmišlja drugačije. Pacijent u zdravstvenom sustavu je svetinja i čitav sustav je podređen njemu. Zdravstveni sustav čine osiguranja i djelatnici. Misli se svaku kunu. Prostor između pacijenta i zdravstvenog djelatnika je debirokratiziran. Zdravstveni feudi ne postoje. Rad se cijeni, zdravstveni djelatnici su pošteno plaćeni i imaju punu slobodu svoje kreativnosti.  Zdravstvo nije potrošnja, to je gospodarska investicija.
Pred bolnim smo rezovima, valjda nam zdravo zdravstveno tkivo do tada neće odumrijeti.

(Ova svoja zapažanje sam zapisao u petak, 28. studenog 2008.)

S vremenskog odmaka: 

Vremenska smo bića i volim se sjetiti ovakvih blesovnica da nas autentičnije pozicioniraju u vremenu i prostoru kojem pripadamo. Na tebi je, dragi čitatelju, da procijeniš naš put, brzinu i izdržljivost (05.12.2021)